Piše: Sead Hambiralović
Godine 1997. u Tuzli su organizovani Dani GljiveMira. Primijećeno da sam se tokom tri mjeseca previše „dao“ oko priprema (konferencija za štampu, promocija u Kristalnoj dvorani, dizajniranje proizvoda koji je dobio medjunarodnu nagradu, štampanje propagandnog materijala i brošure na engleskom, program u dvorani Mejdan…) i počašćen da predahnem desetak dana na moru u organizaciji NVO Naša djeca.
U povratku kratki odmor. Kada vozač autobusa frljaknu bocu u grm pored česme, ukori ga jedan dječak:
- Čiko, zašto bacate plastičnu flašu?! Trebaće 200 godina da se rastvori… — Ko da ću živjeti toliko…
Dalje ne treba. Jedna od „slika“ naaas. Nedavno pisao, ticalo (in)direktno, kako ide oko budućnosti u Norveškoj. A koja je naše djece? Moje je nanovo da probam a temelj su sjajni radovi osnovaca Tuzlanskog kantona iz 97. koji su obišli nekoliko zemalja i štampana razglednica u Švedskoj (internacionalna izložba „Dječije zastave“, op.a.) Zato sam prošle sedmice porazgovarao sa nekim direktorima i pedagozima osnovnih škola. Otom potom ako se posloži i vrijedi pokušati zakolutati kada pandemija popusti.
I još jedna kratka ekološka. Riječ je o šumi poviše tuzlanske Slane Banje. Pretpostaviti da nadležni „prate“ situaciju sa stablima i šta utiče da su mnoga grohnula. Na stotine je omotano bršljenom. Laik može zaključiti da je navalio parazit. A bršljen je veoma koristan zahvaljujući triterpenskom saponinu koji je veoma efikasan biljni lijek za respiratorne organe. I ovdje bi mogla ići ona da nikada dva dobra sastaviti.
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje. Prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na oko 90 mail adresa.
