Piše: Sead Hambiralović
Umrežuje se Škola za dječije ambasadore mira
Mini feljton Oružje na Kapiji (3) nije prošao nezapaženo. Podrška iz Kanada od Amire Berberović, majstor umjetničke fotografije Goran Mulahusić pokušaće „naviti“ u švedsku Motalu, već je otišlo pismo namjere u „moj“ Bergen, pored Sjevernog mora. A tek koje se otvaraju nove mogućnosti. Dvije su „linije“ oko uključivanja „malešnih“ iz regiona: kroz postojeći školski sistem ili mladalački brže posredstvom YUPeace Mreže. Evo iz prve ruke reference i šta veli Vlasta Marković, asistent na projektu. I što je posebno važno iz struke, pedagog – psiholog.
PODRŠKA IZ KELNA: Moj angažman u YUPeace Mreži krenuo je 2008. kada sam kao četrnaestogodišnja djevojčica dobila priliku da 12 dana budem na moru na mirovnom kampu u Neumu. Tada je naziv projekta bio drugačiji, zvao se Odmor od rata – izgradnja mira.
Priču projekta, koji je tada već trajao 15 godina, a danas ulazimo u tridesetu, započeo je Komitet za osnovna ljudska prava i demokratiju iz Kelna 1993. kada je uviđeno da rat bjesni na području bivše Jugoslavije. Mnogi donatori Komiteta su i sami osjetili strahote Drugog svjetskog rata, te su želili makar 12 dana da sklone djecu iz ratom zahvaćenih područja i pruže mir, osigura 3 obroka dnevno i vrate volju za igru, da barem to kratko vrijeme budu djeca. Godinama poslije projekat dobija veću dimenziju i počinje graditi prijateljstvo među mladima iz Srbije,Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
MREŽA OD ŠEST GRADOVA: Danas YUPeace Mreža predstavlja mrežu od 5 organizacija i 6 gradova. Iz Bosne i Hercegovine: Tuzla (Udruženje „Prijateljice“), Srebrenica (Udruženje „SARA – Srebrenica“), Gonji Vakuf –Uskoplje (Omladinski centar), te odnedavno i Brčko. Iz Srbije Sombor (Centar za razvoj zajednice „Link“); iz Hrvatske Vukovar (Europski dom Vukovar).
Projekat je godinama rastao, te pored mirovnog kampa, na kojem se mladi prvi put upoznaju sa učesnicima iz drugih gradova i ostvare povezanost i prijateljstva, Komitet je počeo organizovati i takozvane „Kopnene“ kampove na kojima se program nastavlja i podrobnije se radi na temama koje se bave suočavanjem sa prošlošću, ali i akcijama koje pozivaju na mir, kao što su mirovni performansi koji su se često dešavali u gradovima u kojim se ljetuje, pa tako se u Neumu pjevala čuvena Balaševićeva „Samo da rata ne bude“, ali i u svim gradovima u kojima smo boravili, pjesma i poziv na mir su bili neizostavni.
VIKEND POSJETE I AKCIJE: Mladima ni to nije bilo dovoljno, pa su se pored svih redovnih aktivnosti počele organizovati i Vikend posjete u gradovima, gdje članovi Mreže, učesnike iz drugih gradova ugoste u svojim domovima. Na taj način nauče kako se živi drugdje i da smo svi ljudi i direktno osjete kako izgleda mir i zajedništvo. Na vikend posjetama se trudimo da uvijek imamo neku aktivnost koja će unaprijediti život u tim gradovima, pa tako smo u Srebrenici farbali dječija igrališta, u Somboru oslikavali murale sa mirovnim porukama, u Tuzli renovirali društvene prostore, bili dio novog pokretanja fabrike Dita iz Tuzle, u Vukvoaru obilazili domove za stare i pomagali u krečenju škole, u Gornjem Vakufu – Uskoplju obnovili dječije igralište i još mnogo toga. Tako znamo da smo doprinijeli da naš region bude bolje mjesto.
Rasla kroz ovaj projekat. Tu sam se osjetila kao svoja na svome, našla mjesto i evo već petnaestu godinu dio. Nekada kao učesnik, kada su voditelji bili uzori i vremenom napravili sigurno mjesto za odrastanje. A danas imam istu tu priliku da aktivno učestvujem i osmišljavam program za mlade. Kada stanem pred grupu od 130 mladih ljudi i ispričam nečiju ratnu priču i vidim u njihovim očima da rat ne žele da se ponovi, mislim da ne postoje riječi koje to mogu opisati. Svaki razgovor s novom mladom osobom, svako novo prijateljstvo koje se stvorilo među mladima (preko 25.000 mladih je bilo i jeste dio projekta) je neopisivo!
JEDVA ČEKA U SOMBOR I VUKOVAR: Ovo je i tema o kojoj najviše volim da pričam. A to su prijateljstva koja sam ja stvorila putem Mreže. Najmanje svaki drugi mjesec krenem putem Sombora kod svoje drugarice Vanje, u kojoj sam pronašla mir i tako mnogo divnih stvari i osobina, da se evo nas dvije evo već šestu godinu družimo. Tijani, koju sam upoznala 2009. na jednom od kopnenih kampova, bila sam dio svadbenog veselja, a prije 3 mjeseca upoznala njenog divnog sina, kojem tek treba da napravimo ovaj svijet boljim mjestom. Ranka i Biljana iz Vukovara su se takodje uklopile u moj život. Jedva čekam da granice ponovo budu širom otvorene, pa da me i Vukovar puno češće vidi nego što se to do sad dešavalo.
Danima bi mogla pisati o svim pojedinačnim prijateljstvima koje sam ostvarila kroz ovu priču. Voditeljima Valentini, Ismetu, Almi, Dinki, Emini, Semiru, Valeriji, Jasmini, Adnanu, Avdi, Armanu, Sonji, Jeleni, Nikoli, Johnny–ju. I mnogim drugim koji su danas dio mene i mnogo pomogli.
Nijedan tekst nema toliko mjesta koliko priča mogu ispričati. Svi zajedno konstnatno smo radili na tome da mir dolazi iz srca, da smo zajedno jači- kad imamo mir, imamo svemir..!
Neki od performansa: https://www.youtube.com/watch?v=N0yEW-G7ERE&t=101s
https://www.facebook.com/YouthUnitedinPeace/videos/1982591518696463
web stranica: https://yu-peace.org/
Facebook stranica: https://www.facebook.com/YouthUnitedinPeace/?ref=page_internal
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal dijaspore BHDINFODESK, grupa Naše Podrinje, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 110 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com
