Bosna i Hercegovina posljednjih je mjeseci u žiži zapadnih političkih krugova, a naročito nakon ruske agresije na Ukrajinu s vrlo mogućim reperkusijama na našu državu. No, sem retoričke založenosti za očuvanje mira, suvereniteta i teritorijalnog integriteta, Bosna i Hercegovina i nije naročito profitirala do silnih diplomatskih i političkih opservacija njenog stanja. Sve se nekako završi na osudi, onoj verbalnoj, a konkretna reakcija osim iz Washingtona, nikako da se dogodi. U međuvremenu retrogradne i separatističke snage unutar Bosne i Hercegovine nastavljaju kontinuirano provoditi svoje planove njenog podrivanja sa konačnim ciljem raspada i podjele. Paralelno s tim djelovanjem imamo ozbiljne prijetnje i demokratskim procesima zbog kojih bismo do kraja godine mogli zaglibiti u daleko goroj situaciji od sadašnje.
Odgovor na pitanje zašto je Zapad, prvenstveno Evropska unija, toliko nemoćna i nemušta u rješavanju problema u Bosni i Hercegovini, daje naslutiti i šta će se desiti odluči li ruski predsjednik Vladimir Putin svoj ukrajinski pohod nastaviti i prema Balkanu. Jer, od uglađene evropske retorike bez reperkusija i rezultata, nema nikakve koristi. Dva je puta Evropski parlament raspravljao o Bosni i Hercegovini, oba puta imali smo nadmoćnu većinu koja traži sankcije Miloradu Dodiku, problemu broj jedan u BiH, ali konkretan rezultat još nemamo. Evropski parlament usvojio je i amandman na izvještaj Olivera Varhelyija o BiH, kojim se direktno traže sankcije, ali opet ništa. I dok parlamentarni predstavnici evropskog, američkog i britanskog naroda pišu pisma i upozoravaju na neophodnost djelovanja spram osovine Dodik – Dragan Čović unutar BiH, njihovi politički kadrovi, drže se krute birokratije pod sloganom “ne talasaj”. To je ista ona birokratija koja nije željela talasati oko Ukrajine, zaboravljajući da guranje problema pod tepih ne rješava ništa. Danas imamo rat i sveopći osjećaj straha u Evropi, a Unija je ponovo nespremna, pa Ukrajini poručuje da će možda, nekada biti članica. Ubrzano nema ništa. Isti se zaključak može izvući i za Bosnu i Hercegovinu, ali i ostale zemlje Zapadnog Balkana. Prepušteni smo sebi i borbi s Rusijom, a to nije ravnopravna utakmica.
Jer, Evropska unija u svojoj početnoj političkoj postavi ima kadrove poput Varhelyija, koji svakim narednim potezom dokazuje da mu je primaran, ako ne i jedini cilj provođenje politike Viktora Orbana, mađarskog premijera pod patronatom Putina. Zato je valjda taj komesar Varhely u izvještaju pred Evropskim parlamentom propustio tačno ukazati na opasne političke mine u Bosni i Hercegovini koji prijete miru. I umjesto jasne poruke, teret krivice podvukao pod političke podjela, bojkot državnih institucija, nepriznavanja visokog predstavnika… Jasno je njemu da to nije nikakav bojkot institucija, već direktno podrivanje i urušavanje. Jasno mu je i da u BiH ne postoje političke podjele kao što su one u Evropi, već podjele između snaga koje bi cijepale BiH i onih koji to ne dozvoljavaju. Ali to ne smije reći, jer bi time ugrozio interese Orbana i Putina, a oni su mu važniji od BiH. Kurt Bassuener nedavno je Varhelyijevu politiku nazvao nemoralnom i štetnom po interese Evropske unije. Pitanje je koliko ćemo još čekati da tu nemoralnost shvate i njegovi šefovi u Briselu.
Nemoralna politika prema Bosni i Hercegovini vodi se i u sarajevskoj “Bijeloj kući” OHR-a pod patronatom visokog predstavnika Christiana Schmidta. I u toj politici jasno detektuju opasne količine separatizma Milorada Dodika i kontradržavnog djelovanja Dragana Čovića, ali svoje mišljenje mijenjaju od ručka do ručka, od petka do subote. Jer, Schmidt je u svom izvještaju za period april – oktobar 2021. godine pred UN-om odlično detektovao da Dodikovo ponašanje vodi urušavanju i podjeli Bosne i Hercegovine. Da ga malo podsjetimo, kazao je: “Ako neosporno uspiju u pothvatu, vlasti RS bi uspostavile novi ustavni i pravni okvir kojim bi RS izbacila iz daytonske arhitekture, posebice iz ustavnog poretka BiH, što je sinonim za secesiju. Ignoriranje ili omalovažavanje ovakvog stanja moglo bi imati opasne implikacije za regiju i šire“. Reče Schmidt u novembru i ode u salu za ignoriranje. Jer, od tada od danas nije učinio ništa što bi zaustavilo agresivno – secesionističku politiku. Nedosljednost je visoki predstavnik pokazao i kod poštivanja demokratskih procesa unutar Bosne i Hercegovine. Jedan dan nam je jasno poručio da će izbora biti, jer tako mora, a nakon mostarskog ručka s Draganom Čovićem da bi izbori mogli biti i pomjereni… Nestabilnost visokog predstavnika kao vrhovnog tumača Daytona je opasna, jer on mora upravljati državnim brodom, a s ovakvim promjenama diskursa lako bi nas mogao nasukati na nemirne ruske vode.
I zvanični London i Berlin odlučili su se aktivnije pozabaviti balkanskim buretom baruta, ali i njihovo djelovanje za sada je jalova podloga na kojoj samo destruktivne snage mogu da se razvijaju. Konstruktivno – konkretnih poteza nema, a američki profesor Daniel Serwer nedavno za Patriju kaže da očekuje kako će ih ukrajinska kriza sve dodatno prodrmati i probuditi političku volju da se pitanje Bosne i Hercegovine konačno riješi. Očekuju to i bh. građani, ali smo već predugo u hibernaciji od tog očekivanja.
Teško je onda očekivati i da će nam nešto konkretno ponuditi ovosedmično zasjedanje Odbora za vanjsku politiku Evropskog parlamenta (AFET), koji je odlučio saslušati i evropskog ambasadora u BiH Johanna Sattlera i Schmida, a potom i članove Predsjedništva BiH, te Dragana Čovića. Dakle, skoro cijeli vrh ove zemlje bit će na briselskom brifingu. Ali, AFET ne donosi odluke o sankcijama, one se moraju donijeti na drugom mjestu, a sve su prilike da EU na tom mjestu ima puno više destruktivaca nego kreativaca. Defanzivna politika Unije spram opasne politike separatiste Dodika i njegovog partnera Čovića mogla bi rezultirati autogolovima. Autogol su već postigli s Ukrajinom, a ako im se slično ponovi u Sarajevu moglo bi se tresti sve do Skandinavije.
Evropskoj politici najbolje bi bilo da prepišu onaj američki model “nema pregovora sa teroristima”, pa da konačno prestanu sjedati za pregovarački sto sa ljudima koji provode opasne politike za još opansije šefove. Jer, njihove ozbiljne osude ne prepadaju ni đake prvake, a kamo li u kriminalu i korupciji okorjele političke pijune Putina i sličnih. Opstojnost države Bosne i Hercegovine i očuvanje mira, demokratskih vrijednosti i poretka u njoj nije samo pitanje za našu državu, jer od toga uveliko ovisi evropski mir.
Zato bi i potpredsjednik Evropske komisije i visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell u Sarajevo morao doputovati s konkretnim paketom mjera protiv svih političkih nepogoda i anomalija koje ugrožavaju Bosnu i Hercegovinu. Grešku u koracima već je načinio pričom sa hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem o izbornom zakonu BiH, jer po svim normama i usudima kojih se drži EU, takvo nešto je direktna politička agresija na BiH. Nadam se da neće ponoviti grešku kada dođe u Sarajevo i poručivati nam kako se trebamo dogovoriti, a mi već tri decenije nikako da se dogovorimo.
Gospodo evropski i Zapadni vrijeme je da počnete djelovati umjesto osuđivati. Jer, ako ne možete zaustaviti Dodika u Bosni i Hercegovini, kako da vam iko ozbiljan vjeruje da ćete zaustaviti Putina da proširi Rusiju do Varšave. Tri decenije pokušavate obračunati se sa pijunima, ako dođu kraljevi i topovi pojest će i vas i nas. Vrijeme je da nešto i uradite!
Piše: Rasim Belko / Patria
