Piše: Sead Hambiralović
Ministar saobračaja Knut Arlid Hareide video linkom iz Osla čestitao mome unuku Alanu za prvonagradjeni crtež i poslat ček (5.000 KR) da kupi bicikl. Uz to najavljeno da će Tryg trafik, koji brine o sigurnosti u saobračaju, kontaktirati medije da urade intervjue. Pretpostavljam na prvom mjestu „Bergen Tidende“ i BA (Bergenske novine)…koji su često pisali o djedu- mladja ćerka Ida takodje je zavrijedila pažnju sa nekim svojim radovima, potom kao veterinar – sada je došao na „red“ (i) unuk.
PEDAGOGIJA: Kako to na sjeveru funkciniše sa pedagogijom uvjerio u Norveškoj, potom Švedskoj. I poduže kako sam „nametnuo“ bh. ratnu priču, počev od otoka Stord i Bergena, kada je naručeno da napišem dramski tekst („Zašto sunce plače“), a u Örebru sve zaokruženo Školom za dječije ambasadore mira. Prethodila moja dva polemička članka u „Nerikes Allehanda“ oko video igrica i prodaje dječijih ratnih igrački. U dvije godine ostvaren je pun pogodak, pa i „rezultat“ da se ove igračke više ne mogu vidjeti u prodavaonicama.
Naravno da sam priželjkivao da se program prenese u BiH i susjedne zemlje- sto puta preče nego Skandinavija! Nadao se da „navije“ tadašnji bh. ambasador Mediha Filipović koja je bila u toku. Pogotovo što je projekat GljivaMira, nedugo poslije potpisivanja Dejtona, odjeknuo u Tuzlanskom kantonu. Pored gore spomenute predstave, koja je igrana (i) na našem jeziku u Tuzli i temelj sveukupnog koncepta edukacije najmladjih, posebnu težinu je dalo učešće škola ovog kantona na internacionalnom konkursu za izložbu „Dječije zastave“. Naša djeca su uradila najljepše zastave, obišle nekoliko zemalja, potom uklopljene u scenografiju mirovnog programa „Barnens fredsgala“ koja je tri godine zaredom održana- prva u dvorani Koncerthus, potom na Velikoj sceni Stadsparka u Örebru…
EH, AMBASADORI..: Moglo se (i) više u BiH! Neka bude da je do mene. Nije riječ o posustajanju- jednostavno „pukao film“ nakon svih gorkih iskustava sa našima. A ostao bez teksta kada sam prije 25 godina pokušao „uvezati“ djecu iz bivše nam zemlje. Odmah stao nakon prvog „službenog“ telefonskog razgovora sa ambasadorom jedne od dvije nam komšijske države. Planuo na mene, kao nije „jasna“ jedna bosanska riječ i odmah sam spustio slušalicu! Na kolegiju BIKS-a (Bergen Internasjonale Kultursenter) ipak otšutio- to je već balkanska priča i moje programe usmjerio prema djeci drugih zemalja.

Bilo bi zanimljivo čuti kako su se u Örebru „razvili“ mališani kojima sam dvije godine uručivao diplome ”Dječiji ambasador mira”. Za razliku od naše djece, koja kod kuće i školi „bistre“ o „korijenima“ i poslije najradje bježe iz BiH, švedska su pratila neke druge teme. A za nezaborav časovi praktičnog rada kada su pravili igračke oružje i ceremonije podjele diploma povodom 24. oktobra, Dana UN-a i bacanje ovih igrački u kantu za smeće!
Dalje ne treba.
O, bh. entitetski i kantonalni ministri obrazovanja, savjetrnici, pedagozi, psiholozi, sociolozi, nastavnici, roditelji…U prošloj kolumni naveo mogućnosti za kontakt, preko FB i nove stranice Gljiva Mira ili na mejl: dabudebolje@gmail.com. Znam ja dobro naaas i kako gleda na dijasporu, a ganjati više nikoga neću. Uvijek potiskijem ljutnju i razočarenje kada je Bosna u pitanju. Nije Ona ništa kriva! Zna se- i zato ovi redovi. A ima ona da nada zadnja umire. Pa i oko imena Nade Ostojić o kojoj sam više puta pisao i animirao- nikako da se u Zvorniku posthumno odlikuje?!! Pa Trebinjac, Srdjan Aleksić- daleko se pročulo njegovo čojstvo- odatle krenuti i jedna od prvih lekcija koju treba savladati.
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje. Prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na preko 80 mail adresa.