Pogledi

IFIMES: Pokušaj da tajkuni ponovno zavladaju Srbijom?

banner

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES analizira aktuelnu situaciju povodom završnice izborne kampanje za vanredne parlamentarne izbore u Srbiji, vanredne pokrajinske izbore u Vojvodini i vanredne lokalne izbore za grad Beograd i još 65 lokalnih samouprava u Srbiji 17.decembra 2023.godine. Iz analize „Vanredni  izbori u Srbiji 2023: Pokušaj da tajkuni ponovno zavladaju Srbijom?“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Vanredni izbori u Srbiji 2023:

Pokušaj da tajkuni ponovno zavladaju Srbijom?

Vanredni parlamentarni izbori u Srbiji, vanredni izbori za Skupštinu AP Vojvodina i vanredni lokalni izbori za glavni grad Beograd i još 65 lokalnih samouprava održat će se 17.decembra 2023. Prema ocjenama analitičara radi se o najvažnijim izborima od 2012.godine.

Na parlamentarnim izborima, prema proporcionalnom sistemu, za Narodnu Skupštinu Republike Srbije, bira se 250 narodnih poslanika. Pravo glasa ima 6.500.165 registriranih birača na više od 8.300 biračkih mjesta. 

Na vanrednim izborima za Narodnu Skupštinu Republike Srbije učestvuje 18 izbornih listi. Favorit izbora je izborna lista okupljena oko vladajuće Srpske napredne stranka (SNS), koja nastupa pod sloganom „Aleksandar Vučić – Srbija ne smije da stane“. Opozicioni politički blok predvodi izborna lista „Srbija protiv nasilja“. Očekuje se da Socijalistička partija Srbije (SPS) ostane parlamentarna stranka. Političke stranke manjinskih zajednica imat će svoje poslanike u Parlamentu, jer za njih ne važi „prirodni prag“ od 3%. Još nekoliko izbornih listi  ima šansu za ulazak u parlament zbog niskog izbornog praga, koji iznosi svega 3%, a to će zavisiti od izlaznosti na izbore.

Međunarodni institut IFIMES nedavno je objavio analizu o predizbornim događanjima u Srbiji sa naslovom „Vanredni izbori u Srbiji 2023: Odmjeravanje utjecaja domaćeg i stranog faktora“, link: https://www.ifimes.org/ba/istrazivanja/vanredni-izbori-u-srbiji-2023-odmjeravanje-utjecaja-domaceg-i-stranog-faktora/5240?.

Beograd i Kragujevac u fokusu lokalnih izbora

Lokalni izbori predstavljaju specifikum, jer se koalicije na lokalnom nivou razlikuju od koalicija na državnom nivou. Najveću pažnju javnosti privlače izbori za odbornike/ce za Skupštinu grada Beograda i grada Kragujevca. 

Ipak, lokalni izbori u glavnom gradu Beogradu predstavljaju test i za vlast i za opoziciju, koja pokušava predstaviti javnosti, da ima daleko veću podršku od stvarne. Opozicije se okupila oko jednog nemilog događaja, a to je tragično ubistvo učenika u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu 3.maja 2023.godine. Nasilje kao društvena pojava nije karakteristično samo za Srbiju, nego se radi o globalnoj pojavi. Također zemlje regiona susreću se sa različitim oblicima nasilja u društvu i Srbija po tom pitanje nije izuzetak. Dio opozicionih stranaka pokušava iskoristiti taj moment da bi došle na vlast što u javnosti nije prihvaćeno sa odobravanjem, jer se jedna tragedija pokušava (zlo)upotrijebiti u političke svrhe odnosno za pokušaj osvajanja vlasti.

Izbori za grad Beograd, kao administrativni, politički i kulturni centar Srbije, posebno su važni, jer je Beograd jedan od evropskih glavnih gradova koji se najbrže razvija i postaje sve atraktivniji za život brojnim strancima. Budžet grada Beograda za 2023.godinu iznosi 190,9 milijardi dinara (1,6 milijardi eura), dok je budžet AP Vojvodine iznosi 108,7 milijardi dinara (929 miliona eura). Dakle, Beograd ima na raspolaganju skoro duplo više novca nego Autonomna pokrajina Vojvodina. 

Na lokalnim izborima u Beogradu građani biraju 110 odbornika za Skupštinu grada. Lista SNS-a za izbore u Beogradu nosi ime po predsjedniku države i doskorašnjem predsjedniku SNS-a, koji ne učestvuje na izborima, „Aleksandar Vučić – Beograd ne smije da stane“. Izvršnu vlast u Beogradu sprovodi gradonačelnik, a mandat mu traje četiri godine. On se ne bira neposredno na izborima, već ga izglasavaju odbornici. Ko osvoji većinu u Skupštini grada predlaže svog kandidata. Taj kandidat mora da bude na izbornoj listi, dakle iz redova izabranih odbornika/ca.

Analitičari smatraju, da će se na lokalnim izborima u Beogradu na kojima učestvuje 14 listi odvijati tijesna utakmica između vladajuće Srpske napredne stranke odnosno izborne liste „Aleksandar Vučić – Beograd ne smije da stane“ i opozicionih stranaka predvođenih izbornom listom „Srbija protiv nasilja“. 

Utopijski pristup opozicije

Ideološki raznorodna politička opozicija u Srbiji nema odgovarajuće sinergije i uglavnom je pod utjecajima različitih centara moći i/ili je eksponent stranih interesa i kapitala, dok većina opozicionih čelnika već ima svoju političku historiju, često mijenjanje članstva u političkim strankama, a mnogi od njih imaju hipoteku dosadašnjeg političkog angažmana. 

Način djelovanja opozicije više podsjeća na rad nevladinih organizacija nego na djelovanje ozbiljnih političkih stranaka. 

Srbija se nalazi pod velikim međunarodnim pritiscima da prizna nezavisnost Kosova. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (SNS) zasada odolijeva tim pritiscima. 

Analitičari smatraju, da jedan dio srpske opozicije nije svjestan težine situacije u kojoj se Srbija nalazi i njenog položaja. Pojedini opozicioni  čelnici populističkim izjavama i „utopijskim“ pristupom poput „Hajde da svakom čovjeku posle 17.decembra bude dobro“ ustvari samo obmanjuju građane, jer ne nude konkretna rješenja za probleme i izazove sa kojima se Srbija suočava, dok jedan dio opozicije želi Srbiju vidjeti kao članicu NATO-a i spremna je priznati nezavisnost Kosova i zbog toga uživa snažnu podršku jednog dijela zapadnih država.

Opasnost od „militarizacije“ kosovskog pitanja

Situacija na Kosovu ne može se normalizirati angažiranjem specijalnih jedinica kosovske policije (ROSU), već se mora normalizirati kroz razvoj demokratije i integriranje manjinskih zajednica u kosovsko društvo,  da  bi se osigurao mir i sigurnost. Vlasti u Prištini koriste pristup upotrebe sile što dodatno stvara napetosti i zaoštrava situaciju. 

Bez implementacije Briselskog sporazuma iz 2013.godine i uspješnog dijaloga o normalizaciji odnosa između zvaničnog Beograda i Prištine nema napretka. Američki ambasador u Srbiji Christopher Hill je izjavio: „Prije svega, ono što je na stolu, naravno, nije priznanje. Ono što jeste je normalizacija. I ja mislim da situacija mora da se normalizuje. Ljudi na sjeveru Kosova moraju da se probude ujutro sa znanjem kako će njihov život da izgleda. Mora da postoji mogućnost da ljudi putuju gdje god da žele. Mora da postoji razumjevanije za sva ova pitanja[2]“

Analitičari smatraju, da odlaganje implementacije Briselskog sporazuma i formiranja Zajednice srpskih opština (ZSO), prijeti realna opasnost od „militarizacije“ i radikalizacije kosovskog pitanja, što bi moglo dovesti do otvaranja novog žarišta sa lančanim reakcijama u regionu. Kosovo sve više postaje sigurnosno umjesto političko pitanje. Insistiranje na priznanju Kosova od strane zvaničnog Beograda poredi se sa hipotetičkom situacijom kada bi se od zvaničnog Pekinga zahtijevalo priznanje Tajvana. 

U najtežoj poziciji Aleksandar Vučić

Srbija se uspješno repozicionirala i rebrendirala u regionalnim i međunarodnim odnosima zahvaljujući naporima i politikom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je uspio da Srbiju od objekta učini subjektom međunarodnih odnosa što je vidljivo kroz dijalog o normalizaciji odnosa između zvaničnog Beograda i Prištine gdje je Vučić uspio nametnuti paradigmu „ne mogu oni dobiti sve, a mi ništa“.

Srbija je ključna zemlja za mir i stabilnost na Balkanu. Predsjednik Vučić je svjestan, da je potrebno okončati dijalog o normalizaciji odnosa između zvaničnog Beograda i Prištine kako bi Srbija osigurala prosperitet i izvjesnu budućnost, a da je pri tome najvažniji zadatak ekonomski prosperitet, razvoj države i afirmacija Srbije u međunarodnim okvirima te zaustaviti trend iseljavanja stanovništva iz Srbije i tu Srbija već bilježi rezultate. Evidentni su pokušaji podrivanja Vučića i njegove vlasti preko pojedinaca unutar Srpske napredne stranke (SNS) u sprezi sa stranim faktorom. 

Nad Srbijom i njenim predsjednikom Vučićem vrši se intenzivan međunarodni pritisak da prizna nezavisnost Kosova i da uskladi vanjsku politiku Srbije sa EU, a posebno se insistira na uvođenju sankcija Rusiji. Koncept vanjske politike Srbije temelji na  četverouglu EU – SAD – Kina  – Rusija + Pokret Nesvrstanih. EU od Srbije traži da slijedi odnosno podredi svoju vanjsku politiku EU, a da pri tome zauzvrat nema nikakvih garancija kada će i da li će uopšte postati članica EU. Potrebno je raditi na jačanju i razvijanju povjerenja između Srbije i EU pri čemu EU treba pokazati više senzibiliteta prema Srbiji i njenoj poziciji te jasnije namjere u vezi budućeg članstva u EU.

Tajkuni u pokušaju da ponovno zavladaju Srbijom

U Srbiji su do 2012.godine ključnu ulogu imali tajkuni. Dolaskom Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke izgubili su taj utjecaj. Prema procjenama bogatstvo samo desetak najvećih privrednika (tajkuna) mjerilo se milijardama eura. U 2009.godini deset srpskih tajkuna u svojim rukama držalo čak oko 30% BDP-a Srbije, ili skoro 10 milijardi eura. Jedan od njih Miroslav Mišković na vrhuncu svoje moći, 2008.godine, zauzeo vodeću poziciju jednog od najbogatijih biznismena na Balkanu. Tada su tajkuni napredovali, dok je Srbija nazadovala. Taj trend je promijenjen od 2012.godine.

Analitičari smatraju, da jedan dio opozicionih političkih stranaka u Srbiji financiraju tajkuni, dio se financira iz inostranih centara moći i na takav način pokušavaju da povrate izgubljeni utjecaj i ponovno zavladaju Srbijom. Na raspolaganju imaju znatna sredstva za taj poduhvat, a združio ih je zajednički interes da sruše sa vlasti Aleksandra Vučića.

Najvažniji izbori od 2012.godine

Potrebno je osigurati zakonitost, regularnost, transparentnost izbornog procesa i stvoriti ambijent za provođenje fer i poštenih izbora. Postoje nagovještaji, da će budući izborni gubitnici osporiti rezultate izbora. Zbog toga je važno, da politički subjekti pokažu visok stepen političke kulture i odgovornosti i odreknu se nasilja kao sredstva.

Opozicija je najviše prigovora uputila na nedovoljnu medijsku zastupljenost i kontrolu izbornog procesa. Iskustva su pokazala, da prisutnost u medijima nije ključna za pobjedu na izborima. Najvažnije je ponuditi kvalitetne politične programe i kredibilne i kompetentne kandidate, koji uživaju povjerenje građana. Opozicija je ponovno napravila istu grešku zbog fokusiranja političke borbe isključivo personalno na Aleksandra Vučića pri tome ne nudeći dovoljno kvalitetne političke programe i kompetentne i nekompromitirane kandidate sa kojima mogu uvjeriti građane da im povjere svoj glas.

Prema istraživanjima javnog mnijenja uvjerljivu prednost na parlamentarnim izborima ima lista Srpske napredne stranke „Aleksandar Vučić – Srbija ne smije da  stane“. Vodeća opoziciona izborna lista je „Srbija protiv nasilja“. Zbog smanjenja izbornog praga na 3% priliku, da osvoje poslaničke mandate u Narodnoj Skupštini Republike Srbije imaju i manje političke stranke te stranke manjinskih zajednica. Očekuje se, da izlaznost na izborima bude iznad 50% što će dati veći demokratski legitimitet budućim izabranim zvaničnicima. Snažna i proaktivna opozicija kao korektiv vlasti je dio je demokratskog ambijenta što do sada nije bio slučaj u Srbiji. Važno da vlast i opozicija kada se radi o pitanjima od nacionalnog interesa zauzmu zajednički i jedinstven stav i da vode odgovornu državnu politiku.

Ljubljana/Washington/Bruxelles/Beograd/Priština, 9.decembar 2023        

Related posts

Milioni za vanjske saradnike: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH plaćalo hostese po 500 maraka

BHD Info Desk Administrator

Memić za Patriju: Nakon 1955 dana mala lija je dolijala, a očekujemo Dalidu Burzić

Urednik BiH Info Desk

IGK i Udruženja “Žena – žrtva rata”: Organizovano silovanje u okupiranim gradovima Ukrajine se mora energičnim mjerama zaustaviti

Editor

Leave a Comment