“Na ovom mjestu 29. aprila 1993. godine Graham Bamford spalio se i umirućim glasom poručio: Moramo pomoći djeci Bosne” – natpis je koji se danas nalazi na crnoj ploči na travnjaku ispred zgrade britanskog parlamenta.
U Bosni i Hercegovini je danas ime Grahama Bamforda gotovo u potpunosti nepoznato, niti postoji neki simbol koji podsjeća na njega.
Rođen je 1945. godine u Londonu i po profesiji je bio novinar. Prijatelji ga opisuju kao veoma zabavnog i sretnog čovjeka ali nadasve jako ozbiljnog. Posebno je bio vezan za svoju kćerku Karlu. Bio je svjedok Praškog proljeća 1968. godine i užasa koje su snage Varšavskog pakta činile nad stanovništvom Čehoslovačke. Osim što je bio jako uznemiren dešavanjima u BiH, njegova nesreća je bila i ta što nije bio u dobrim odnosima sa suprugom koja ga je napustila i sa sobom odvela njihovu kćerku. Nakon toga bio je posebno osjetljiv na patnje djece. Kap koja je prelila času bila je snimka spaljenih porodica u selu Ahmići u aprilu 1993. godine, kada su snage Hrvatskog vijeća odbrane spalile 180 bošnjačkih kuća i ubile 116 ljudi, među kojima su bili tromjesečna beba i starac od 83 godine. Nakon toga je postao opsjednut onime što se dešavalo u ratnoj BiH, te je na sve načine nastojao skrenuti pažnju i pozvati vladu svoje zemlje na akciju. Na dan 29. april 1993. godine, napisao je u svom oproštajnom pismu: “Dosta je više stajanja po strani, dosta je ugljenisanih tijela u spaljenim kućama”, te se uputio pred britanski parlament, u kojem je u toku bila rasprava o stanju u BiH. Svjedoci navode da je Graham sjeo prekrštenih nogu preko puta Parlamenta, polio se benzinom i spalio. Nakon 15-ak minuta sletio je helikopter sa bolničarima koji su mu nastojali pomoć, ali ih je on otjerao od sebe. Umro je u teškim mukama. Dan poslije britanske novine su izvjestile o ovom događaju, objavljena je i smrtovnica u kojoj se najavljuje Grahamov posljednji ispraćaj u kapelici u Meklesfildu na kojem su prisutni pozvani da doniraju novac za Fond za djecu BiH. Ipak, britanskim medijima nije odgovaralo da, zbog osude na pasivno djelovanje spram rata u BiH, javnost bude više obaviještena o razlogu spaljivanja.
Kada je 2008. godine u Collegiumu Artisticumu u Sarajevu održan skup u znak sjećanja na Grahama, na obilježavanje je došlo samo 15 ljudi. Koordinacijski odbor je podnio zahtjev da se između Filozofskog fakulteta i zgrade Zajedničkih institucija na Marijin Dvoru otkrije spomenik posvećen Grahamu, ali do realizacije nikada nije došlo a sam plan je gotovo pao u zaborav. Odvažni Graham Bamford spalio se iz dubokih moralnih poriva zbog zločina prema narodu kojem ne pripada.
“Britanci moraju zaustaviti rat u Bosni, pa makar i silom. Došlo je vrijeme da vratimo naše internacionalno putovanje. Britanska armija ne mora biti čuvar časti (samo) na masovnim pogrebima. Bosanske bebe, djeca i žene čekaju strpljivo na političare da urade ono što znaju i trebaju – vojnu zaštitu. Ne trebaju stajati sa strane i mirno posmatrati” – bila je posljednja poruka Grahama.
BHDINFODESK
