Poznajete li ovu ženu?
Većina ne, a mišljenja sam da ovakvi ljudi zaslužuju više medijske pažnje od većine onih koji se guraju u javnost.
No, ovakvi ljudi su tihi, u sjeni vode i svoje i tuđe bitke bez potrebe za aplauzom.
Dubravku sam jedne godine upoznala u grupi Halida Telalović “Mi, mahaluše”.
Ova žena godinama samostalno organizuje humanitarne akcije i učestvuje u mnogo drugih.
Kad su jedan dio Austrije zadesile poplave, prala je, sušila i spašavala veš i dječije igračke porodicama koje su bile pogođene. Kuhala i brinula se i o svojim komšijama.
Crtala je osmijeh i djeci bez roditeljskog staranja u BiH.
A već godinama pred kraj godine i praznike pravi i peče kilograme keksića koje prodaje da pomogne ljudima u potrebi. Jedne godine je to bilo 30kg keksića napravljenih njenim rukama.
Dubravki nije bitno da li pomoć treba Ivan, Dragan ili Hasan. Dubravka pomaže insanu, a ljudskost nema vjeroispovijest.
Kamo sreće da svi imamo makar jednu Dubravku u životu i da nam države vode ljudi poput nje. Oni koje posjeduju empatiju, ljudskost i osjećaj za drugačije.
Danas mi Dubravka kaže: Allahimanet!
A ja kažem: Allahimanet i Bog ti pomogao na tvom putu Dubravka! A mi se ugledali na tebe i zavoljeli ljude oko sebe.
