Vijećnica Socijaldemokratske stranke Austrije (SPO) u Gradskoj skupštini St. Poltena. Ona svoj put nije završila. I dalje uči, radi i povezuje ljude
Kad god dođe do Drine, Mirsadi Zupani krenu suze. Za nju je ta rijeka istovremeno i ljubav i bol. Na njenim obalama ostali su mladost, porodica, prijatelji i život koji je 1992. godine preko noći prekinuo rat. Više od tri decenije kasnije, Mirsada živi i radi u Austriji, ali vezu s Bosnom i Hercegovinom nikada nije prekinula.
Povjerenje građana
Danas je vijećnica Socijaldemokratske stranke Austrije (SPO) u Gradskoj skupštini St. Poltena, glavnog grada pokrajine Donja Austrija. Prvi mandat osvojila je 27. februara 2012. godine, a građani su joj od tada već 14 godina ukazivali svoje povjerenje. U političkom radu bavi se socijalnim, zdravstvenim, porodičnim i integracijskim pitanjima, a aktivna je i u odborima za kulturu, obrazovanje, omladinu, sport i pravna pitanja. Jednoglasno je izabrana za predsjedavajuću frakcije zadužene za kontrolu uprave i antikorupciju.
– Kontrola rada i finansija svih struktura mora biti stalna i dosljedna – kaže Mirsada u razgovoru za „Dnevni avaz“.
Istovremeno je odgovorna za jedan dio grada s gotovo hiljadu domaćinstava. Građani joj se obraćaju za najrazličitije komunalne probleme, od ulične rasvjete i ograničenja brzine do, kako kaže, želje za dodatnom klupom u parku.
Ali njen put do političke funkcije počeo je daleko od Austrije, na obalama njene Drine.
Sarajevo, mladost i rat
Mirsada Zupani rođena je 1. avgusta 1968. godine u Malom Zvorniku. Odrasla je između Zvornika i Malog Zvornika, završila Srednju ekonomsku školu u Zvorniku, a potom otišla u Sarajevo na Pravni fakultet.
Zupani: Važno je ustati za svojom nafakom. Ustupljena fotografija
Na Sarajevo i studentske dane i danas se osvrće s posebnom toplinom.
– Sarajevo je bio grad moje mladosti. Početkom te 1992. bila sam puna planova, optimizma. Studentski život bio je najljepši period mog života – prisjeća se Mirsada.
A onda je došao rat. U proljeće 1992., otišla je kući za Bajram, uvjerena da će se nakon vikenda vratiti u Sarajevo.
– Te 1992. sam otišla za Bajram kući, misleći da ću se iza vikenda vratiti u Sarajevo. Ali nisam. Zvornik je pao. U Sarajevu su mi ostale sve moje fotografije mog rahmetli babe, jedine koje sam imala, moje knjige, moje stvari… i moj vjerenik. Nisam mogla više nazad. Moja Drina je postala krvava, rat je bio na njenim obalama. Nakon par mjeseci sam u jednom od autobusa krenula i ja iz tog džehenema – priča Mirsada.
U julu 1992. stigla je u austrijski izbjeglički logor Traiskirchen. Nije znala nijednu riječ njemačkog. Prve riječi koje je čula preko razglasa bile su: „Achtung! Achtung!“
Kasnije je raspoređena u malo selo u podnožju Alpa. Lokalno stanovništvo odjednom se našlo pred ljudima koji su došli iz zemlje u ratu, a izbjeglice pred potpuno novim svijetom. Nije bilo lako. Bila je ovisna o pomoći za osnovne potrebe, hrani, odjeći i smještaju. Ipak, Mirsada naglašava da stanje izbjeglica u Austriji nije bilo ni približno teško kao ono kroz koje je prolazio narod u Bosni i Hercegovini. Nije željela da joj izbjeglički status bude odrednica života.
Od čistačice do socijalne radnice
Čistila je izloge, radila kao čistačica u McDonald’su, učila njemački, nostrificirala diplomu i polagala dodatne ispite. Radila je kao knjigovođa i sekretarica, a zatim završila studije socijalne politike i socijalnog rada.
Sve to postigla je uz dvoje male djece, sina Harisa i kćerku Eminu.
– Naravno da je bilo izazovnih faza, s mnogo odricanja, pogotovo u periodu kad sam radila puno radno vrijeme, imala dvoje male djece, a studirala. Ali s disciplinom i upornošću se može dosta toga postići. Važno je krenuti, a onda se dosta toga kao samo od sebe poreda. Važno je ustati za svojom nafakom – ističe ona.
Upravo ta rečenica na neki način opisuje njen životni put. Godinama je radila u resocijalizaciji osoba ovisnih o alkoholu ili drogama, psihički bolesnih ili ugroženih beskućništvom. Završila je specijalizaciju iz preventivnog rada, a danas je zaposlena kao referentica za prevenciju svih vrsta ovisnosti na nivou cijele pokrajine Donja Austrija.
Zupani: Pokrajinska Civilna zaštita Donje Austrije. Ustupljena fotografija
Vodi specijalizirane radionice u osnovnim i srednjim školama, odvojeno s nastavnim osobljem, roditeljima i djecom. Savjetuje firme, institucije i udruženja, kako bi se problemi ovisnosti prevenirali, a zdravo radno okruženje i produktivnost sačuvali. Angažirana je i na projektima socijalnog i radnog ministarstva.
Magistrirala je komunikaciju i poduzetničku psihologiju u Beču, što joj je omogućilo da prevenciju ovisnosti poveže s organizacijskom kulturom i savjetovanjem. Na nivou pokrajine bila je i predsjedavajuća Izvršnog odbora Udruženja za pomoć zaduženim licima i firmama, a aktivna je i u proširenom odboru saveza Consilium Bosniakum, građanske platforme bh. udruženja u Austriji.
Služenje zajednici
U politiku je ušla s namjerom da doprinese zajednici. Kandidiralo ju je Udruženje socijaldemokratskih žena, a bila je jedina strankinja u historiji te organizacije izabrana na tu funkciju. Od početka joj je bilo važno da bude vijećnica svih građana.
– Od početka prioritet, kada je riječ o političkom djelovanju, bio je i jeste da želim biti vijećnica za sve građane i građanke. To nije samo fraza niti samo tako rečeno. Meni je zaista to izuzetno bitno. U proteklih 14 godina nikad nisam pitala ko je odakle, koje vjere, kojeg političkog opredjeljenja. Ako i šta sam mogla, uradila i odradila sam – navodi Mirsada.
Mirsadin „austrijski san“ nije samo priča o uspjehu u novoj zemlji. To je priča o tome da se život može graditi ponovo, da obrazovanje nikada nije završena priča i da čovjek, bez obzira gdje živi, može ostati na korist svojoj okolini. Ona svoj put nije završila. I dalje uči, radi i povezuje ljude. Jer, kako kaže, važno je ustati za svojom nafakom.
Životni moto amanet od roditelja
Njen moto, koji je dobila u amanet od roditelja i po kojem se ravna privatno, poslovno i politički, glasi: „Biti na korist okolini, rodu svom, voljeti ljude kao braću, dušom svojom, vjerovati da se zlo vraća zlim, a dobrota nagrađuje najljepšim“.
Drina je i ljubav i bol
Iako je više od tri decenije u Austriji, Mirsada ne voli riječ „dijaspora“.
– Riječ dijaspora neću namjerno koristiti, jer ja kad krenem svojoj majci, svojim najmilijima, ne ide njima dijaspora, nego ja, Mirsada, kćerka, rodica, prijateljica… To se treba tako razumjeti, prihvatiti i poštovati. Ljubav se ne može vagati. Svako od nas voli Bosnu i Hercegovinu na svoj način, bilo izbliza ili iz daleka – njena je poruka.
A Drina je ostala posebna tačka te ljubavi. Kad god joj se približi, kaže, suza krene. Za nju Drina nije samo geografija. Ona je sjećanje na mladost, porodicu i dom, ali i podsjetnik na rat koji je promijenio njen život.
Korisno znanje ima svoj bereket
U svemu tome, između političkih dužnosti, profesionalnog rada i porodičnih obaveza, Mirsada je nedavno počela i dva online kursa u organizaciji Nahla. Želja za učenjem nije nestala.
– Bitno je i donosi mi puno. Jako me se dojmilo kako su se žene umrežile i kako su zaista jednu izuzetnu organizaciju za edukaciju i umrežavanje osnovale. Malo sam se brinula kako ću nastavu uklopiti sa svim svojim poslovnim obavezama, ali stjecanje znanja, pogotovu korisnog, ima svoj bereket – govori Mirsada.
Političari imaju svoja zanimanja
Lokalni i pokrajinski političari u Austriji uglavnom ne žive od politike. Imaju svoja zanimanja, rade svoj posao, a političke dužnosti obavljaju uz redovan rad. Mirsada to smatra važnom razlikom u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, gdje političke strukture, smatra, često komplikuju pitanje odgovornosti i otvaraju prostor korupciji.
Edina Latif / Učila je, radila i nikad nije odustala: Životna priča Mirsade Zupani, od obala Drine do “austrijskog sna”
