Piše: Sead Hambiralović
„…Dogodilo se nešto nevjerovatno, neviđeno i što razum ne može dokučiti. Kuća srušena, uspomene raznesene, ni majci nije stigao na posljednji ispraćaj u susjednom gradu (Mirzet Mustafić, izbjegao u Ameriku, op.a.). Suđeno da ja stignem, gdje me čekala još jedna tužna vijest: i Đana preselila. Ona koja mi se radovala kad me vidi, na ulici, na te-veu; sva sunca svijeta na licu joj dok pred drugaricama s ponosom objašnjava da sam ja taj njen rođak…
Ispred Jalske džamije obje dženaze krenule su u isto vrijeme. Nikad mi nije bilo teže zbog odluke na koju ću stranu. Onda su noge nekako same pošle i priključile povorci ljudi iz moga grada…“ („Bijeli cvijet iznad puta“, S.H.).
Razumjeće dobra Đanina duša.
A najbolje razumio tetak Mustafa Mulaosmanović kada sam ga posjetio na samrtničkoj postelji.
Samo je tiho prošaptao: D r i i i n a a a ..!
P.S.
Hvala Dževadu Bektašagiću na poslatom fotosu sestre Đane i moje nene Zehre snimljen predratnih godina u tuzlanskom Hendeku.
————–
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko blizu 100 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com
