Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK} je u prvostepenoj presudi ratnom zločincu Ratku Mladiću pokazao veliko nezadovoljstvo time što mu nije presuđeno za genocid za općine u kojima su se zločini desili 1992. i zbog toga što se njegova uloga u zločinima nije povezala preko Udruženog zločinačkog poduhvata sa Srbijom. Na žalost u drugostepenoj presudi neće se moći ratnog zločinca Mladića dovesti u vezu sa agresijom Srbije na Bosnu i Hercegovinu, jer tog elementa nema u žalbenom procesu.
IGK očekuje najmanje potvrdu prvostepene presude. Internacionalni ekspertni tim IGK i nauka o genocidu očekuju da drugostepena presuda ratnom zločincu Ratku Mladiću uključi i krivičnu odgovornost za genocid za 1992. To bi bio veliki doprinos istini, pravdi, kulturi sjećanja. Napominjemo da je do sada genocid presuđen samo za 1995. godinu za Srebrenicu u nekoliko slučajeva te za Žepu u slučaju Zdravka Tolimira. Presuda za genocid za 1992. godinu bila bi značajna za budućnost međunarodnog prava i međunarodne pravde, velika stvar za istinu i pravdu, ali i za ugled Haškog tribunala. IGK još jednom podsjeća da je Mladić lično komandovao vojnim operacijama, ne samo u Srebrenici nego na cijelom prostoru entiteta Republika Srpska. Smatramo da ima dovoljno dokaza za genocid 1992. godine Mladiću kao načelniku Štaba Vojske Republike Srpske. Genocidna namjera je postojala još prije 1992. godine. I u skladu sa tom genocidnom namjerom su Savezna Republika Jugoslavija, odnosno Srbija i Crna Gora od 1992. do 1995. godine u kontinuitetu, zajedno sa svojim kolaboracionistima iz Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, sa srpskim paradržavnim tvorevinama, u svim okupiranim gradovima, u svim gradovima u opsadi i u svim civilnim zonama UN, izvršili genocid.
Ako presuda ratnom zločincu Mladiću ne potvrdi genocid za općine iz 1992 godine, Srebrenica i Žepa tretirat će se kao genocidni incidenti, a ne kao dio planirane, osmišljene genocidne kampanje koja je počela već u aprilu 1992. godine, kada je dobila svoj konkretni geostrateški oblik sadržan u poznatih Šest strateških ciljeva o čemu je IGK u više navrata informisao međunarodnu javnost. Internacionalni ekspertni tim IGK posebno smatra da masovna grobnica Tomašica daje sudijama dovoljno argumenata da donesu presudu za genocid za 1992. godinu, posebno ya Prijedor, jer dokazi Tomašice znatno mijenjaju geografiju zločina u odnosu na presudu presuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, gdje ovaj zločin nije tretiran.
IGK još jednom izražava žaljenje što postupak u slučaju Mladića nije uvrstio Udruženi zločinački poduhvat, odnosno agresiju Srbije na Bosnu i Hercegovinu jer Mladić nije bio samo načelnik Generalštaba Vojske Republike Srpske, nego i komandant 30. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije. Tu su mu isplaćivane plaće za vrijeme agresije, računao beneficirani staž za godine provedene u agresiji, na osnovu čega mu je Srbija obračunala i penziju. Nije logično da Hrvatska bude presuđena za Udruženi zločinački poduhvat, odnosno agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a Srbija bude oslobođena. To je najmračnije poglavlje zaostavštine Haškog tribunala, jer je propuštena prilika da se sudski utvrdi međunarodni karakter rata, odnosno agresija Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu.
IGK se nada da će drugostepena presuda ratnom zločincu Mladiću doprinijeti da međunarodna zajednica shvati da je entitet Republika Srpska osnovan i uspostavljen genocidnom namjerom, te da je priznanje Republike Srpske u Daytonu moralni neuspjeh, što potvrđuje opravdanost aktivnosti u traženju savjetodavnog mišljenja od Međunarodnog suda pravde po pitanju egzistencije manjeg bosanskohercegovačkog entiteta.
Institut za istraživanje genocida Kanada
