Ili: Propalo jedno „Made in…“ , a novih nekoliko biće ako bude
Piše: Sead Hambiralović
Jednom je Sidran lijepo o tome kako mu ”nadođu” stihovi za dobru pjesmu. Već oko ”nadolaženja” ideja za neki projekat, program, manifestaciju… mnogo je šire i zahtjevnije. Nakon nadošlih stihova predstoji ”brušenje”. Kako kad, dan – dva- pet, onda ”odležavanje”, još pokoja korekcija i gotovo.
Već oko ideja za ovo i ono samo je prva karika jer predstoji mukotrpan put do realizacije. Pa ovisnost od ovog i onog – novac, tim, vrijeme…
A pravila nema kako i gdje ideje nadođu: u šetnji, ribolovu, planini, često (i) u snu. Neko, kao sasvim ”normalan”, ujutro obavi što treba i onda zapiše. Kod mene se zna: ne uzdam se u pamčenje- za svaki slučaj ustanem- i što se nađe u dnevnom boravku ili kuhinji od olovke i papira. A da se ne bih sasvim razbudio često ne palim svjetlo. Ako je neka riječ ili krača rečenica u pitanju, ”žmureči” zapišem ili stavim papir na prozorsko staklo, taman je svjetla sa ulične rasvjete. Tako je bilo u Örebru; u Tuzli ako je mjesečina. U Zvorniku sva zgoda: sjednem na balkon i taman svjetla sa bandere što je ispred kuće prvog komšije Neđe Vidakovića. Naredalo se decenija otkako ga više nema, ni njegove Olge, ni svog nekadašnjeg komšiluka- ostadoh još jedino- jaaaa.
PLJAF NAKON ISPUNJENE ŽARKE ŽELJE: Teško je nabrojati koliko me do sada ”zgodilo” ideja za slike, pisanje, filmove, dizajn, radio emisije, scenografije, programe, turnire, konkurse…Nabralo se u mome nekadašnjem Zvorniku- nastavljeno u Norveškoj i Švedskoj, sada u Tuzli. Najdramatičnijih pet: premijera prvog filma ”Na brdu iznad grada” u dupke punoj opštinskoj sali kada je ”na Titu pukla traka!” Dobro sam prošao- lako moglo potegnuti pitanje ”diverzije”… I satisfakcija: Prva nagrada na festivalu u Zenici (MAFAF BiH, op.a.); blamaža sa lozničkim brojevima oko izdavačkog poduhvata sa zajedničkim telefonskim imenikom nekoliko podrinjskih gradova. Zavrijedio pažnju šabačkog dopisnika Zorana Amidžića i išlo na TV Beograd; onda pijanska blamaža nakon premijere teatarske predstave ”Zašto sunce plače” u tuzlanskom Narodnom pozorištu; na Velikoj sceni Stadsparka u Örebru na ”Barnens Fredgala”, zapuhao jak vjetar i slomljena dva bijela goluba; najbolnije na Međunarodnom sajmu u Zagrebu kada sam ostvario san da na dizajniranom proizvodu štafelaj ”Gljiva”- poklon spričom” stoji MADE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA. Pa neočekivana nagrada! Namjesto radosti, uslijedila je neviđena muka- i po svemu sudeći ”sofisticirana” prevara!
Istina, Selim Bešlagić, tadašnji gradonačelnik Tuzle je, nakon promocije u Kristalnoj dvorani, diskretno šapnuo da ”pripazim”. Opisano a mnogo godina kasnije: ”oči u oči”- da u tih par rečenica nešto kažem. Ne bih ulazio koliko je ”darnulo”- naši se maheri i sa time nose, pogotovo što je sve ”zastarilo”. A u Bosnu od potpisivanja Dejtona nisam dolazio da se ganjam po sudovima..!

PROTOTIP OBIŠAO SKANDINAVIJU: A i moja je greška! Mogao sam sa Skandinavcima. U Bergenu je jedna firma, kao sponzorski dar, po mojim skicama uradila prvu verziju dječijih štafelaja. Korišteni su na trgovima skandinavskih gradova tokom likovnog konkursa ”Lys for barn i krig” ispod internacionalnog kušobrana. Takođe dizajnirao a realizovano u saradnji sa najvećom norveškom dječijom organizacijom Redd Barna.
Onda ”inovirao” da budu u obliku ”gljive” i odlučio realizovati sa živiničkim Konjuhom. Namerečio da na štafejalima stoji ono naše ”MADE IN…” Te 97., kada sam ”tvrdio” prelazak u švedski Örebro, kao ”gost” imao kancelariju u NBV-u. Faksom poslao dvadesetak skica da se uradi prototip.
Dizajnirao i kutiju, pa ekstra ”nadošao” da se ”ubaci” brošurica ”Poklon s pričom” i poziv djeci na nagradni konkurs. U jednom dahu napisao i haj neka tekst za svaki slučaj ”preleti” jedan od dječijih književnih ”prvaka”, Ivica Vanja Rorić, nekadašnji urednik ”Vesele sveske”. Mogao je i Šimo Ešić, sa obojicom na ”vezi” još iz prijašnjih vremena.
Kada sam stigao da vidim urađeno nisam bio sasvim zadovoljan, pa je valjalo uraditi neke korekcije. Ushičenje na sve strane a kulminacija u Tuzli za vrijeme promocije projekta ”GljivaMira” kada me zbunilo diskretno upozorenje od strane tadašnjeg gradonačelnika.
I ispade da nisam ”pripazio”!
KAD MAHERI KOLO VODE: Pred let nakratko se ”ukazao” na Zagrebačkom velesajmu gdje se šuškalo da će moj štafelaj dobiti nagradu. Tražili Talijani da razgovaramo. Zbog žurbe na aerodrom- ”prepustio” tadašnjem direktoru živiničkog Konjuha. Par dana kasnije u novinama da je proizvod nagrađen i tuš- namjesto moga imena drugo da je autor (?!)
Kada sam malo ”ohladio” tješio se da nije novinska greška. Ekspresno na novi let za Bosnu- i pred svršenim činom. Nije greška, proizvod je brzopotezno zaštićen na ime firme i predočen ugovor ”davaocu ideje”- uzmi ili ostavi!
Potpisao samo da što prije ”odem”- pola iznosa od ”prodaje” otišlo za avionsku kartu, a uzdao u procenat kao neku utjehu. Za prva tri mjeseca stigao izvještaj i par stotina maraka u banci koje nisam podigao- haj neka se ”naskupi”. Više nisam dobio ni jedan…(?!)
Sama pomisao na štafelaj izazivalo nemir. Tek nakon 20 godina smogao snage da odem u banku i vidim koliko je ”leglo”. Naumio svakom prosjaku do ”Kapije” po stotku, a ostalo u Ševkinu aščinicu u Zvorniku pa neka povratnici jedu dokle novca dostigne.
Na saldu nula! Kao mijenjala se marka i kako već bankari umiju na svoju vodu. Nije bilo do službenice. ”Razumjela” je moj blijedi lik i obistini se Selimovo. I da sve bude kako ne treba, nova gorka pilula. Kkolege iz BIKS-a su viđale moju ”Gljivu” po svjetskim metropolama. Sve navodi da je ideja preprodata! Izmijenjen naziv i na kutiji bez onog našeg ”made in…”
A RADNICI U ŠTRAJKAČKOJ KOLONI: Onda je prelomilo da napokon ”potjeram”. Malo sutra- kapija ”Konjuha” zatvorena, tužna štrajkačka kolona radnika uputila u centar…
I sasvim digao ruke. I ima- nema veze sa Tomom Zdravkovićem (”Pesme moje”). Ili ideje moje… A kad te zgodi nešto grozno ostaje vrijeme kao lijek. Ali uvijek iznova štrecne pomisao na taj štafelaj. Kod mene su dva ”primjerka” sa ostalom umjetničkom i mirovnom ”zaostavštinom”. Prekrila prašina a ”ideja” je otvaranje muzejske postavke ”Bijeli golub”- kad se ”steknu uslovi”. Izraz je u koicidenciji sa još većom blamažom i grdnoćom a vezano za spomenik na Kazabbašči.
Ipak biii neke fajda- nešto sam naučio: šta znači IMT, ili s prve zapazim kod našeg zacakljene oči kad osjete novci. Kao sa mojom norveškom pozorišnom predstavom. Haj neka se igra (i) na našem jeziku. Sve pokvarilo na koktelu nakon prelijepe premijere. A ni danas nisam načisto jesam li ispravno postupio. Zahvalio glumačkoj ekipi, potom Marušiću, direktoru Zeničkog pozorišta da ”nasamo porazgovaramo” i tužan izašao u hladnu zimsku noč…
Ima ona da me niko ne može pokrasti koliko novog mogu napraviti. Reklo bi se ”budala”- nekad i haman opametnio. Tu i tamo ”oprezno” javno pomenem ponešto, bez otvaranja glavne ”karte”! Kao oko ”ukazanja” i ”trokuta” Zvornik- Tuzla- Srebrenica. Mirovni i turistički ”aspekt” i moglo premašiti Međugorje. ”Uvod” je knjiga ”Panonika, priče sa slanih jezera”, a GLAVNO tek bi trebalo da se desi. Ovaj put sa dvije strane savjeti- poslušao- strpljenja dok izbori ne prođu.
P.S. U vezi kolumna sa podnaslovom Kad ideje (ni)su problem (2), link: Bijeli golub ponovo (ne)leti 421: Bijeli golub ponovo (ne)leti 421
__________________________________________________________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobođenje Moja BiH i šalje na preko 130 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com