U javnosti se i dalje vodi velika polemika oko toga treba li Zdravko Mamić biti izručen Hrvatskoj?
Bivši čelnik “Dinama” Zdravko Mamić odrekao se prije nekoliko mjeseci na Sudu BiH svake veze s Hrvatskom uz konstataciju kako mu je ona “uzela dušu” a njegovi odvjetnici i Tužiteljstvo BiH su se s gotovo identičnim argumentima usprotivili novom zahtjevu hrvatskog pravosuđa za njegovo izručenje.
Kao što su Mamiću uzeli dušu tako Hrvatska godinama uzima dušu Bosni i Hercegovini skrivajući zločince od BiH.
Mamić ne bi trebao biti izručen Hrvatskoj i ako bude vladavine prava i neće.
Najbolje je to i vrlo kratko objasnio bivši ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić koji je kazao da BiH ne može izručiti Zdravka Mamića Hrvatskoj.
„Ustavom BiH je propisao da BiH ne može isporučiti svog državljanina“, rekao je Mektić.
Podsjećamo i da su pred sudovima u BiH neke osobe osuđene, ali se sada nalaze u susjednim zemljama, jer imaju tamošnja državljanstva. Zato je vrlo jasno da Mamića kao državljanina BiH država mora zaštititi.
Pred sudijom Suda BiH Mirsadom Strikom u Sarajevu je održano ročište po zamolnici iz Hrvatske za izručenje Zdravka Mamića temeljem rješenja o pritvoru kojega mu je odredio Županijski sud u Zagrebu u sklopu istrage o slučaju podmićivanja trojice sudaca Županijskog suda u Osijeku.
Postupak je pokrenut nakon što je Mamić koji biravi u BiH javno optužio osječke sudije da im je davao mito kako bi ishodio povoljnu presudu za sebe u predmetu koji je protiv njega vođen zbog izvlačenja novaca iz “Dinama” i za što je u konačnici pravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora.
Tužilac Oleg Čavka pojasnio je danas da je u zamolnici pronašao određene “pravne anomalije” odnosno kako je ona formalno ispravna no zahtjev za izručenje ne ispunjava zakonske pretpostavke jer se u Mamićevu slučaju radi o kaznenom djelu davanja dara koje se različito sankcionira u BiH i Hrvatskoj.
U BiH je za osobe koje priznaju takvo djelo predviđena minimalna kazna od tri mjeseca zatvora dok ugovor o izručenju kojeg ta zemlja ima s Hrvatskom predviđa da je minimalna kazna u slučajevima u kojima je izručenje moguće pripisana u rasponu od jedne do četiri godine zatvora.
Stoga je država dužna zaštititi svog državljana.
Također, Hrvatska se pokazala odličnom zemljom utočištem za pojedine osobe koje traži bh. pravosuđe. Zato ne bi smjelo biti ‘dobrosusjedskih odnosa’.
Među najpoznatijim slučajevima koji su iskoristili dvojno bh. i hrvatsko državljanstvo je onaj bivšeg hrvatskog člana Predsjedništva BiH i bivšeg predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH, Ante Jelavića.
Njega je Sud BiH 2005. godine provostepeno osudio na deset godina zatvora zbog kriminala u nekadašnjoj Hercegovačkoj banci. U trenutku izricanja presude Jelavić više nije bio u BiH. Žalbeno vijeće Suda BiH poništilo je presudu Jelaviću u julu 2006. i naredilo novo suđenje koje do danas nije održano.
Hrvatska je 2017. odbila molbu za pružanje međunarodne pravne pomoći u slučaju Jelavić, koju je poslala BiH, navodeći da “nije moguće udovoljiti predmetnoj zamolnici i da nisu spremni preuzeti kazneno gonjenje”. Kao razlog je navedeno da je to gonjenje “očito vojno-političko pitanje”.
Slično sada BiH može odgovoriti za Mamića, koji prolazi medijsku hajku u Hrvatskoj, a i njegov progon usko je vezan za politiku.
Svježiji primjer odnosa Hrvatske je svakako sutkinje Lejla Fazlagić koja je u BiH osumnjičena za sudjelovanje u kriminalnoj grupi povezanoj s protuzakonitom preprodajom nekretnina.
Fazlagić je izbjegla privođenje i suđenje iskoristivši dvojno državljanstvo i sklonila se od bh. pravosuđa u Hrvatsku. Hrvatski Vrhovni i Ustavni sud donijeli su rješenja kojima se dopušta njezino izručenje. Međutim, ministar pravde Republike Hrvatske do danas nije donio rješenje kojim se dopušta izručenje u BiH.
Uz njih imamo i slučaj Faruka Balijagića, Olivera Knezovića i to su samo neki od primjera na kojima se pokazuju manjkavosti dvojnih državljanstava i problema između Hrvatske i BiH kada je riječ o zahtjevu za izručenje zbog pravosudnih procesa.
Posljednji slučaj koji je podsjetio na ovu specifičnu situaciju je promjena optužnice protiv Olivera Knezovića koji se teretio za ubistvo navijača FK Sarajevo Vedrana Puljića u oktobru 2009. godine i ranjavanje šest osoba u Širokom Brijegu. Knezović je nekoliko dana poslije pobjegao iz pritvora te je utočište našao u Hrvatskoj. S obzirom da ima hrvatsko državljanstvo po Ustavu i zakonima Hrvatska ne izručuje svoje građane drugim državama, pa mu je sudski proces tamo i počeo, a onda je i oslobođen.
Istina o smrti Vedrana nikada nije utvrđena.
Inače, Bosna i Hercegovina ima potpisane sporazume o ekstradiciji s više od 50 država svijeta. U dosadašnjoj praksi jedini problemi su zabilježeni s Hrvatskom i Srbijom. Razlozi su više nego poznati!
Izvor: OKO ZA OKO Svi razlozi zašto BiH ne smije izručiti Mamića Hrvatskoj (nap.ba)
