Piše: Sead Hambiralović

Juče je na tuzlanskim slanim jezerima prigodno obilježem devedesetšesti rođendan Muje Sinanovića, najsratijeg posjetioca ovog turističkog kompleksa. Naš portal je prošle godine pisao o ovom krepkom starcu koji je, između ostalog, živa atrakcija i ušlo u priču.

KRALJ MUJO

 Gdje to ima na svijetu: grad sa dva kralja! Bosanski kralj Tvrtko na sred tuzlanskog parka, a živ živcat oko dvjesto koraka dalje je „Kralj Panonike“.

Bronzani Tvrtko dojmi kao pravi kralj. I nebio, duboko zamišljenog pogleda, za razliku od devedesetčetvorogodišnjeg Muje Sinanovića koji „kraljuje“ bez neke posebne brige, i mnogo lakše. Njegova titula je „onako“ i neki će reći da ju može objesiti mačku o rep.

E nije baš tako. Pažnje ne manjka – kao najstariji posjetilac ima besplatnu godišnju ulaznicu, a svakog ljeta od Uprave slanih jezera dobije rođendanski poklon.

Nisam imao nekog posla sa kraljevima. Ne znam da li brojati ono davno pismo norveškoj princezi Marti, ili oko Unuke? Moglo bi se reći da je naš Tito takođe bio tog ranga. Pa tako je i Unuka mogla biti u ravni princeze.

Malo je falilo da moja Alisa bude u pratnji. Ali nije joj se nešto putovalo u Afriku. Umjesto ushićenja, valjalo je deverat jer se trebalo nakljukati vakcinama. Moj nekadašnji sekretar i savjetnik sada, potražila je očev savjet. Mislim da sam rekao pravo i pride da se izvuče – bolje da to mjesto prepusti koleginici za koju je osjetila koliko joj je bilo stalo da bude u pratnji. Kao da je slutila i glat prepustila svoje mjesto. Koleginici prisjede, zaplati neki virus i jedva se izvuče. 

A valja spomenuti i unuka Alana*. Njegov nagrađeni crtež metnut je na korice knjige koju je norveški ministar saobraćaja Knut Arlid Hareide poklonio kralju.

­­­­­­­­­­­­­­­­­______

^*Bijeli golub ponovo (ne) leti 206/ 93: TAKO TO RADE NORVEŽANI, BHDINFODESK, kolumna na portalu ”Oslobođenja”, Moja BiH.

–      A ti si onaj što hoda bos? – isprve će kralj Mujo.

Zateče me dok sam sam se spuštao u hladovinu suncobrana nedaleko od prizemnog objekta „mokrog čvora“. Pa i nije nešto ta kraljeva rezidencija: ležaljka, neka kesa, vjerovatno sa neophodnim stvarima za dnevni boravak i to je sve.

–      A ti si onaj što ga kraljem zovu… – uzvratim na šalu. – Kako sa zdravljem?

Eh, kako je – klajka. Nije šala rasitniti stotku. Učesnik je NOR-a. Mislio sam nešto oko usporedbe sa zadnjim ratom, ali čemu i kvariti lijepi dan. Krepak je, ima se od kralja šta čuti i naučiti.

–      Bez Panonike ne bih mogao živjeti. Ovo nisu jezera nego lječilište!

Klimnem sa odobravanjem. Zanimalo me je to oko njegovog programa na jezerima.

–      Prvo idem 20 minuta plivati, pola sata pauza i tako dokle se može.

–      A recept za dug zivot?

–       Umjereno sa ishranom, šetnje, dobro sa komšijama, nikome zlo ne poželjeti.

Pa još ako je neko kao njegova životna saputnica Sevleta, dođe kao krem.

–      Da nje nemam izgubio bih sve!

Zadnjih godina odlučio je puštati kosu da se uvjeri može li i koliko na starom čovjeku da raste. Neki će izokole da nije u „turističke svrhe“, a drugi da mu super pristaje.

Trebalo je uraditi dobru fotografiju. Portret je ispao okej, ali je zapelo oko zajedničke. Prvi put nisam bio zadovoljan, iako sam dobro podesio kadar i neko je trebao samo kliknuti. Drugi put se slikanje odužilo. Mujo se nešto unervozio i nismo nešto „ispali“ ispod suncobrana. Treći put sam spazio njegovu uredno složenu plavu majicu. Slagala se naspram moje crvene i bio sam siguran da će ispasti dobro. A nije šala imati fotografiju sa kraljem, pa makar bilo i u turističke svrhe.

(„Panonika, priče sa slanih jezera“, S.H.)

__________________________________________________________________________________________________

Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 130 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com