A zvornička Kazanbašča desila se mnogo prije Srebrenice.
Piše: Sead Hambiralović
Prvo skrenem na Donju Kazanbašću da „zagrlim“ dio mojih, posebno djeda Hadžiavdagu. Onda je ponezgodan uspon. Dok nije postavljen asfalt dva vola su prije 54 godine jedva uzvukla granit do očevog počivališta.
Ovaj put je zbog bajrama kapija širom otvorena. I kada su dženaze i dovoz materijala. Pored je prolaz i pješice još kojih dvadesetak koraka do nevelike zaravni gdje ubrzo prestaje asfalt i nastavlja poširoka staza između prvih nišana.
Zvornička Kazanbašča, jedno je od najtužnijih mezarja na svijetu. Svjedok je strašnih ratnih događanja u kojoj je do sada otkriveno jedanaest masovnih grobnica. A kazaće se zašto nije dobro kada je kapija otvorena.
GRIJEH LI JE TAKO: Prije nego ću lijevo spušta se bijelo auto. Odmah pitanje koliko ću zateći na mezarju? I iznova stišavati ljutnju i kvariti dan. Ponekad znao porazgovarati. Biranim riječima da bi to trebao biti grijeh. Obično se otklima, a najgore kada se nalazi opravdanje što nema odgovarajučeg parkinaga, kao vozač visokopozicioniranog u entitetu kada je građanin Suljo Kalabaluković nezgodno zapitao što će auto na mezarju – taj „pametno“ otšutio, a našao ko će da brani.
Tako ova „navika“ godinama kada glavna kapija ostane otvorena… Avaj, zar je to moj posao da nekoga opominjem i podučavam? „Ima ko će“, jednom će Izet Mehinagić povodom još većeg problema.
NEBRIGA I SKRNAVLJENJE OD „SVOJIH: U centru mezarja je spomen obilježje u obliku suze u znak sjećanja na 132 ekshumirane žrtve. U sredini zapuštena fontana sa cvijetom koji više nije bijel. Spočetka „od oka“ skresane grane srebrnog bora („Drvo sjećanja“) i baš kad se razgranao i dojmio čudesnom ljepotom i porukom…
Sveukupno ni malo lijep prizor zapuštenosti svake vrste i slika naaas. Počev od odgovornih i onih koje bi trebalo da se tiče. Obaška o „kulturi“ odnosa prema ovakvim mjestima, autima koja često „uzlaze“, ponekim opuškom- nikako da shvati značaj ovog mjesta.
AUTA SERBES NA MEZARJU: „Geneza“ kreče od prije 18 godina. Nakon što je zasađen mali srebrni borič. Tog ljeta odužila suša i svako popodne dolazio da ga zalijem- zateknem dženazu i dugu kolonu naredanih auta. Grotesan prizor: kao da je neka svečanost, stotinjak metara uz glavnu stazu i gdje se moglo zajahali sa strana među mezarove: golfovi, mercedesi, renoi, fijati, pežoi, škode…
Ostao sam bez daha kada sam primijetio da jedno vozilo samo što zadnjim točkovima nije nagazilo srebrni borič! Iz poštovanja prema obredu sačekao da se završi a onda vrisnuo u pravcu efendije Mustafe Muharemovića. Da ovako više ne ide i da hitno se treba postaviti željezna kapija!
„Poslušano“, a do danas između nas traje „tihi rat“ koji nikako da stane. Pretpostavljam razlog „drame“ vjerskog službenika (može biti sujeta što je bio „samo član“ Odbora za izgradnju) koja se objelodanila nakon otvaranja spomenika- zapitao ko će imati “patronat“ nad obilježjem? Islamska zajednica, naravno, naravno. Moja „misija“, kao autora idejnog rješenja i predsjednika organizacionog odbora, bila je završena. Glavninu novca skupila je dijaspora i jedno od najjeftinije izgrađenih.
ZIRAJETI PUKAO FILM: Sve nanizane godine moglo pod vjerovali ili ne- spomenik se nije održavao, a fontana postala žabokrečina. Puči će film građanki Zirajeti Ibrahimović- čim je stigla iz Austrije od „sebe“ će da se koliko toliko uredi. Zaredalo nevrijeme, uradila koliko je mogla, onda razočaranje u one kojima je to službena dužnost i digla ruke.
A u svemu najgore: dozvoljeno da se pored postavi betonska staza do romskog dijela mezarja, vjerovatno da olakša dovoz materijala za monumentalne radove i kakav je običaj kod te populacije. Sa tim „ulaskom“ u prostor spomenika!, nameće se više pitanja i šta je preče, važnije? Obaška što je nagrđen prirodni ambijent i neki „red“ i mir ovog mezarja i sa ozbiljnim pretpostavkama da ima još masovnih grobnica.
Muktrpan je posao sa otkrivanjem, pa finansije, pa tehnika, a Mirat Hurtić će objašnjavati kako se vizuelno markiraju, a stajali na mjestu gdje je koju godinu kasnije jedanaesta slučajno pronađena, samo desetak metara od spomenika…
Izgradnja te surogat- staze prevršena je svaka mjera. Povrh toga, na tome potezu poklopljenim betonom, zapečaćena je nada onih koji još traže svoje najmilije.
KAD SE STEKNU USLOVI: Kao opuren odmah sam potražio Muharemovića. Tu nije trebalo neke velike rasprave, niti što su prestale moje prijašnje „ingerencije“. Pošto je „pravih“ Zvorničana u gradu sasvim malo (pre)ostalo i „nema ko“, pa evo ima. Moje je bilo da kažem da se betonska staza odmah makne! Greška je priznata, ukloniće se „kada se steknu uslovi!“
A ti „uslovi“ nikako da se steknu. Nanizaše se godina- pisao, snimao, predlagao da se „sjedne“ i porazgovara, dvaput išao u Tuzlansko muftijstvo i pokuša sa te strane. Mogu dati prijedloge da se bez većeg novca spomenik sasvim dovede u red, postavi tabla pored glavne saobračajnice, markiraju sve otkrivene grobnice i na ta mjesta zasade breze…
Za nevjerovati, vjerska strana haman u inat ni „mukaet“. I logično pitanje zašto je meni haman najviše stalo da Kazanbašča bude u redu? Nije samo zbog „mojih“- još „šireg“i simboličnog: zbog cvrkuta ptica koji je nadjačavao neki čudesni mir- nemir ove nevelike kotline – s početka, sada su utihnule!, tragova životinja koje su iz obližnje šume silazile da se napoje vode, zbog aviona ako bi tom maršrutom prelijetali i odozgo sasvim sigurno vidio neobični bijeli cvijet, zbog stanara iz obližnjih zgrada koji su rado dolazili da posjede pored fontane i otšute svoje…
A SREBRENICA JE TAKO BLIZU: O, Mustafa Muharemoviću, ne mogu razumjeti toliku indolentnost, nebrigu i da imaš preče. Naravno, ni slučajno da sam protiv vjere, običavam reči da je uvijek do ljudi. A i Srebrenica je jako blizu. Bio sam onomad kada je ukopano 500 (petsto) žrtava! Kao i u tvom „slučaju“ za ona auta, ovaj put tri puta nisam izdržao. Opisano: scena „slikanja“ grupe sa zastavom strane zemlje ispred poredanih tabuta. Kao za uspomenu sa ljetovanja. Suknu mi gnijev!- najbližem ću jednom iz obezbjeđenja da ih odmah „makne“! Tako ljut i sa tašnom od laptopa beli mislio da sam „neko“ i odmah izvršio; scena biznis- razgovora dvojice dok rijeka tabuta na rukama teče, tiho rekoh da to nije u redu; kada se ukazao broj 101, Munibu Hodžiću pozlilo i hitna u Tuzlu odvezna. Ubrzo, za vrijeme klanjanja dženaze njegovom sinu Sabahudinu, jedan tvoj „neraspoređeni“ kolega spustio se isped mene i s nekim raspričao pa sam ga diskretno „ušutkao“. Odmjerio čudno i bolje što ostade na tome.
A mnogo ranije desio se Zvornik, prvi etnički očišćen i opština sa najbrojnijim masovim grobnicama. I ne mogu vjerovati da dosada nije makar malo organizacijiski i finansijski „navijeno“ ili „uvezalo“ sa srebreničkom „Guernicom“.
IZET NI –A- O BLAMAŽI: Kako stvari stoje Kazanbašča ostade „pastorče“ jer nije u tvojim prioritetima, niti srcu. OK ako su ti važniji „Kaimijini dani“ i lijepo od tebe što si me s početka pitao šta mislim o programu. Lijepo ti odgovorio da bih više od pola mijenjao- ali bez želje da gubim snagu oko „objašnjavanja“- imao sam i svoga prečeg.
Može biti i razlog nefermanja što nisam „član“- nikad više „ničega“! Bio je ugledni Izet Nakičević i kojeg li ogorčenja na njegovom licu oko one blamaže sa ključevima nakon obnavljanja Riječanske džamije. Kao pravi gospodin nije mi ni -a- o tome, ali jesu drugi. S razlogom nisam htio u to „zalaziti“ i na fin način objasnio da nemam namjeru priklanjati jednom od dva suprotstavljena tabora. A svima na sramotu ako će zvati obližnju tv prije nego se još jednom ne pokuša riješiti problem pa tek onda zapuca u Tuzlansko muftijstvo…
Nema više ni Izeta, neće biti ni naaas- ima Nebo iznad, pa neka i tebi i meni po zasluzi. Jesi bliže, ali to me ne brine. I s razlikom velikom- ti za platu i već koje sve privilegije imaš a ja sve „zadžabe“, naspram srca i duše.
P.S.
U vezi tekstovi na ovom portalu i Fb starnici Gljiva Mira, „Oslobođenju“, „Avazu“, „Bosanskoj Pošti“, poglavlje u romanu „Bijeli cvijet iznd puta“, na filmu Kazanbašča i Putevima Hasana Kaimije.
__________________________________________________________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 130 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com
