Piše: Sead Hambiralović
Prije mnogo godina za vrijeme prve posjete Sloveniji posebno dopali ulični slavoluci sa pozivom „Svi na kolo“. Po zdravlje u prirodu a tako „utrenirana“ i nebila najčistija zemlja na svijetu! Sretao, prijateljovao sa posebnima: Vjekoslav Andrej, Vladimir Hren, Ivka Krevh, Silva i Domen Grögl .., pa onaj poklon – na fotosu vidi se vunena kapa sa Himalaja, a piše pri kraju kolumne https://boljatuzla.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-528-karslundska-staza/ , pa nagrađena umjetnička fotografija poklon za moju muzejsku zbirku BijeliGolub, pa koji doček na Pohorju, pa onaj nezaboravni perfomans na klaviru u čast skandinavskog Bosanca u jednoj domaćiji blizu skijaških staza…
U zdravom tijelu zdrav duh a ekologija se u glavama tamošnjih ljudi na svakom koraku podazumijeva. I koja suprotnost spominjani decenijski„slučaj“ zvorničkog starog grada. Napokon postavljen kontejner, pun smeća kojeg bi trebalo valjda i isprazniti- posvud uokolo novog, grafiti po zidinama, sasvim devastirano nesuđeno odmorište na Kaplanu i listom polomljene betonske klupe i temeljno uništena rasvjeta- redom svi stubovi.
Na tuzlanskoj Ilinčici na prilazu proplanku gdje je naselje Orašje na par mjesta baćene vreće smeća! Pobogu, zar se može biti toliki krkan i bez duše, a vegetacija samo što je krenula! Ili, beli nekima veći „merak“ iz auta zafijariti plastičnu flašicu kole ili pive, nego doma u kantu za smeće.
EH, BICIKLISTIČKE STAZE
Evo ga sa “tablicom“ i već je na probnoj vožnji tuzlanskim ulicama. Kad krene sezona glavna džada biće od moje ulice Rose Hadživuković – Panonika. Nema biciklističke staze- nedavno spomenuo lijepo udešenu od Merkatora do Slavinovića. Kada se krene u ostale dijelove grada valja se pripaziti.
Svi na kolo po slovenački je na biciklo, a sasvim na tome fonu godinama. Prvo kupio od prijeratnog regresa. Koji klinac za lijepa vremena autom 3 kilometra do posla i sa više „minusa“: otići do garaže, kolona do Karakaja, nerviranje, vazda skup benzin, ekološki „aspekt“… Sveukupno brže, jednostavnije, zdravije biciklom. Samo što je mislena imenica da će se ikada u Zvorniku zbog skućenosti udesiti biciklisticka staza. Željeti i htjeti dovoljno za moći- predložiti makar od Zamlaza do iza Hidroelektrane i skretanja na Divič. Ako se najavljeno posloži na mirovne, turističke, obrzovne i ekološke teme – kako “tehnički” izvede biciklistička, a ujedno bude i pješačka. Obećao se priključiti Irfan Nevzatović- Učo i sa svoje straneponešto pogurati.
PONI „DOBIO NOGE“
Taj crveni „poni“ je u ratu sa svim ostalim „dobio noge“. A ovaj na novinskom fotosu kupio od jednog našeg s početka izbjeglištva. Pošto sam u to vrijeme uređivao dječiju stranu za „Sunnhordland avis“ haj da ga metnem u novine u rezervisani prostor uredničke špalte. Nemal postao „zvijezda“ u Leirviku na norveškom otoku Stord i dobih kao sponzorski dar „Kilimanjaro“ (tako piše na biciklu) od firme Sykel & Sport (Kakav je red u znak zahvalosti na podršci naveo i ostale na kraju prvog dijela monografije Sopp for fred, op.a.) sa 21 brzinom i – brojnim anegdotama. Posebno nakon premještaja u Bergen, potom Švedsku.
Opisan je transport tog bicikla noćnim vozom i kako sam se (ne)namjerno napravio Englez jer pred ulazom u kupe mogu samo torbe. U zadnji čas pred polazak stigao, a trebao se javiti kondukteru pa u poseban transportni vagon. Progledaše kroz prste u Oslu i Karlstadu, vide da nisam njihov– a na zadnjem presjedanju namrgođeni kondukter u Hallsbergu za samo tih 30km naplati poprilčno.
Ni dva mjeseca po dolasku u Örebro, ukraden! I nikad više skup biciklo! Krade se više nego kod nas, a Zlatan se još hvalio kako mu je to išle od ruke u Malmeu za ungdomerskih dana kada je bio jako „nestašan“. I sa pravilom ako ga nađes baćenog. Obićno kada se mnogi vikendom napiju. U sitne sate „posluže“ da ne bi plaćali skupi taksi. Jednostavno odveze u policiju i ako se vlasnik ne javi dobija „papir“ i kupi za simbolične novce.
Po povratku iz Skandinavije u Tuzlu, zbog sporog zaljećivanja prepona, zbavio polovni. Prošlog ljeta obi o glavu i ni –a- s razlogom. Bio je red kupiti novi. Dugo sam vagao oko jednog, ali dvoumio zbog dizajna koji mi nije legao sasvim. Kupim očuvan polovni u rangu „mercedesa“! Presudila boja i par finesa. Oko „kićenja“ samo naljepnica moga projekta otpozaadi i tri manje na kosoj šipki.
DA SE NE KVARI RASPOLOŽENJE
Baš sam se obradovao dobroj kupovini! Na Banji za lijepa dana haj da ga pored klupe malo „izložim“. Zastade neko vedro društvo, ću- ća i okrenusmo (i) o biciklima. Ispričam šta mi se desilo grdno sa prethodnim, a Brankica Mešković s prve da je čula za taj „slučaj“. Da ne kvarim raspoloženje odmah skrenem na vedriju temu, na njihovu porodičnu, renomiranu firmu. Valjalo je obećati da ću ih posjetiti, pa i zbog nekih mogućnosti oko uvezivanja jednog dijela sa time mojim. I po ko zna koji put potvrđuje da se ništa slućajno ne dešava.
P.S.
Pratim da se norveški kolega sa Storda Truls Horvei, nekadašnji sjajni novinar Hougesund avis raspisao i štanca nove knjige, nemal kao naš Zlatko Dukić. Počeo i slikati. Čuvam njegov stari PENTAX koji mi je poklonio 93. i haj kada bude u centru Leirvika neka svrati u Sykel & Sport i ispriča šta se desilo u Švedskoj sa njihovim sponzorskim biciklom darovan projektu Sopp for fred…
__________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja na Fb stranicu Gljiva Mira, a prenose portali Bolja Tuzla, BHDINFODESK ili BIH DIJASPORA INFODESK ; Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
