Administracija 42. američkog predsjednika Billa Clintona uradila je mnogo za Bosnu i Hercegovinu. To mnogo prije svega ogleda se u zaustavljanju agresije i prestanku rata. U godinama poslije i Clintonova i ostale američke administracije manje više su radili na modernizaciji Bosne i Hercegovini.
No, Clintonova administracija i posebice jedan čovjek, pokojni Richard Holbrooke učinili su jednu veliku nepravdu prema našoj državi. NISU nas izvukli iz RALJA velikosrpske politike.
To je ona politika zbog kojeg smo u Bosni i Hercegovini izgubili stotine hiljada ljudi, na duge staze poništili mogućnost međuetničkog života i zajedništva, doživjeli genocid i slično.
No, dvije i pol decenije poslije Bosna i Hercegovina i dalje je primorana boriti se za očuvanje svog postojanja i svih naroda i građana koji u njoj žive.
Prije moderne ere ratovi su vođeni klasičnim oružjem, lakim i teškim. Pješadijom i artiljerijom. Razvojem civilizacije s bojnog se prešlo na biohemijsko polje.
A u carstvu hemije i hemičara rastu različiti otrovi i virusi. Tako smo u vrijeme pojačanih terorističkih aktivnosti gledali kako se cijela Amerika boji pisma sa bijelim prahom – Antraksom.
Danas se cijeli svijet boji onog što vidi u zamišljenoj ružnoj loptici s bodljama – koronavirusa.
Međutim, najveći dio zapadnog svijeta odavno je riješio bojovanje u svojoj kući, prebacio to na one strane svijeta gdje vlada neznanje i siromaštvo. Zato u tom zapadnom svijetu sada obitava moderna civilizacija, koja vakciniše svoje stanovništvo i pokušava ga spasiti od laboratorijskog monstruma.
Na koordinatama DO 43.9165389 17.6721508; 43°54’59.54″ N 17°40’19.74″ E postoji država čiju historiju postojanja je obilježilo zajebavanje svjetskih sila s njenim žiteljima.
No, ko nije učio i naučio historiju nema ni potrebe da ovo čita. Niti ću pisati historiju. Jer momentum u kojem se nalazi država Bosna i Hercegovina, na koordinatama gore navedenim gora je nego 11. jula 1995. godine, kada se demokratski i nedemokratski svijet zgražao nad sudbinom Srebrenice.
To je onaj svijet koji je Bosni i Hercegovini uveo embargo na odbranu, računajući da će je regionalne zemlje potpomognute petom vojnom silom u svijetu samljeti do temelja.
No opet su se zaj…..!
Danas, 25 godina poslije neka su nova vremena. Ratovi se najavljuju, o njima šuška dok se prikriveno vodi rat protiv Bosne i Hercegovine na više frontova.
Ovaj posljednji dolazi korz realizaciju biološko – političkih tokova. No, sada nas napada mnogo više sila. Na Evropsku uniju ni danas ne možemo računati.
Dan nakon objave da je entitet na 51 posto teritorije Bosne i Hercegovine ušao u priču nabavke vakcina krenuo je obavještajni, biološko – politički rat protiv Bosne i Hercegovine.
Lažni beogradski prijatelj, a stvarni agresor Aleksandar Vučić najprije nam je donio šačicu vakcina, kojom je ponovo želio prevariti svijet da je on lider i mirotvorac na Balkanu. Zapravo je prilikom donošenja sadaka vakcina ispipavao gdje je Bosna i Hercegovina s nabavkom vakcina.
A onog dana kada je saznao da onaj dio BiH kojim on ne vlada, nabavlja pola miliona vakcina krenuo je u obavještajno diplomatski rat. Potpomognut modernim Radovanom Karadžićem, a stvarnim Miloradom Dodikom.
I naravno plaćenicima i novinarima zaduženim da privremeno odvuku pažnju. Novinari su poslužili da udare po Vladi Federacije, premijeru Novaliću i ljudima koji nabavljaju vakcine. No, ubrzo su otkriveni.
Jedno pismo razotkrilo je cijelu priču. Priča je da Lazanjski, špijun i ambasador Srbije u Rusiji, potpomognut entitetom RS pokušavaju zaustaviti priču oko nabavke ruske vakcine. Hodaju Moskvom, traže, mole, pritišću. Vučić više nije mirotvorac i humanitarac, ponovo je ona zvijer s Trebevića iz ‘90-ih.
Istovremeno s ovim događajima, možda malo ranije poklopila se poruka ruskog ambasadora u Sarajevo da ćemo biti “neprijateljima Rusije ako uđemo u nato”. Nema sumnje da su najzaslužniji faktori za takve poruke skriveni u Banja Luci i Beogradu.
Za razliku od svih napada na Bosnu i Hercegovinu kroz njenu historiju ona nikada nije bila na većoj vjetrometini i nikada nije bila više ugrožena. Jer, ovaj rat se ne vodi samo srcem. Da je tako, lako bi se branila.
Ovaj rat vodi se pameću patriotizma. Patriotizam je sve ugroženiji, protiv njega se vodi poseban rat. Pamet je deportirana, jer u zemlji s previše političkih partija i špijuna pametni i sposobni ne žele tračiti vrijeme.
A špijuna u lažno patriotskim strankama nikada više.
Dakle, politički plaćenici skriveni iza demokratskih ruža iz dana u dan nas bodu otrovnim trnjem. Odlazimo jedan po jedan. Baš kao oni koji pretrčavaju po vjetrometini dok srpski snajper neprestano puca.
Zbog toga bi cjelokupan unutrašnji, društveno – politički život na teritoriji s koje se Bosna i Hercegovina brani trebao biti malo vie mudriji, malo manje demokratski i medijski otvoren. Jer, očito smo tom otvorenošću izložili neprijatelju karte na sto. Demokratija nikada i nigdje nije odbranila jednu državu. Odbranili su je umovi i istinske patriote.
Vrijeme je za strategiju odbrane od bioloških, diplomatskih i političkih napada. Stranih i unutrašnjih napada.
Jer, nakon virusa stiže sunce. I američka podrška!
Piše: Rasim Belko /Patria
