Kažu da, kada je Che Guevara zarobljen u svom skrovištu, nakon što ga je izdao pastir, jedan od vojnika ga je iznenađeno upitao:
– Kako možeš izdati čovjeka koji je cijeli život proveo braneći tebe i tvoja prava?!
Pastir je mirno odgovorio:
– Njegove bitke s neprijateljem plašile su moje ovce!
Šta bismo sada mogli zaključiti iz ovoga? Glup, izdajnik, idiot? Rekao bih – ne, nije ništa od toga. Pastir je bio samo neuk, a ako u zajednici preovlađuju neuki pastiri, dobijamo društvo kakvo uglavnom nalazimo u siromašnim državama Latinske Amerike. Ista stvar je i sa Balkanom i sa svijetom, pa i sa Bosnom. Ne mislim da su kod nas neuki samo pastiri – mislim i na sva zvanja koja su indoktrinirana lažnom historijom, lažnim narativima i spinovima hibridnog rata.
To sam zaključio nakon gledanja podcasta Balkan Rules, na kojem je gostovao akademik Suad Kurtčehajić. Šta je pisac htio da kaže? Uvaženi akademik je iznio stvari koje malo ko od naših građana u BiH zna, povezao logički prošlost sa sadašnjošću i uputio nas na put koji vodi u bolju budućnost. Preporučujem vam da i sami pogledate ovaj video na linku:
https://www.youtube.com/watch?v=DKDI49G2R_I
Razmislite dva-tri puta i povežite logiku njegovih misli sa stvarnim i historijskim događajima. Možda ćete zaključiti da je u pravu. Ja jesam – i shvatio sam da jeste.
Akademik jednostavno tvrdi, što je logično, da je nacionalni identitet „bosanstvo“ integrativni faktor bh. društva, a da je „bošnjaštvo“ – kao zamjena za islamski identitet – zapravo dezintegrativni faktor. Zato on predlaže da se na sljedećem popisu Bošnjaci izjasne kao Bosanci – i kao narod, i kao nacija. Ostali građani, naravno, mogu se izjasniti onako kako osjećaju – i kao narod, i kao nacija – s tim da bi ovakav pristup mnogim Srbima, Hrvatima i Ostalima, koji doživljavaju BiH kao svoju prvu domovinu, otvorio put da se izjasne i kao Bosanci u nacionalnom smislu, te kao Srbi, Hrvati ili bilo šta drugo u etničkom smislu.
Sada se mnogi ne mogu svojim identitetom vezati za BiH, iako to žele u određenom procentu, jer je bošnjaštvo rezervisano samo za građane islamske vjeroispovijesti.
Do sada sam i ja mislio da je put za prosperitet BiH da se svi kojima je stalo do naše „Jedne i jedine“ počnu izjašnjavati nacionalno kao Bosanci, a etnički – onako kako osjećaju. Međutim, ako bolje razmislim, pristup akademika Kurtčehajića bio bi mnogo učinkovitiji u procesu reintegracije bh. društva. Naravno, ne treba nikoga ni nagovarati niti vršiti pritisak – gradimo demokratiju, zar ne? Ovo je narativ vrijedan razmišljanja i zato ga želim podijeliti s vama.
Kome bi ovakav pristup najviše smetao? Smetao bi zagovornicima bolesne ideologije stvaranja „velike Srbije“ i „velike Hrvatske“, ali na njih se ne treba obazirati. Njima Bosna smeta vijekovima i smetat će uvijek. Nažalost, vidimo da smeta i Islamskoj zajednici BiH, kojoj je jedva „leglo“ i bošnjaštvo. Kako oni pogrešno vide – izgubili bi dosta svojih „pastira“, pa zato kažu da trenutno priznaju samo konje pod nazivom bosanci (bosanski konji). To je potpuno pogrešno mišljenje, jer ko je vjernik – vjernik je dok je živ i držat će se svog muslimanskog, pravoslavnog ili katoličkog vjerskog identiteta, koji niko nikome ne osporava.
Bez bosanstva kao imperativa za sve one koji žele zadržati suverenitet BiH, mi nemamo svijetlu budućnost. Kako vidimo, dezintegracioni procesi se sve više odvijaju, iako imamo natpolovičan broj Bošnjaka.
Na ovu temu osvrnuo sam se prije godinu dana u svom članku, koji možete vidjeti na ovom linku:
https://bhdinfodesk.com/2024/09/29/pogled-iz-londona-bosanski-nacionalni-program/
Tu sam naveo sljedeće:
Bosanci se moraju ujediniti pod jednom zastavom i jednim nacionalnim imenom, ne zanemarujući i ne isključujući druge identitete poput etničkog ili vjerskog. Učimo iz historije kako i zašto su to uradili recimo Italijani u 19. vijeku.
Italija je treća najveća ekonomija u Evropi, nakon Njemačke i Francuske. Kako i zašto je to postala? U 19. vijeku snažni nacionalni pokreti širom Italije zalagali su se za ujedinjenje pod jednom zastavom. Ljudi su se počeli identifikovati kao Italijani, a ne kao stanovnici pojedinih regiona ili gradova-država.
Ujedinjujuće ličnosti poput Giuseppea Garibaldija i Viktora Emanuela II odigrale su ključnu ulogu u organizovanju i vođenju borbi za ujedinjenje. Garibaldi je bio popularni vođa gerilskih jedinica, dok je Viktor Emanuel II postao prvi kralj ujedinjene Italije. Konačno ujedinjenje pod jednom zastavom i jednim imenom desilo se 1870. godine.
Prije toga, na tlu Italije živjeli su Pijemontci, Lombardi, Venecijanci, Toskanci, Rimljani, Neapolitanci i Sicilijanci. Svaki od ovih naroda imao je svoj identitet i kulturu, a neki, poput Sicilijanaca, čak i grčko porijeklo.
Dakle, nacionalno ujedinjenje Bosanaca pod tim imenom i pod jednom zastavom je imperativ za opstanak Bosne kao države i progres svih njenih građana. Ko to ne želi da vidi – ili je slijep, ili je agent tuđih interesa.
Pa razmislite.
Esad Jaganjac, BSc, UK
