Matthew Palmer, američki izaslanik za izbornu reformu u BiH obavio je niz sastanaka s liderima političkih stranaka u BiH, a nakon njih nismo pametniji, baš ni kao poslije intervjua Palmera za VOA netom prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu. Kako se različito interpretiralo ono što je Palmer rekao u intervjuu, tako su i sastanci unijeli nove ‘nemire’ u javni prostor.
Skoro zaboravljeni Fileov model, ili kako kažu varijacija na tu temu je nešto što smo najčešće čuli nakon sastanka. Bakir Izetbegović, lider SDA kaže da će pokušati nagovoriti Željka Komšića da razmisli o ovom modelu, na šta mu je predsjednik DF-a ekspresno odgovorio da nema razmišljanja i da ga Bakir neće ubijediti za nejednakost glasa, s ako treba, kako je poručio, idemo opet do Strazbura.
Nermin Nikšić, lider SDP-a u kratkoj izjavi za Patriju kazao je, pak, da niko nije ni nudio Fileov model, već da se pričalo o varijaciji tog modela. Nije precizirao je li im takva ideja prihvatljiva u konceptu građanske ideje koju promoviraju i za koju se zalažu.
Dobro upućeni izvori otkrivaju da se Palmer vraća u Sjedinjene Američke Države, te u BiH dolazi ponovo za 20-ak dana. Ono što je mogao čuti u BiH tokom sastanaka sa predsjednicima i predstavnicima stranaka, čini se da se u ovom trenutku radi o nepomirljivim politikama.
Pojedinci mudro šute i uvjeravaju da će se s dolaskom Michaela J. Murphyja za novog ambasadora SAD u BiH mnogo toga promijeniti.
Ali, trenutak u kojem smo zapeli zapravo ponovo ukazuje na nužnost ujedinjenja probosanskih stranaka, koje zagovaraju model uređenja države po uzoru na istinske demokratske zemlje.
Ostao je Palmer i nejasan kada je nedavno kazao da podržava tri dejtonska principa: jedna država, dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Na pitanje da objasni gdje su u svemu tome građani, on je kazao “svugdje, zar nije tako?”.
Upravo u ovome vidimo potrebu ujedinjenja onih koji se brinu o ‘građanima’. Ovako rascjepkani i s pojedinačnim ‘upiranjima’ ostaju zaista svugdje okolo, a nigdje uistinu.
Probleme oko ujedinjenja stranaka koje zagovaraju građansko uređenje uvidio je i Bakir Izetbegović, kojem sigurno kao lideru nacionalne stranke ne odgovara jači glas tzv. ljevice. On vješto koketira s njima, Komšića bi nešto da nagovara, a s Nikšićem održava neke sastanke, koje samo usputno spomene na TV gostovanju, bez detalja. Cilj bi mogao biti ‘bacanje kosti’, jer je svjestan i da intelektualci i veliki broj akademskih građana BiH znaju da je ujedinjenje, ma kako se ono zvalo i u kojem formatu bilo, snaga koje će konačno etnonacionalne stranke poslati u historiju.
Primjetio je to i prof.dr. Esad Bajtal, koji je u izjavi za Fokus kazao da je neophodno da nekih dvadesetak stranaka u tom građanskom frontu se nekako dogovore, zajedno sjednu i da naprave izbor unutar onoga čime same raspolažu.
Sigurno bi i kao blok jače se čuli i bili primjećeniji u pregovorima oko izbornog zakona, koji sigurno mora dovesti i do ustavnih promjena, jer ne postoji mađioničar na svijetu koji će u postojeći Ustav uglaviti sve presude Suda iz Strazbura.
Da građani hoće promjene pokazali su na lokalnim izborima. To smo vidjeli u Sarajevu, Banja Luci…
„Trojka se mora proširiti, ona mora biti samo istureni odjel jednog šireg fronta, da sad iskoristim taj vojni izraz, neko istureno odjeljenje. I moraju biti potpuno otvoreni mentalno, politički, programski, pa i idejno“, kazao je Bajtal dodajući da bi bilo dobro da se napravi jedan široki front, stranački, idejni, politički, ma kako se to zvalo i da se zajednički nastupi, a neka „trojka“ bude ono simbolički istureno mjesto koje će koordinirati aktivnosti tog širokog fronta.
Ali, očito hibridni rat je počeo. Ukoliko čelnici tih stranaka to ne vide, nikakvi razgovori s Palmerom, a ni nakon što u BiH stigne Murphy neće nam biti od koristi.
Piše: A. Čorbo-Zećo / Patria
