Piše Sead Hambiralović
Ima naših koji se u domaji i dijaspori ozbiljno time bave. Nekoliko stotina “stolica” nije malo. A od ponude: “našminkana” sala, prva, druga ili treča “liga” muzike i pjevača, posluga i kulinarski specijaliteti- može i fijaker sa dva ili četiri bijela konja- može i vo na ražnju, sve ima svoju cijenu.
To sa volom nije jasno, kako se ispeče? Rađe se uzme tele. Dok se okreće “delja” se površinski sloj kao kebab i to je to.
LUCIDNI UZEIR “OD ZVORNIKA”
A razumjeti roditeljske radosti da se trehnu toliki novci i ostane za nezaborav. Posebno one koji su jedva izvukli živu glavu i dočekali snahu ili zeta, kao Zeir Redžić u Americi. Koji je ponikao u zaseoku Strieževo kod Zvornika- ni malo sretno zbog paralize. Slijedila je dugogodišnja rehabilitacija i tek kada je stasao počelo razvedravati. Posebno pomagao društveni angažman omladinskog aktiviste, u rukovodstvu Udruženja paraplegičara i lica oboljelih od dječije paralize, do saradnje sa više novina i radio stanica- ogledao se i u poeziji, enigmatici, šahu i astromiji.
I manje više slično kada se ne svojom voljom ode u svijet. Stečena iskustva prenijeo je u “novom životu”, nakon studija za kompjutersko programiranje. Pomagao novopridošlim izbjeglicama oko papirologije i tamošnjih beneficija. Jedan je od osnivača Humanitarnog Fonda LJUDI DOBROG SRCA, koje pomaže naše u domovini, a u Las Vegasu stizao i da volontira u Udruženju oboljelih od dječije paralize.
Eh, tugo i koje na kraju radosti! Kćerka Edita rođena je 91.u Zvorniku u praskozorje rata i sa nenom Nurom i ocem obreli u Americi. Imala je samo 3,5 godine…Jedna je od naše djece za primjer: volontirala u brojnim humanitarnim organizacijama, svirala violinu, završila koledž (medicinski smjer), radila u stomačnoj ordinaciji; kao ljubitelj životinja volontirala u veterinarskoj bolnici, sada agent- konsulent za nekretnine.
A ”zvornički zet” je Christopher, zvani Chis Rosen uposlen je kao agent nekretnina pri Battle Born Realty kompaniji. Vlasnik je i operater u Global prevodilačkoj kompaniji za velike konferencije, sajmove i sa nizom ”usputnih ” poslova.
E neka im je sretno, a sve čestitke i ”baaabi”!
Z A R U K E
I koja slučajnost dok sam silazio sa moje inspirativne tuzlanske destinacije. Na platou ispred Donjeg slapa neke užurbane pripreme. Zaintrigiralo: zaruke su uz vartomet. Ali podugo treba čekati- večeri su svježe, a lagano obučen. Potražim mlađahnog “producenta”- djevojka i momak utrčaće jedno drugom u zagrljaj, potom “prsten”. Predlažem da mi se pošalje fotos u krupnom planu sa “puštenim” slapovima u pozadini, objaviću.
Ujutru nema fotosa, ima video. Kad se radi na brzinu ispadne tako- tako. Ok, kao “vježba”. Pa ću nakon nekoliko sati pogledati “momkovu” stranicu sa skupim autom na naslovnici. E, na to sam “slab” iz širih razloga. Kasnije postavljena je lijepa foto-montaža zaručenih, ali bez slapova. Neka je sretno, a kad se bude planirao glavni “pir” mogu ponešto predložiti. Uz “uslov”, neka se makne sa stranice auto. Ako nije jasno neka upita nekoga starijeg i prijedlog na to mjesto stavi taj njihov lijepi fotos.
A kako to (ne)ide na najvišem nivou, imali smo prilike vidjeti na tv-u ne tako davno. Mladenci se ubrzo raziđoše.Tako je obično kada se pogase reflektori a stigne može biti i kazna.
Mjera. Mjera. Mjera.
LIČNO ISKUSTVO
Kod mene se prva radost desila u Bergenu, pored Sjevernog mora, u vrijeme kada sam bio preokupiran idejnim rješenjem spomenika sa “bijelim cvijetom”. “Tiho” i sa sjetom jer je na kraju svijeta u uglednom restoranu na kultnom Bryggenu sa “izmiješanim” bosansko- norveškim prijateljima. Desio peh: bilo je toplo i dok sam nakon pet sati klajkanja švedskim vozom u Oslu čekao let za nastavak putovanja, haj da se osvježim sladoledom. Samo što sam prihvatio nemal sletje sa korneta! Dobar sam sa refleksima, ali je frcnulo na sve strane – ostala fleka na modrom sakou desnog rukava koju sam tek primijetio u restoranu. Još više bih u toaletu “razmrljao” i dosjetio se “izvuči” na kraju svečanog govora. Za svaki slučaj ako je neko primijetio- pokazao rukav i ispričao nezgodu na aerodromu. Naravno, uslijedili su osmjesi i topao aplauz.
A mlađa Ida je feštu “riješila” ovako. Kao uvijek ima srca za troje, obaška za životinje: ništa roditelji, majke (poslaće im slike), rodbina, ovi ili oni- na haciendu u Linz pozvala mlađe prijatelje i rodbinu sa maternjeg govornog područja, njemačkog i skandinavskog. “Namjesto darova ako želite izvolite staviti u kovertu neki novčani iznos koji se šalje u Bosnu na tu i tu adresu u humanitarne svrhe”. A u propratnom pismu zamoliće da se ne objavljuje njeno ime.
____________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja se na Fb stranici Gljiva Mira, a prenose: Fb grupa BIH DIJASPORA INFODESK ili portal BHDINFODESK. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
