Nove priče na slanim jezerima
Piše: Sead Hambiralović
Spominjao davnu žestoku opasku oko knjigaaa poznatog tuzlanskog novinara i književnika Zlatka Dukića. Neumoran je, a nije to rabota za svakoga. Da i poslije svih iskustava sa izdavačima, koji se obično postavljaju kao trgovci- sve uzme u „svoje ruke“. U batrganju sa štamparijama kako gdje. Često bude falša, pa „probiri“ ispravne primjerke. Nekih godina renomirani književnik, dobri Isnam Taljić je satima „razvrstavao“. Nevjerovatno da mnogima nanovo nadolazi volja za takvim poduhvatima.
Prije desetak godina imao slično iskustvo oko škarta. Nedavno ispali problemi druge prirode. Ponešto zna kako sam u finišu „prelomio“, a očekivana emocija kada su stigli „paketi“. Radost i olakšanje brzo splasnulo jer slijedi, maltene najzahtjevniji dio.
I u boljim vremenima teško se prodavala knjiga, sada pogotovo. Ovaj put „nabildan“ iskustvom, zadovoljan što sam skoro sve zamišljeno autorski realizovao, a oko prodaje svjestan da će klajkati. Suvenirnica na Panonici i oglašavanje sa razglasa moglo reči taman, a oko nekog ozbiljnijeg marketinga preteklo važnije- „glavno“ je oko Bijelog goluba i mirovno – turističkog „trokuta“ Tuzla – Zvornik – Srebrenica. A „Panonika, priče sa slanih jezera“ trebalo da je lijepa nadopuna.
Otkud „kuckanje“ ideje o dopunjenom izdanju, a ni postojeći tiraž nije ni upolovio sa prodajom? Svako zašto ima svoje zato- nastavljam „sretati razne“, zanimljive: Fahretu Mulić i Aminu Softić iz Lukavca, dijasporce Nezira Smajića (USA) i Dženana Agića (Austrija)… Kod ulaza od INE spazio bosog Senada Kadića. Iz Gračanice i valja pisati novu priču „Čovjek koji hoda bos (2)“. Ova biće kraća- jer Senad kad izađe iz auta ide tako do hlada pored prvog jezera. Dok nije otišla prepona moja „ruta“ je bila znatno duža – od vrha Banje, pa sve do zadnjeg jezera. Njegova je striktno „namjenska“, moja „šire“ prirode.
I koji peh: Silva Grögl stigla na Panoniku da me nenajavljeno iznenadi i sretne na nekom od mojim „mjesta“- na zadnjem jezeru kod crvenog tobogana kako isplivavam sedam dnevnih dužina, onda opisano kako šlapam plavom, pa bijelom ivicom drugog i trečeg jezera. Uspela se i na gornji slap, mnoge zadžabe pitala. Nakon tri dana spakovala se i kad je stigla u deželu mailom se javila iz Maribora. Eh beh- samo što sam stigao iz Zvornika.
Sa dugogodišnjim i neobičnim prijateljima- zna se. Nema čuđenja, ljutnje niti rasprave. Svako ima „svoje“ i – vidimo se do sljedeće prilike. Izuzeti kao mogućnost Himalaje na koje se penjala. Damije makar do Boranje sa čuvenim gljivarom Markom Erićem. Slabo ovog ljeta dok ne zalijećim preponu, a i suša je.
Najviše žao jer smo mogli posjetiti Vahidu i Fadila, koji bi se obradovali. Bila je dirnuta prošlogodišnjom kolumnom i poslala pismo podrške objavljene u knjizi (prilog priči „Mir na Vahidinom i Fadilovom licu”, op.a.). I vjerovatno sa novim prijedlozima oko alternative vezano za Vahidinu višegodišnju boljku.
Znači, ako bi se sve posložilo do narednog ljeta, išlo bi dopunjeno izdanje. Vjerovatno skromnije štampe i ako mogne sa sponzorima „izgurati“ da posjetioci slanih jezera knjigu dobiju „zadžabe“. Ima alternativa i otom- potom.
Onomad će Dukić, kada smo se sreli nakon Dejtona: „Kome je danas do knjiga..?!“ Sad još gore jer se nabralo prijetnji sa svih strana. A čovjek je zanimljiva „voćka“ i kako ko. Pa i ja sa tim mojim, „da je čovjek uvijek (i) na dobitku“. I, bez obzira na sve- nisam se pokajao što sam objavio takvu knjigu.

Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobođenje Moja BiH i šalje na preko 130 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com