Potvrđeno političko pravilo da se satjeran snagom argumenata, nevjerodostojan politički projekat rasterećuje proizvodnjom političkog apsurda u kojem mu se proširuje manevarski prostor djelovanja i stvaraju pretpostavke za uspješnost.
Vođeni, ma ko, izrečenim pravilom postupili su ovoga puta i još uvijek znani ali i skriveni rušitelji Bosne i Hercegovine. Načinom proizvodnje neformalnih papira (non-paper), unijeli su u javni prostor ali i ne samo domaći nego ovoga puta i onaj međunarodni, opciju prekrajanja balkanskih granica i u krajnjem potiranja bh. državnosti.
Apsurd je postigao svoje učinke, ne samo akcijom i sadržajem, nego više ishitrenom, trapavom i stomačnom reakcijom. Iščitan ratno-huškačkom optikom, uslijedio je istovrstan odgovor. Upravo ta reakcija jeste bio ciljani prasak neformalnog papira. Geleri tek treba da uslijede.
Kondenzirano bosansko vrijeme sluti izlazak iz dejtonskog šinjela u evropsko – briselski. Događanja ne jamče SH osovini (ne samo Dodik – Čović), nego i onoj predsjedničkoj srbijansko – hrvatskoj, te upućuju na dinamiziranje procesa svjesni da vrijeme radi protiv njih.
Pomnije iščitavanje Blinkenovog pisma ne samo da ih mobilizira, nego refleksom straha od neuspjeha, njihovom projektu daje višeslojniju strukturu.
Maksimalistički zahtjevi u funkciji postizanja optimalnog političkog cilja postaju nova strategija njihovog djelovanja. Izvjesni dolazak novog visokog predstavnika za BiH sa ojačanim mandatom jeste njihov bazni strah.
Pretpostavljenom građanskom projektu za BiH do sada je bio suprotstavljen tzv. Izvorni Dejton, a Izborni zakon se kretao u varijabli od virtualnih teritorijalnih izbornih jedinica do svojatanja etničkih prostora sa hrvatskom većinom.
Takozvano hrvatsko pitanje reduciralo se isključivo na Federaciju BiH, a dolazeći eho iz EU i SAD nije išao u susret takvim rješenjima. Neformalni papir je podigao maksimalističku ljestvicu znatno više, do svog plafona i pretpostavio ovakvom neuspjehu rušenje bh. državnosti.
Dizanje ljestvice nije ništa drugo nego traženje međuprostora za “poželjni” unutarnji dijalog nacionalnih lidera u BiH. Istovremeno, sa ovim papirima u javnom i političkom prostoru se nanovo kao kompromisno rješenje nudi prekrajanje unutarnjeg administrativnog ustrojstva u Bosni po modelu etno – teritorijalnih federalnih jedinica sa jasnim etničkim većinama.
Maksimalistički zahtjevi na takav način postižu svoj cilj.
Za očekivati je da se kao srednje rješenje kompromisne naravi vrlo brzo u unutarnjem ali i internacionalnom kontekstu za BiH ponude upravo ta ciljana rješenja. Dolazećem visokom predstavniku se proizvodi agenda koja bi bila na tragu konsocijativnog federalizma.
Pothranjena izlobiranim rezolucijama u Evropskom parlamentu i stalnim iznuđivanjem kompromisnih rješenja u BiH, ova agenda postaje prihvatljiva i po mom sudu prohodna barem u EU.
Samo plitak politički um može pretpostaviti i prihvatiti da bi konsocijativni federalizam bio trajno stabilizirajuće rješenje za BiH i učinio Bosnu samoodrživom i neupitnom.
Poodavno je otac srpskog nacionalizma Dobrica Ćosić oporučno ostavio agendu faznog rastakanja bh. državnosti, te rješavanja hrvatskog i srpskog pitanja, ne samo kao nacionalnog nego i državnog.
Ova agenda jeste sačekuša Kristijanu Šmitu, a stvari bi se trebale ubrzano ojačati i nadolazećim bledskim samitom. Za pretpostaviti je da će Bledski samit u dnevnom redu imati upravo Zapadni Balkan i pokušati izdejstvovati neki od papira koji će ići u pravcu udovoljavanja SH agendi.
Iskustvo nas uči da na Balkanu ratovi uvijek počinju sa crtačima karata!
Piše: Muharem Cero / Patria Agenda u sačekuši Kristijanu Šmitu (nap.ba)
