Fočaci iz Skandinavije i drugih zemalja sastaju se svake godine u Švedskoj uz sjećanja na rodnu Foču. 27. susret Fočaka u Helsingborgu 7. maja 2022, bio je uz kulturni program i knjige Mirsada Pašovića.
Piše: Fikret TUFEK
Prva asocijacija na Foču su rijeke na kojima se pitoreksni grad smjestio: Drina i Čehotina, na trasi Dubrovačkog druma povezivao Dubrovnik sa Moravsko‒vardarskom kotlinom, o čemu nam zorno sevdalinka drevna govori: „Aj, dvije su se vode zavadile / aj, Čehotina, aman, i studena Drina / aj, Čehotina Drini govorila / aj, što s’ se, Drino, aman, mamom pomamila…“.
Bogata historija Foče
Gornje Podrinje i Hotaču zaposjeo je 1376. od Stare Raške bosanski ban Tvrtko (umro 1391), kraj se, zbog nesređenih prilika u bosanskoj državi, nazivao i Drinska kneževina na Drini i bio pod vlašću Hranića (Kosača), humskih vojvoda, neovisno od bosanske krune. Po turskom popisu 1468, u Foči je bilo 1050 stanovnika u 196 kuća. Foča se pominje 1889, kao naseljeno područje na predjelu Barakovaca, na obalama rijeka Čehotina i Drina i na putu prema Čelebićima.
U Drugom svjetskom ratu (1941-45), četnici su ubili veliki broj muslimana. Poslije tog rata Foča je bila leglo četnika, tu se skrivao i zločinc Draža Mihailović. Progon četnika iz Foče bio je sve do 1954.
Po popisu 1991. općini Foča je imala 40.513 stanovnika: Bošnjaka 20.790 (51%), Srba 18.908 (45%), kojima to nije smetalo da „divlji protjeraju pitome“. Grad Foča imao je 14.335 stanovnika (popis 1991), do rata 1992-95, općina je bila druga po veličini općina u BiH. Foča je bila oaza mira, parkova, drvoreda i cvjetnjaka, stjecište bogatih trgovaca i dobronamjernih ljudi, arhitekturom tipičnoga Bh. šehera u orijentalnom duhu s 18 mahala, od kojih je u 16 mahala bilo 17 gradskih džamija, sa središnjom orijentalnom čaršijom, gdje su se bila sva privredna zbivanja i susreti ljudi čitava svijeta.
Ubijanja, silovanja, logori i progon
U fočanskoj općini srpski agresor je uništio sve muslimanske vjerske objekte. Biljana Plavšić o rušenju džamija: „Kakav bi to bio srpski grad s toliko džamija?!“ – zvali ga Srbinje, sud ukinuo!
Tisuće muslimana su na zvjerski način izmasakrirani, tisuće muslimanki su silovane. Srpski agresor je u Foči formirao više koncentracijskih logora, jedan od logora je bio i bivši Kazneno-popravni dom (KPD) u Donjem Polju. Fočanske Bošnjake su počeli hapisit i odvoditi u logore 17. travnja 1992. Odvedene su stotine lokalnih intelektualaca, koje su prema spisku pokupili iz kuća. Tu su vraćani i Fočaci pobjegli u Crnu Goru gdje su već bili stekli status izbjeglica. Do kraja travnja 1992, popunjene su bile obje zgrade. Ovdje je bilo zatvoreno više od 10.000, a ubijeno više od 1.000 Bošnjaka.
Progoni i izgoni Bošnjaka
Bošnjaci Foče su protjerani i izgnani širom Europe i svijeta, gdje i danas žive, jer nema povratka na obale krvave Drine, u tvorevinu Republika Srpska, gdje se sve čini da se ostvari ratni plijen i progon.
Zato se Fočaci okupljaju svake godine na već tradicionalnim skupovima Fočaka u Švedskoj, u raznim mjestima, najviše u Helsingborgu, gdje je 7. maja 2022. održan 27. susret Fočaka u Bh. udruženju „BiH – S – 04“ Helsingborg, na kojem se okupilo preko 100 Fočaka iz Švedske, ostalih dijelova Skandinavije i drugih zamalja Europe. Bilo je to lijepo druženje, obilazak i upoznavanje grada uz domaćine, Sulju Redžanovića i Elvedina Durovića.
Zabava i tradicionalno druženje bili su 7. maja i sve do zore 8. maja 2022. godine. Na 27. susretu Fočaka gost je bio fočanski pisac koji živi u Sarajevu: Mirsad Pašović, koji je govorio o šest svojih romana i promovirao sedmi „Pahulje na usnama“, te bio veoma dobro primljen od svojih Fočaka.
Amil Pejkušić, organizator
– Prvi susret je održan još davne 1994. u Örebro, nekoliko puta je održavan u Göteborgu i Boråsu, ali je najčešće grad domaćin bio Helsingborg, gdje su se susreti održavali proteklih desetak godina. Preskočili smo dvije godine zbog pandemije koronavirusa. Dolaze Fočaci iz Stockholma, Boråsa, Örebra, Simrishama, Malmöa, kao i iz Danske, Njemačke, Francuske i drugih zemalja. Ovaj put je bilo preko 100 Fočaka sa domaćinima iz Helsingborga na 27. susretu Fočaka Skandinavije i šire, i sve je prošlo u najboljem redu uz mnogo smijeha, plesa, pjesme, uz svirku „Kona benda“ – Armin Konić iz Malmöa. Susret je upotpunio sugrađanin i pisac Mirsad Pašović dolaskom iz Sarajeva, uz promociju nove, sedme po redu knjige „Pahulje na usnama“. U organizaciji su, uz mene, učestvovale Bija Koro i Milada Malkić-Hadžimusić. Sve je zaista bilo kako se samo poželjeti može.
Mirsad Pašović, pisac
Mirsad Pašović je bh. književnik rođen u Foči 1961, završio je Pedagošku akademiju u Sarajevu. Autor je sedam romana, i to: Huseinbeg, Drug Suljo, Bosanski blećak, Gospodin Sejo, Adem zvani Krst, Vazda belaj i Pahulje na usnama.
– Bilo mi je drago sresti se sa Fočacima u Helsingborgu u Švedskoj, lijepo smo se družili i primili su me izvanredno toplo. Mali je samo bio gepek moga auta da donesem onoliko mojih knjiga koliko su to Fočaci željeli. Predivni su to susreti, kada se druže i svega sjećaju, Fočaci sa svih krajeva svijeta.
Elvedin Durović, domaćin
– Izvanredan tradicionalni susret Fočaka u najljepšem gradu Skandinavije, Helsingborgu u Švedskoj.
Uvijek sa posebnim zadovoljstvom i ponosom izađemo u susret organizaciji ovih tradicionalnih susreta. Tako je bilo i ove godine. Nadamo se da su domaćini i gosti uživali u zajedničkom druženju i izvanrednoj organizaciji kulturnozabavne večeri. Posebne zahvale Sulji Redžanoviću, Biji Koro, Miladi Malkić-Hadžimusić i Amilu Pejkušiću na uloženom trudu i zalaganju da sve protekne u najboljem redu. Vidimo se dogodine …
Umjesto zaključka
Lijepo je bilo biti na 27. susretu Fočaka u divnom gradu Helsingborgu na jugu Švedske, jednom od najljepših, ne samo u Švedskoj. Ponovo mi kroz dušu taktovi sevdalinke „Dvije su se vode zavadile“: „Aj, kad ti valjaš drvlje i kamenje / aj, a ja plavim, aman, pola Foče ravne / Aj, pričekaj me još sutra do podne / aj, dok ja dođem, aman, mutna i krvava / aj, odnijet ću Aladžanske dvore / aj, i u dvoru, aman, lijepu djevojku“.
Sve bi to bilo lijepo da Drina i u zadnjem ratu i agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992 – 1995. godine nije ponovo i po ko zna koji put „mutna i krvava“ i da od povratka u svoju Foču nema ništa, jer su poglavlja Mirovnog sporazuma Daytona iz 1995. godine o povratku, mrtvo slovo na papiru.
Nakon Drugog svjetskog rata Fočaci i žitelji uz Drinu su se vraćali na svoja ognjišta sve do 1958, ali nakon agresije na BiH 1992 ‒ 95, ništa više nije kao što je bilo: izgrađeni su ponovo mnogi vjerski i drugi objekti, ali nema povratka i Bošnjaka, Drina teče ranjena „mutna i krvava“ i samo ona zna kako joj je, dok Fočaci i svi ostali Podrinjci sve više dolaze samo kao turisti iz brojnih zamalja svijeta.
Sjetim se „Igmanskih marševa“, kada sam kao novinar s ekipama Radio-Sarajeva, prolazio sva mjesta slavne epopeje, surovim planinama Igmana, kroz brojna planinska sela Bošnjaka, sve do Foče, gdje bi nas na gradskom mostu dočekali partizanski pokliči mira i „Smrt fašizmu – sloboda narodu“; ništa od toga ne osta, partizanske kape zamijeniše kokardama četničkim, zločinci se kriju u Srbiji..!
Hoće li na bolje? Možda, kad rane zarastu, dođu pokoljenja nova i kada se ponovo zapjeva sevdalinka, glasom Zehre Deović: „Dvije su se vode zavadile“, ili treba čekati da se Drina i Čehotina izmire.
BHRF
