Iz Sarajeva je izbjegla u Hrvatsku, a potom u Italiju, kojoj želi da se oduži za pružanje doma. Ovo je priča o Naidi Kulenović
Naidina priča sliči brojnim izbjegličkim pričama Bosanaca i Hercegovaca, naročito onih koji su za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini bili u tinejdžerskom dobu. Odlazak iz Sarajeva bio je iznenadan za djevojku koja je pohađala treći razred srednje škole u Sarajevu. Ovaj period opisuje kao “neku drugu dimenziju”.
ŽIVOT ISPOČETKA
– Prvih nekoliko mjeseci u Hrvatskoj, mama, mlađi brat i ja smo se nadali da ćemo se poslije ljeta vratiti u Sarajevo i da će rat ubrzo stati. No, kako se to, nažalost, nije desilo, morali smo ići negdje dalje, negdje gdje smo mogli nastaviti pohađati školu ili fakultet. I tako smo došli u Italiju, priča Naida Kulenović o dolasku u Italiju, koji je označio neki novi početak. Ili bar mogućnost da se uspostavi “koliko je moguće normalniji život”.
Kao i svaki početak, i ovaj je bio težak, ali našu sagovornicu pratila je sreća.
– Spletom nekih sretnih okolnosti i uz pomoć ljudi koji su se tu našli, a i stipendije Soroš koju sam uspjela dobiti, upisala sam se na fakultet u Bologni i relativno brzo naučila jezik. To je, čini mi se, bila prekretnica: od tog momenta sve to naše izbjeglištvo je dobilo neki smisao, kaže nam Kulenović, koja je od malena željela pratiti stope svog oca Harisa Kulenovića i biti novinar. Ali, kako se u Sarajevo nije mogla vratiti, a ovog fakulteta u Bologni nije bilo, odlučila je studirati, a poslije je i diplomirala, na Filozofskom fakultetu Univerziteta Bologna, odsjek engleski i francuski jezik i književnost.
Sreća je Naidu nastavila pratiti – upoznala je čovjeka svog života, udala se i zasnovala porodicu. Na odvažan poslovni poduhvat i pokretanje vlastitog biznisa odlučila se sa suprugom – osnovali su školu stranih jezika sa britanskom franšizom British School u Centou. Ova odluka došla je zahvaljujući radu u jednoj maloj jezičkoj školi tokom studija, kada joj se ovaj posao jako svidio.
– Školu smo osnovali 2004. godine, a u početku je suprugova uloga bila ključna. Nisam imala nikakvog menadžerskog znanja i sama se vjerovatno ne bih odlučila na ovaj potez, ali uz njegovu podršku i stalno učenje ipak je krenulo. Već smo stekli solidnu reputaciju u našem gradu, ističe naša sagovornica o školi i dodaje kako su prethodne dvije godine bile veoma izazovne.
Kao što je to bio slučaj u školama u čitavom svijetu, i British School je bila primorana preći na online nastavu. Ova promjena, kaže nam Naida, donijela je znatne gubitke.
– Ovdje ljudi, a pogotovo djeca, nerado uče online putem. Italija je tokom čitave pandemije imala prilično stroge restrikcije, ali se nadam da će ova školska godina ipak mnogo bolje krenuti, jer čini se da je najgore iza nas. Jako sam ponosna na tim nastavnika i ostalih radnika koji smo uspjeli formirati, a i na reputaciju ozbiljne i kvalitetne škole koju smo uspjeli izgraditi tokom ovih godina upornog rada, priča Kulenović, koja je sreću odlučila okušati u još jednom polju – politici.
NOVI IZAZOV
Iako se do sada nije bavila ovom oblašću, odlučila je kandidovati se za gradonačelnicu Centoa na predstojećim općinskim izborima u Italiji koji će se održati 3. i 4. oktobra 2021. godine. A iza ove hrabre odluke stoji Naidina želja da se oduži državi koja je nju i njenu porodicu prihvatila objeručke.
– Pridružila sam se jednoj građanskoj stranci koja obuhvata sve one kojima je iskreno stalo do budućnosti ovog grada i koji žele konkretno pomoći poboljšanju uvjeta života i razvoju ovog područja. Ovaj grad i ova zemlja su mi pružili puno toga, prihvatili me kao izbjeglicu i dali budućnost. Mislim da je došao momenat da nešto od toga i vratim, čineći time nešto za Cento – pogotovo sada, nakon ove dvije teške godine koje su, nadam se, iza nas, zaključila je za Moja BiH Naida Kulenović.
EMA DŽANANOVIĆ / Moja BiH
