Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Odlučih se da 10. Avgusta. 2023. godine u popodnevnim časovima napravim jedan mali predah i izlet do NP-Skadarsko jezero i Rijeke Crnojevića. No kako to često biva moji putevi se često promijene ili ukrste sa putevima stranaca. Krenuh sa mojim vozilom ka Rijeci Crnojevića, naiđoh na holandske turiste koji me na jednom raskršću upitaše za domaćinstvo Vukmirovića. Rekoh im da me prate svojim vozilom, tako spontano i nastade ova prića o tri generacije Vukmirovića koji grade poput vrijednih neimara svoj život u rodnom zavičaju Gornji Ceklin na svega 12. km od naše Prijestonice. Dopratih strance do Danila-Bata Vukmirovića, koji zajedno sa sinom Sašom i unukom Aleksom obavljaše poslove u svom voćnjaku kojeg krase brojna stabla, jabuka, krušaka, dunja, trešanja i drugog kontinentalnog voća. Vidim biće dobar rod dunja. Pozdravismo se dok domaćini razgovaraju na engleskom jeziku sa holandskim turistima. Ja počeh da u svoju bilježnicu zapisujem još jednu lijepu priču koja će možda biti i podstrek drugima da obnove svoja porodična ognjišta. Sjedim na lijepo sazidanom guvnu novijeg doba dok na starom guvnu su brojni uljanici pčela.
ISTORIJAT CEKLINA KROZ PRIZMU DOKUMENETA I PUTOPISACA
Prvi pomen plemena Ceklina u Riječkoj nahiji nedaleko od Cetinja, nalazi se u Povelji Ivana Crnojevića pisanoj na Cetinju 1489. godine. Prema popisu domova u staroj Crnoj Gori iz 1592. godine, Ceklin je sa Ulićima krajem XVI vijeka imao 40 kuća. Na osnovu istraživanja kotorskog putopisca Marijana Bolice, Ceklin je 1614. godine imao takođe 40 domova i 80 vojnika. U putopisu “Uspomene iz Crne Gore” francuskog putopisca Adrijana Diprea navodi se da je 1811. godine, Ceklin brojao 40 kuća i imao 100 vojnika, a prema saznanjima Vijale de Somijera, Ceklin je 1812. godine brojao takođe svega 40 kuća i 80 vojnika. Pleme Ceklin je podijeljeno na dvije geografske cjeline: – Gornji Ceklin i Donji Ceklin. Gornji Ceklin se sastoji od sedam zaseoka, od kojih su posebno važni Gornji Kraj, Donji Kraj i Strugari, jer se na njihovom geografskom prostoru nalaze tri značajne plemenske crkve. (Lopičići: Bratstvo u Ceklinu 1450-2001; Janko K. Lopičić).
Nakon što su Vukmirovići ugostili Holanađane koji su kupili lozovu rakiju, med i vino ovi gosti u žurbi nastaviše put ka Rijeci Crnojevića. Sjedoh u masivni drveni stolovač njihovog namjenski preuređenog podruma u kojem stoje brojni eksponati, poljoprivredne alatke, demidžane, nagrade, priznanja, tegle meda, likeri, voćne rakije i još mnogo što šta što krasi ovo domaćinstvo. Domaćin nasipa meni i sebi po čašu domaćeg crnog vina iz hrastovog bureta. Kaže mi: ,,Ovo mu je već sedma godina čuvam ga za rijetke i odabrane goste. Crno vino je i hrana i lijek no u svemu treba umjerenost. ”
ŽIVOTNE STAZE DANILA-BATA VUKMIROVIĆA
Danilo-Bato Vukmirović je rođenje 1950. godine u porodice Alekse i Vidosave ( rođene Popović iz Lipe Cucke.) U porodici je jedinac između tri sestre: Biserka, Nataša i Biljana. O svemu tome mi govori: ,,Odrastao sam sa đedom i babom majkom i tetkom. Otac je nažalost proveo 7 godina na Golom otoku. Išao sam u školu na Gornjem Ceklinu ,,Marko Mašanović” nakon završetka čertvrtog razreda nastavio sam školvanje na Rijeci Crnojevića u Osnovnoj školi ,,Boro Vukmirović” do šestog razreda a završna dva razreda u Cetinju. Uvijek od najranijeg djetinjstva sam volio i bio vezan za Ceklin kako tada tako i dan danas. Nakon zanata sam završio i Tehničku školu. Radni vijek sam proveo u tada prestižnoj EI ,,Obod”. Po popisu stanovništva koje Danilo-Bato Vukmirović je brižljivo skupljao decenijama iznosi nam neke podatke. U Gornjem Ceklinu je od 1946. godine je bilo 228 stanovnika i 68. domaćinstava. Godine 1981. 100. stanovnika i 37. domaćinstava a 2003. godine 27. stanovnika i 15. domaćinstava a 2019. godine 27. stanovnika i 7 domaćinstava. Do pada stanovništva dolazi zbog industrijalizacije jer su mnogi otišli na Cetinje da rade u industriji. ” Dok ispija gutljaj vina i nazdravlja mi Danilo-Bato Vukmirović nasstavlja svoju životnu ispovijest:
,,Težak je bio život, odrastanje i borba za opstanak na Ceklinu. Mnogi kažu pitomina je to klima koja prija nema snjegova. Tačno je to ali se nije moglo opstati bez rada i to čitave porodice znalo se ko šta kada i kako radi. Još kao dječak radio sam u poslovima u polju oko stoke držali smo do dvije krave i 15. ovaca od poljoprivrede se živjelo. Uzgajala se pšenica, raž i ovas dok se vinova loza vranac i kratošija uzgajala obodom naših posjeda. Život je mojih predaka bio je težak ali bilo je i zadovloljstvo jer smo svi pomagali jedni drugima. Nažalost danas niti ko koga ko cijeni niti pomaže niko nikome. Selo je bilo složno ljudi su bili humanji i razumnji imali su mjeru za sve u životu. Nakon odsluženja vojnog roka počinjem sa radnim angažmanom u EI ,,OBOD” nakon pola godine upoznao sam suprugu Sonju rođenu (Mitrović) imao sam 21. a Sonja svega 18. godina u braku smo izrodili đecu i to: Nevenku, Aleksandar-Saša i Milena od njih imam šestoro unučadi na sina Sašu i na unučad sam prenio ljubav prema selu pedeset godina smo u braku i pedeset godina ulažemo u naše domaćinstvo i danas u starim danima uživamo u životu.
SJEĆANJE NA RIJEČKI PAZAR
Danilo-Bato Vukmirović evocira svoje uspomene na skadarski basen i na ljepotu Gornjeg Ceklina o životu zatim mi govori: ,,Praktično 70 posto obradive površine se činile su popljoprivredne kulture a male površine sa lozom krajem posjeda. Za domaćinstvo su se proizvodile veoma male količine a veoma mali dio je plasiran na čuveni Riječki pazar. Blizina Rijeke Crnojevića i riječkog pazara puno je značila ondašnoj Crnoj Gori. Tu se razvijala kompletna trgovina i otkup. Kada sam išao na Riječki pazar kao dijete bilo mi je voema intresantno zbog masovnosti subota je bila pazarni dan tada su dolazili: Zećani, Danilovgrađani, Albanci, Malisori, Krajinjani, Katunjani. U hladovini brojnih stabala uz samu Rijeku Crnojevića, bili su vezani brojni čunovi. Prodavala se: riba, meso, duvan, gvožđarija, različite alatke i potrepštine za domaćinstvo garderoba, sukna i još mnogo toga to je bio praznik za mene kao dijete. Ceklinska rakija je bila priznata kao najbolja rakija u Crnoj Gori. Život brzo prođe ostanu vam ona lijepa sjećenja koja nosite tokom čitavog svog života. Danas je sve drugačije, brz život borbe su i danas ali mnogo drugačije. Na ovom malom parčetu zemlje, neba i voda Rijeke Crnojevića je i sama vladarske dinastije Crnojevića i Petrovića ostavile trajni pečat svoga postojanja a tu je ispod drevnog Oboda nastao i ,,Oktoih prvoglasnik.” Gornji Ceklin je taj dragulj sakriven između planina koje ga okružuju i na neki način ga štite.”
POČETAK PROIZVODNJA VINA I LOZOVE RAKIJE NA GORNJEM CEKLINU
O tradiciji proizvodnje vina, lozove rakije i meda Vukmirović ističe: ,,Naša porodica se od 1912. godine počela intezivnije baviti proizvodnjom lozove rakije, vina i meda. Na svojim posjedima brojali smo 700-800 čokota loza i nešto preko 20 pčelinih društava. Decenijama smo razvijali naše porodično gazdinstvo a samim tim i proizvodnju. Mijenjale su se društvene prilike, uređenja i države.
Kao čovjek reda i zakona onakav kakva je sva moja generacija početkom 2000. godine. sam registrovao naše poljoprivredno gazdinstvo i u narednim godinama ga preregistrovao onako kako su to nametele zakonske odluke Ministarstva poljoprivrede. Počeo sam da uređujem vinski podrum imao sam svoju viziju daljeg razvoja našeg porodičnog gazdinstva. Odlučio sam da krenem sa seoskim turizmom i uspio među prvima da dovedem goste sa kruzera sa svih strana svijeta. Najviše posjete smo imali u ljetnjim mjesecima 2017. godine od čak 1000 posjetilaca tokom ljetnje turističke sezone u periodu oko 5. mjeseci. U periodu korone bila je znatno slabija posjećenost nakon perioda završetka korone sljedi povratak u tutizam. Imam knjigu utisaka đe su inostrani ali i domaći gosti ispisali brojne lijepe utiske. Svaki euro koji je ovdje mukotrpnim radom stečen i zarađen uložen je u naše poljoprivredno gazdinstvo. Znate uspješne porodične kompanije se grade decenijama. Nijedan uspjeh ne dolazi preko noći u tom uspjehu moraju svi zajedno učestvovati jer dogovor kuću gradi” zaključuje Danilo-Bato Vukmirović.
Dok traje lijepi razgovor vrijeme polako teče a vrijedna Batova supruga Sonja donosi nam posluženje zatim Danilo-Bato Vukmirović nastavlja: ,,Što se tiče od opštine Cetinje izostala je podrška od Ministarstva poljpoprvrede dobijao sam manju podršku za nabavku manjeg dijela opreme za vinariju i pčelarstvo. Primjera radi mnogi neznaju ali nap proizvodni aranžman čine čak 25. Proizvoda i to: travarice, likeri, vina, lozove rakije, voćne rakije, med i pčeelinji proizvodi. Gosti vole sve da probaju nakog degustacije sami određuju svoje prioritete. Naša vinarija spada u prvre vinarije u opštini Cetinje a vremenom smo usavršavali i unapređivali naše standarde svi proizvodi imaju sertifikate o ispravnosti i bezbjednosti svih proizvoda. Isto među prvima smo dobili sertifikate za lozovu rakiju i proizvodnju voćnih rakija i sve prateče papire za bezbjednost hrane i akzizne markice naši proizvodi mogu da se nađu na trpezama EU. ”
Danilo-Bato Vukmirović ali i svi članovni njegove porodice su poznavaoci ljekovitog bilja koje raste u rejonu Skadarskog basena. Bogastvo sunca, klime, različitih vegetacijskih pojaseva umnogome doprinosi kvalitetu ceklinskog meda. Pored toga mješavina ljekovitig bilja koje ulazi u sastav brojnih travarica koje sami pripremaju čini njihova pića dragocjenim i posebnim. Sakupljaju: Glog, kantarion, podubicu, hajdučku travu, travu ivu, pelen, pelim, zečju stopu, lišajevku i brojne druge ljekovite biljke. Stranci veoma cijene ceklinski med koji je izuzetnog i visokog kvaliteta pored toga pripremaju i kapi sa propolisom. Proizvodnja meda je veoma rizična ovogodišnji prinosi su na nivou nekih ranijih godina.
PODRŠKA OPŠTINE CETINJE I DRŽAVE NEOPHODNA
O daljem razvoju svog gazdinstva Vukmirović ističe: ,,Da bi unaprijedili našu ponudu stari dio kuće smo adapritarli za smještaj i boravak stranih gostiju. Gosti koji prvi put posjete Gornji Ceklin, oduševljeni su priordnim ljepotama gostoprimsvtvom Skadarksim jezerom, rijekom Crnojeviča i mirom koji je ovdje prisutan. Praktično sam sa apartmanskim smještajme i sopstvenim proizvodima zaokružio svoju proizvodnju. Smatram da kao prodično gazidinstvo moramo da budemo prepoznatljivi na ovom području i u ovom podneblju. Država bi jako pomogla kada bi se aktivnije uključila i kada bi pojednostavila adminstrativne ali i dodijelila adekvatne i prave stimulanse. Veoma je važno da ocijene i procijene kapacitete svihj onih koji se bave sreodnim djelatnostima. Jer od naše prodaje i večeg prometa ide i veći porez samoj državi. Mi taj porez, doprinose i prireze godinama plaćamo našoj državi. Mlade ljude treba država da stimuliše da pruži dobre uslove za život da za djelatnost koju se popredijele da vraćaju nekim kreditom. Proizvodi naše komapnije su uzimali brojne i prestižne nagrade i u Crnoj Gori, na području Zapadnog Balkana ali i same Evrope. Naše količine nisu velike ali je zato kvalitet iznad evropskog prosjeka naša proizvodnja je bazirana na sopstvenu prodaju. Opština Cetinje, je dala određeni doprinos poboljšanju uslova života u Gornjem Ceklinu. Ipak, smatram da bi trajno rješavanje pitanja vodosnadbijevanja itekako se unaprijedila naša ponuda olakšao život domaćinstvima i omogućila se veća proizvodnja zdrave hrane kao i povratak mnogih na selo. Proizvodi sa područja Crne Gore su za klasu ispred mnogih proizvoda EU. Na kraju samog razgovora Bato ističe: Mladima bih poručio da svoja stara ognjišta obnove uz pomoć države da se opredijele za neku proivodnju. Hrana jeste bitna ali je bitnji kvalitet. TVCG dale je veliki doprinos afirmaciji naše djelatnosti u sklopu emisije ,,Agrosaznanje” ali i inostrane televizije koje su snimale serijale o nama.”
Saša Vukmirović je službenik u NP-Lovćen svaki svoj slobodni trenutak provodi na selu nastavljuči lijepi spoj ove porodične tradicije. Dok sam ja pravio lijepe kadrove u njihovom domaćinstvu Saša je vrijedno radio u voćnjaku zajedno sa svojim sinom Aleksom iskoristio sam trenutak predaha da porazgovaram sa njim. U razgovoru Saša ističe: ,,Pratimo sve trendove savremene proizvodnje. To je nešto što sdmatram veoma važnim u ovoj vrsti djelatnosti. Sa svim posjetiocima i gostima se trudimo da na pravi način prezentujemo sve ljepote našeg kraja. Najjači utisak je kada lijepo i dočekate i ispratite gosta. Gosti vam budu zahvalni preporuče vas napišu lijepe recenzije. Pored toga nema tog gosta koji nije ponio makar po jedan poklon iz našeg porodičnog domaćinstva. Veliki ste onoliko koliko ste spremni i da date. Nije bilo lako sve ovo izgraditi, urediti postaviti u zakonske okvire velika su to sredstva i naš zajednički porodični rad koji i garantuje uspjeh u ovom poslu. Mogu slobodno reći nijesmo jedini ali se trudimo da budemo najbolji.” Saša nam za kraj razgovora otkriva i tajnu za dobru travaricu pa kaže: po prstohvat trave ive, podubice, hajdučke trave, pelena i čestoslavice sipati u jedan litar domaće lozove rakije ostaviti 30 dana nakon toga piti do dvije čašice na dan. Toplo preporučujem za sve one koji žele pravi aperitiv pred ručak jednu i nakon ručka drugu čašicu ili ako imaju problema sa želucem i lošim varenjem.
Aleksa Vukmirović je učenik četvrtog razreda Gimnzazije, ima veliku ljubav prema porodičnom gazdinstvu na Gornjem Ceklinu, često mu pomaže 14-godišnja sestra Iva. Sve ljetnje i zimske raspuste ali i mnogobrojne vikende provodi na svom selu. On je treći u nizu ove porodične loze. Zadužen je za reklamu, marketing, društvene mreže, flajere izuzetno je komunikativan. Sa ljubavlju i poštovanjem priča o svom selu. Pred njim je tek život pred kojim lagano korača o svom doprinosu ističe sljedeće: ,,Moji prijatelji i drugovi su izenađeni ovim ambijentom i svim što ga čini. Na selu trenutno nema mojih vršnjaka jer su prisutnji samo stariji ljudi. Želim da nastavim našu porodičnu tradiciju lijepo je kada imate ambijent u kome možete da dočekate prijatelje, goste, turiste i sve one koji vole prirodu, ekologiju, mir blizinu Rijeke Crnojevića ali i Skadarskog jezera koji su nam na sami dohvat ruke. ”
Noć je polaka počela da prekriva Gornji Ceklin, na nebeskom svodu zvijezde se poigravaju vrijeme je da krenem Vukmirovići iskreni, topli i neposredni. Jasno mi je zašto stranci pišu sve te lijepe recenzije u koje sam imao uvid. Tri generacije Vukmirovića za ponos Cetinju i Crnoj Gori priča nema kraja. Odlazim sa razmišljanjem da je Gornji Ceklin, izvorište, polazište, utočište, izvor inspiracija, oslonac za neka nova sagledavanja, nove vidike a ti vidici dopiru dalje od Skadarskog jezera i vrhova Lovćena koji mi se osmjehuju…
