Pogledi

IFIMES: Vladavine prava u BiH nema bez temeljite reforme pravosuđa

banner

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES  analizira aktualno stanje u pravosuđu i vladavinu prava u BiH i predlaže moguća rješenje za prevazilaženje postojeće situacije. Iz analize „Bosna i Hercegovina 2020: Vladavine prava nema bez temeljite reforme pravosuđa“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Bosna i Hercegovina 2020:

Vladavine prava nema bez temeljite reforme pravosuđa 

Bosni i Hercegovini pravosudni sistem predstavlja prepreku za svakojaki napredak te države. Detektirano je stanje u pravosuđu od strane domaćih i stranih eksperata i institucija, ali je potrebno uz snažnu međunarodnu podršku i liderstvo pokrenuti stvari naprijed. Bez sređivanja stanja u pravosuđu nije moguć sveopći napredak te države i korjenite političke promjene.

Dijagnoza stanja u pravosuđu Bosne i Hercegovine, izvještaji koji dolaze od neutralne i nepristrane strane su neosporni, vjerodostojni i relevantni, kao što su:

  • Izvještaj Johanna Priebea „Izvještaj stručnjaka o pitanjima vladavine prava u Bosni i Hercegovini[2]“ iz decembra 2019.godine i
  • Izvještaj OSCE „Treći godišnji izvještaj o odgovoru pravosuđa na korupciju: sindrom nekažnjivosti[3]“ iz novembra 2020.godine.

U situaciji kada imamo dijagnozu stanja u bh. pravosuđu, postavlja se samo pitanje šta je efikasna terapija za ozdravljenje pravosuđa, koje je neosporno „rak rana“ bh. društva.  

Međunarodni institut IFIMES je nedavno objavio analizu „Bosna i Hercegovina 2020: Posrnulo pravosuđe ‘rak rana’ bh. društva“, link: https://www.ifimes.org/ba/9934 .

Vladavine prava nema bez temeljite reforme pravosuđa

Nesporno je, da se dosadašnje reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini moraju proglasiti neuspješnim i uz pomoć evropskih pravnih eksperata izvršiti ponovni izbor sudija i tužilaca na osnovu kompetencija, poštenja, uz permanentnu edukaciju te prva privremena imenovanja izvršiti za mandatni period od četiri godine, a nakon tog perioda na osnovu izvršene ocjene dosadašnjeg rada izvršiti imenovanja sa trajnim mandatom.

Mandat predsjednika i članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), predsjednika sudova i šefova tužilaštava trebalo bi ograničiti na samo četiri godine, da se ne bi dešavalo kao u Brčko Distriktu BiH, da će predsjednik Osnovnog suda Brčko distrikta BiH biti u mandatu 24 godine ista osoba, predsjednik Apelacionog suda Brčko distrikta BIH u mandatu 26 godina ista osoba i glavni tužilac Tužilaštva Brčko distrikta BIH u mandatu 25 godina ista osoba.

Nužno će biti usvojiti zakonodavni okvir, da svim sudijama i tužiteljima prestane mandat i da budu imenovani u prva privremena imenovanja na period od četiri godine. Isto tako stvoriti zakonodavni okvir, da se razriješi dosadašnji VSTV na čelu sa predsjednikom Milanom Tegeltijom. Formirati privremeno regulatorno pravosudno tijelo umjesto VSTV. U to tijelo bi izabrali osobe sa visokim stručnim i moralnim kvalitetama, među kojima bi bili i evropski pravni eksperti.

Navedeno privremeno regulatorno pravosudno tijelo bi imalo zadatak, da vodi i koordinira buduću reformu pravosuđa, da nakon široke rasprave u profesionalnoj zajednici predloži model reforme pravosuđa i zakonodavni okvir za tu reformu.

To tijelo bi također izvršilo i prva privremena imenovanja na mandatni period od četiri godine. Na takav način bi se nastavio kontinuitet rada pravosuđa. U dosadašnjem sistemu, inače, postoje imenovanja na određeno vrijeme, tj. dodatne sudije i dodatni tužioci. U periodu od četiri godine bi se provjerio rad svakog sudije i tužioca kroz postupanje u njihovim dosadašnjim predmetima. O radu svakog sudije i tužioca bi se sačinio izvještaj i taj bi izvještaj bio osnova za imenovanje sudija i tužilaca sa trajnim mandatom.

Šta bi bio objektivan kriterij za te izvještaje?

Glavni kriterij pri kontroli bi bio, da li su sudije i tužioci u istim ili sličnim predmetima jednako postupali. Odnosno, da li su se držali temeljnog načela jednakosti pred zakonom, što je osnova pravne sigurnosti i vladavine zakona. Na takav način bi se eliminirali nekompetentni i nemoralni nosioci pravosudnih funkcija.

Jednakost pred zakonom je temelj vladavine prava i demokratije, korektivni faktor ovom kriteriju bio bi kvalitet i kvantitet ostvarene norme u prethodnom vremenskom periodu.

Intervencija u zakonodavni okvir – neujednačena sudska praksa

Temeljita reforma traži i intervencije u zakonodavni okvir i okvir podzakonskih akata, koji uređuju rad pravosuđa. Postoje vrlo ozbiljne, često jednostavno dokazive tvrdnje, da pred drugostepenim, trećestepenim sudovima i pred različitim tužilaštvima postoji različita pravna praksa. Jednostavno postoji neujednačena sudska praksa, štaviše, pred istim drugostepenim ili trećestepenim sudovima. Različita pravna stajališta se zauzimaju u istim ili sličnim predmetima. Nužno je podzakonskim aktima za rad sudova i tužilaštava uspostaviti obavezu usaglašavanja sudske i tužilačke prakse. Ono vijeće, onaj sudija u vijeću, onaj tužilac, koji se poziva na neovisnost u mišljenju, a da ne prihvata usaglašavanje pravnih stajališta, otvara sumnju, da je možda takav izgovor podloga za korupciju, lobiranje, politički utjecaj, ličnu sujetu i netoleranciju u prihvaćanju drugačijeg mišljenja.

Dakle, pravna stajališta se moraju usaglašavati i ujednačavati. Za takvo usaglašavanje isključiva osnova mora biti pravna norma iz Ustava, zakona ili Evropske konvencije.

U suprotnom, ako nemamo takvo usaglašavanje i ujednačavanje sudske i tužilačke prakse, imat ćemo opet nejednakost pred zakonom, selektivnu primjenu pravde i ugroženu vladavinu zakona i demokratije.

Nije sporna nezavisnost sudija i samostalnost tužilaca, ali oni nisu apsolutno nezavisni u donošenju odluka. Oni su apsolutno zavisni od Ustava, zakona i Evropske konvencije. Uvesti kontrolu kvaliteta rada sudija i tužilaca na nižestepenim sudovima i tužilaštvima, od strane višestepenih sudova i tužilaštava.

U ranijem periodu su postojale kontrole svakih šest mjeseci u kojima su viši sudovi i viša tužilaštva „kontrolirala“ niže sudove i tužilaštva, te sačinjavali zapisnike u kojima su davali instruktivne preporuke, koje su bile osnova, kako za ujednačavanje sudske i tužilačke prakse, tako i najbolja konkretna edukacija u primjeni prava. Nužno je podzakonskim aktima ustvari ponovo uvesti takve kontrole. Propisati kriterije za napredovanje u pravosuđu, na osnovu kompetencije, poštenja, lične hrabrosti i prethodne pravosudne karijere.

Ne smije se desiti da npr. u Sud BiH ili Tužilaštvo BiH „uskoče pravni stručnjaci“, koji prije imenovanja na te funkcije, nisu napisali niti jednu presudu, niti optužnicu.

Uvesti kriterij karijernog napredovanja u pravosuđu „stepenicu po stepenicu“. Nedostatak tog kriterija karijernog napredovanja „stepenicu po stepenicu“, imalo je za posljedicu, ulazak nekompetentnih nosilaca pravosudnih funkcija na važne i odgovorne funkcije u sudskoj vlasti.

Temeljito preispitivanje rada nosilaca pravosudnih funkcija

Postoji nekoliko razloga zbog čega je potrebno uvesti prva privremena imenovanja na period od četiri godine.

Jedan od razloga je, da se temeljito preispita dosadašnji rad svih nosilaca pravosudnih funkcija na naprijed propisani način. U suprotnom, može se desiti, da se za narednih 15-20 godina ponovo konstatira, da reforma pravosuđa u Bosni i Hercegovini nije uspjela, jer u pravosuđe opet mogu ući oni koji se u donošenju odluka ne drže načela jednakosti pred zakonom, koji selektivno primjenjuju zakon i koji nemaju stručne i moralne kvalitete za rad u pravosuđu.

Drugi važan razlog je, da se ne desi, da prilikom brzog odabira nosilaca pravosudnih funkcija ne budu izabrani kompetentni i moralni nosioci pravosudnih funkcija.

Potrebno je se vratiti ranijem procesnom krivičnom zakonodavstvu, koji taj sistem imaju kao što su Italija, Francuska i druge evropske zemlje, koje imaju tradiciju vladavine zakona. Postavlja se pitanje, da li bi se desili pravosudni skandali u slučajevima „David Dragičević“ i „Dženan Memić“, da je istragu vodio istražni sudija?

Da je istražni sudija u slučaju David Dragičević, kao nepristrani sudija izašao na lice mjesta ne bi nestali tragovi krivičnog djela, niti bi eventualno bilo kontaminirano mjesta izvršenja krivičnog djela.

Naime, pred očima nepristranog sudije ne mogu se sklanjati tragovi krivičnog djela, niti vršiti kontaminacija lica mjesta. Istražni sudija bi odmah naredio izuzimanje tragova krivičnog djela, odgovarajuće istražne radnje, vještačenja, itd. U suštini, vrlo je važno, da istragu vodi nepristrani sudija, a ne stranka u krivičnom postupku – tužilac.

Poseban je problem što se sada faktički istraga prepušta nekompetentnim policijskim inspektorima.

Istražne radnje bi na zahtjev tužioca provodio istražni sudija, kao što je bilo po ranijem važećem krivično-procesnom zakonodavstvu. U krivično procesno zakonodavstvo potrebno je vratiti ulogu oštećenog kao stranke, koja bi trebala imati sličnu ulogu kao tužilac u toku glavnog pretresa.

U važećem krivično procesnom zakonodavstvu, oštećeni kao stranka i npr. njegov kvalifikovani punomoćnik nemaju nikakvu aktivnu ulogu (npr. u predlaganju dokaza na glavnom pretresu, postavljanja pitanja svjedocima, vještacima, itd.).

Potrebno je ponovo vratiti pravni institut oštećenog kao tužioca, u situaciji kada tužilac odustane od krivičnog gonjenja.

Aktivna uloga oštećenog u krivičnom postupku, uvođenje instituta oštećenog kao tužioca, imaju za cilj što bolju i dodatnu kontrolu tužioca kao državnog organa od strane oštećene stranke.

U konačnici to ima za cilj sudsku kontrolu u slučaju odustajanja od krivičnog gonjenja. To bi bilo u interesu pravde i istine.

Vratiti u krivično procesno zakonodavstvo načelo materijalne istine, odustati od načela koliko dokaza stranke iznesu pred sud, toliko pravde dobiju pred sudom. Zbog odustanka od načela materijalne istine, pred krivičnim sudom stradala je istina, pravda i vladavina zakona.

Kada je u pitanju građanska oblast, nesporno je, da je intervencijama u zakonodavni okvir potrebno ubrzati parnični postupak, što je dobro rješenje. Međutim, i tu je opet nužno vratiti načelo materijalne istine u građansko-procesno zakonodavstvo.

Slično kao kod krivično-procesnog zakonodavstva, to se sigurno može učiniti, a da ne strada načelo ekonomičnosti i ubrzanja vođenja parničnog postupka. Nužna je vrlo važna intervencija u zakonodavni okvir, da se privredni sporovi propišu kao hitni sporovi za presuđivanje.

Bez vladavine prava nema stranih investicija i novih radnih mjesta

Strani i domaći kapital traže pravnu sigurnost, okončavanje jednostavnih privrednih sporova najduže za jednu godinu dana, u složenijim predmetima najduže za dvije godine.

U suprotnom neće biti povećavanja ekonomskih aktivnosti, investiranja, razvoja, novog zapošljavanja. Nedopustivo je, da se novac privrede blokira u dugotrajnim parnicama. Donijeti jedan vlasnički zakon i jedan novi zakon, koji regulira obligacijske odnose. Strani i domaći kapital traže pravnu sigurnost i jednaku sudsku zaštitu vlasništva i obligacijskih odnosa u cijeloj BiH, u svim sudovima, u sva četiri pravosudna sistema. Garancija jednakosti pred zakonom, garancija neselektivne pravde, garancija jednake zaštite imovine, dobara koja se štite krivičnim zakonodavstvom, jeste uspostava Vrhovnog suda BiH.

Vrhovni sud BiH svojom jedinstvenom sudskom praksom, ujednačavanjem te sudske prakse i obavezujućim pravnim stajalištima, pruža pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom, u pravilnoj i jedinstvenoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

Fragmentarno pravosuđe nužno donosi različita pravna stajališta u primjeni procesnog i materijalnog prava, u zaštiti vlasništva i obligacijskih odnosa, u zaštiti dobara, koja se štite krivičnim zakonodavstvom.

To je u proteklom periodu za posljedicu imalo pravnu nesigurnost, nejednakost pred zakonom i selektivnu pravdu.

Vrhovni sud BiH svojim pravnim stajalištima mora obezbijediti jednaku zaštitu vlasništva i obligacijskih odnosa, te obezbijediti, da se u krivičnoj oblasti za slična djela izriču slične sankcije, što provjerom kroz dosadašnju sudsku i tužilačku praksu nije bio slučaj.

Ustav BiH omogućava uspostavu Vrhovnog suda BiH

Ustavni sud BiH nije nadležan po Ustavu, da ispituje pravilnost primjene materijalnog i procesnog prava. Apelacije pred Ustavnim sudom BiH protiv presuda redovnih sudova, nisu redovno niti vanredno pravno sredstvo.

Apelacija je alternativno pravno sredstvo.

Upravo iz tih razloga, pošto Ustavni sud BIH nije redovni sud, on ne obezbjeđuje jedinstvenu primjenu materijalnog i procesnog prava u cijeloj BiH.

Dakle, ni Ustavni sud BiH kroz svoje odluke povodom apelacija, ne obezbjeđuje jednakost pred zakonom, zbog svoje ustavne nenadležnosti, da ispituje pravilnu primjenu materijalnog i procesnog prava pred redovnim sudovima.

U Ustavu BiH, (članom III/1 g[4]) je omogućena uspostava Vrhovnog suda BiH. U Aneksu I Ustava BiH Dodatni sporazumi o ljudskim pravima, koji će se primjenjivati u BiH, je također propisana pravna osnova za uspostavu Vrhovnog suda BiH.

Glavna pravna osnova je u članu II/2 Ustava[5] BiH.

Ova odredba propisuje, da se Evropska konvencija direktno primjenjuje u BiH i ima prioritet nad svim ostalim zakonima.

Evropska konvencija se direktno primjenjuje u BiH, a tu jedinstvenu provedbu Evropske konvencije kao nadzakonskog i nadustavnog akta, na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine može obezbijediti samo redovni Vrhovni sud BiH.

Također je Amandman I na Ustav BiH pravna osnova za formiranje Vrhovnog suda BiH, kada je u pitanju Brčko Distrikt BiH.

Naime, BiH ne vrši suverenitet, odnosno ne vrši sudsku vlast u Brčko Distriktu BiH, jer nema Vrhovnog suda BiH kao redovnog suda. Već je objašnjeno, da Ustavni sud BiH nije redovni sud i ne obezbjeđuje tu zaštitu zbog svoje ustavne nenadležnosti. Zbog toga bi se buduća apelacija Brčko Distrikta BiH prema Ustavnom sudu BiH mogla odnositi na to, da je amandmanom[6] na Ustav BiH koji se odnosi na Brčko Distrikt BiH iz 2009.godine, onemogućeno odnosno ne postoji vršenje sudske vlasti BiH na teritoriji Brčko Distrikta BiH što bi otvorilo prostor, da Ustavni sud BiH donese odluku, kojom bi se državi BiH odnosno Parlamentarnoj skupštini BiH naložilo, da uspostavi Vrhovni sud BiH.

Priebeov izvještaj i Treći izvještaj OSCE su utvrdili moguće zloupotrebe sudske vlasti od strane predsjednika i članova VSTV, glavnih tužilaca i predsjednika sudova. Istina, ne od svih tih nosilaca pravosudnih funkcija. Ti izvještaji su detektirali to kao problem za vladavinu zakona.

Jedan od načina, da se ubuduće ne dešavaju takve zloupotrebe sudske vlasti, jeste ograničavanje mandata članova VSTV, glavnih tužilaca i predsjednika sudova. Jednostavno, skraćivanje mandata će onemogućiti u dužem vremenskom periodu vršenje zloupotrebe sudske vlasti.

Javna rasprava o reformi pravosuđa u BiH

Izuzetno je važno za reformu pravosuđa u Bosni i Hercegovini, napraviti široku javnu raspravu od strane profesionalne zajednice (sudija, tužilaca, advokata, civilnog društva i drugih zainteresiranih javnosti).

Javna rasprava bi se odnosila na kreiranje modela reforme pravosuđa i kreiranje zakonodavnog okvira za tu reformu.

Brojna su pitanja, koje bi ta javna rasprava od strane profesionalne zajednice kreirala na kvalitetan način, uključujući i pitanje postojanja VSTV u ovakvom obliku, ili pak da se isto podijeli, da se formira posebno Visoko sudsko vijeće i posebno Visoko tužilačko vijeće. Ključno je, da regulatorno tijelo za pravosuđe mora biti potpuno neovisno od zakonodavne i izvršne vlasti.

Zakonodavni okvir za model pravosuđa i zakonodavni okvir pravosuđa uopšte, do sada su predlagali uski krugovi iz VSTV, dijelom sudija i dijelom tužilaca. Do sada, drugi dio profesionalne zajednice, advokatura, pravobranilaštvo i profesori pravnih fakulteta, nisu imali gotovo nikakav utjecaj na kreiranje zakonodavnog okvira u oblasti pravosuđa.

Pojednostavljeno kazano, često se nije čula druga strana u kreiranju tog zakonodavnog okvira, već su se samo uzimali u obzir prijedlozi pravosuđa. Takvo kreiranje zakonodavnog okvira za pravosuđe, imalo je za posljedicu disciplinsku i krivičnu nekažnjivost članova VSTV i njegovog predsjednika Milana Tegeltije, sudija i tužilaca.

Slučaj Fadil Novalić oslikava stanje u bh. pravosuđu

Opće je poznato, da je neadekvatno pravosuđe u Bosni i Hercegovini žargonski nazvano „krivosuđe“ nanijelo ogromnu štetu napretku države te usporenom povećanju životnog standarda građana, jer bez vladavine prava nije moglo doći do razvoja ekonomije i ekonomske obnove ratom uništene privrede.

Brojne su namještene tzv. „instruirane optužnice“, koje dokazuju, da je pravosuđe u Bosni i Hercegovini pod kontrolom dvojca Milorad Dodik (SNSD) i Dragan Čović (HDZBiH), koji kontroliraju Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) te Tužilaštvo BiH i Sud Bosne i Hercegovine što se neposredno prenosi i na niže nivoe sudske vlasti.

Protiv premijera Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) Fadila Novalića istragu vodi Tužilaštvo BiH zbog navodne zloupotrebe službenog položaja, iako je Vlada FBiH sāmo dala saglasnost Civilnoj zaštiti FBiH, da nabavi medicinska sredstva, ne precizirajući koja. Specifikaciju o tome šta će se nabavljati donio je Štab/Stožer Civilne zaštite, kojim predsjedava vicepremijerka/ministrica financija Jelka Milićević (HDZBiH), koja je bila i predlagač (a ne premijer Novalić) odluke za Vladu o izdvajanju sredstava za nabavku ove opreme. Vicepremijerka Milićević je nakon toga imala i informaciju na Vladi FBiH, koja je jednoglasno prihvaćena u kojoj piše, da je zaključen ugovor o kupovini 100 respiratora. O svemu su bili upoznati svi ministri. I sve odluke je donijela Vlada kao kolektivni organ, a ne premijer.

Sjednica na kojoj su izdvojena sredstva i donesena odluka o nabavci medicinske opreme održana je 2.aprila 2020.godine. Na toj sjednici su bile dvije tačke dnevnog reda: jedna je bila odluka o izdvajanju financijskih sredstava (vicepremijerka Milićević je bila izvjestilac), a druga o kupovini medicinske opreme (Fahrudin Solak, direktor CZ FBiH je bio izvjestilac). Tužilaštvo BiH nije istraživalo odgovornost vicepremijerke Jelke Milićević kao ministrice financija i predsjednice Štaba/Stožera CZ BiH. Ukoliko je utvrdila ili posumnjala u bilo kakve nepravilnosti u vezi sa kupovinom respiratora vicepremijerka i ministrica financija Milićević imala je mogućnost, da obustavi ili ospori financijsku isplatu za kupovinu respiratora i alarmira javnost.

Civilna zaštita FBiH kupila je respiratore model ACM812A proizvođača Beijing Aerospace Changfeng c.o. Ltd. China u vrijednosti cca. pet miliona EUR. Respiratori imaju oznaku CE i imaju certifikate, koje zahtijeva EU, garancijski rok i upotrebljavaju se širom svijeta.

Pritisak na predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca

Tužilaštvo BiH vrši nezakonit pritisak na predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca, da potvrdi eventualnu optužnicu protiv premijera Fadila Novalića, što se može okvalificirati kao jedna vrsta ucjene i podliježe krivičnoj odgovornosti, a očekivanja su, da toj ucjeni poklekne predsjednik Suda BiH Ranko Debevec.

Potrebno je podsjetiti, da je bivši glavni tužilac Tužilaštva BiH Milorad Barašin uhvaćen sa međunarodnim trgovcem oružja, koji je bio na „crnoj listi“ UN-a. Tužilac Barašin je trebao biti uhapšen od strane Odjela za organizirani kriminal i korupciju Tužilaštva BiH. Trebao mu je biti pretresen stan, vikendica, automobil, telefon, trebali su biti nađeni papiri npr. dokazi, da je primao mito od tog trgovca oružjem. Tada to nije urađeno. Sada je potrebno početi raditi na otkrivanju zloupotreba u pravosuđu. Također protiv sudije Suda BiH Azre Miletić pokrenut je krivični postupak. Opravdanim se postavlja pitanje zašto nije pokrenut disciplinski i/ili krivični postupak protiv glavne tužiteljice Tužilaštva BiH ili zašto nije izvršeno eventualno njeno hapšenje. Ukoliko su pokažu tačne insajderske informacije sa kojima raspolaže međunarodna zajednica uskoro treba očekivati krivične postupke protiv nekolicine tužilaca. Ukoliko se Gordana Tadić ne zaustavi, analitičari smatraju, uskoro bi, nakon promjena u VSTV, mogla biti četvrti glavni tužilac BiH, koji je prije isteka mandata napustio navedenu poziciju. Personalni odnosi unutar Tužilaštva BiH ne smiju biti „pravna osnova“ za otvaranje istraga i podizanje optužnica.

Analitičari  smatraju, da bi montirana optužnica protiv Novalića trebala da bude početak kraja karijere glavne tužiteljice BiH Gordane Tadić. O kakvom se pravosudnom ambisu radi u Tužilaštvu BiH govori najava Tužilaštva BiH, da žele podignuti optužnicu protiv „pomagača“ Fadila Novalića u izvršenje krivičnog djela, kojeg nije ni bilo. Tužilaštvo BiH, prema internim informacijama, još uvijek izvodi mjere nezakonitog praćenje „pomagača“ pri izvršenju navodnog krivičnog djela.

Analitičari smatraju, da bez temeljite reforme pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini nije moguće sprovesti demokratske političke promjene, jer upravo političke strukture, posebno dvojac Dodik i Čović, preko pravosudnog sistema osiguravaju svoju nekažnjivost i time opstanak na vlasti. Tome treba dodati infiltriranost obavještajnih služni u rad Tužilaštva BiH, posebno hrvatske obavještajne zajednice, koja ima potpunu kontrolu nad Tužilaštvom BiH. Zabrinjava činjenica, da Tužilaštvo BiH ima medijski plan za vođenje medijske kampanje za predmet premijer Novalić i njegovu javnu diskreditaciju i zbog toga je važno, da se nadgleda i prati istraga u predmetu premijer Novalić od strane Ambasade SAD, OSCE i EU te drugih organizacija, koje se bave istraživanjem zloupotreba u pravosudnom sistemu.

Djelovanjem Tužilaštva BiH do sada su diskreditirani brojni pojedinci, uništene njihove karijere, porodice, ljudski životi i uvedena je u javni prostor Bosne i Hercegovine pravna nesigurnost, da se protiv svakog (običnog) građanina može u svakom trenutku nezakonito pokrenuti „instruirana optužnica“, ako se već tako pokreću „instruirane optužnicu“ kao što je već urađeno protiv premijera Novalića.

Međunarodni institut IFIMES je uveo monitoring u predmetu premijer Novalić i na stanje u pravosuđu Bosne i Hercegovine, jer bi slučaj Novalić mogao predstavljati historijsku prekretnicu u borbi protiv pravosudne mafije u Bosni Hercegovini i na njenom raskrivanju te će o tome redovno izvještavati bosanskohercegovačku i međunarodnu javnost.

Ljubljana/Brisel/Sarajevo/Washington, 3.decembar 2020

Related posts

IGK: Presuda Mahmuljinu je u sklopu hajke na generale i branioce bosanskohercegovačke države

Urednik BiH Info Desk

Anto Nobilo: Postoji osnov da logoraši traže odštetu od Hrvatske

Hag ispisao istoriju za zločine tokom rata u Bosni i Hercegovini: Srbima 887 godina zatvora plus šest doživotnih kazni, Hrvatima 277 godina robije, Bošnjacima 41,5 godina iza brave

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment