Svečanosti otkrivanja spomenika „Cvijet Srebrenice“, na Trgu Ujedinjenih nacija (UN) u Beču, neposredno ispred zgrade UN, su prisustvovali, predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović, ministrica vanjskih poslova Republike Austrije Beate Meinl-Reisinger, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković, te brojni drugi predstavnici austrijskih i bosanskohercegovačkih institucija, diplomatskog kora, vjerskih zajednica i članovi bosanskohercegovačke dijaspore.
-Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić prisustvovao je na Dan Ujedinjenih nacija otkrivanju spomenika „Cvijet Srebrenice“ ispred zgrade UN-a u Beču.
Spomenik, koji simbolizira sjećanje, istinu i opomenu čovječanstvu postavljen je uz podršku institucija Bosne i Hercegovine i Austrije, a u organizaciji Saveza bosanskohercegovačkih udruženja u Austriji Consilium Bosniacum.
U obraćanju prisutnima predsjedavajući PBiH Komšić istakao je da je Trg Ujedinjenih nacija najprikladnije mjesto za spomenik žrtvama genocida u Srebrenici, i da je obaveza svih čuvati sjećanje na žrtve i da ne dozvoliti da se takvi zločini ikada ponove.
“Čast mi je što sam u prilici danas biti ovdje u Beču sa vama, kada otkrivate spomenik “Cvijet Srebrenice”. Trg Ujedinjenih nacija u Beču najbolje je mjesto u ovom gradu na kojem je spomenik mogao biti izgrađen, i to iz više razloga, kako pozitivnih, tako i negativnih. Krenimo od pozitivnih. Činjenica jeste da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osnovan odlukom Ujedinjenih nacija, te da je on de facto i de jure predstavljao Sud Ujedinjenih nacija.
Taj Sud utvrdio je pravosudnu istinu o nizu činjenica i događaja koji su se u julu 1995. godine odigrali u, navodno, zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija u Srebrenici, a koji su pravno okvalificirani kao genocid nad Bošnjacima enklave Srebrenica. Također, Sud Ujedinjenih nacija utvrdio je, na osnovu činjenica, i prirodu zločina koji su prethodili genocidu, a koji su u kontinuitetu vršeni od 1992. godine do završne genocidne operacije iz jula 1995.
Pravosudno utvrđena istina, putem presuda za genocid i presuda za zločine protiv čovječnosti, danas je planetarno poznata, a negiranje genocida u Srebrenici je u mnogim državama krajnje nepoželjan oblik društvenog ponašanja, a u nekim i zakonski kažnjiv.
Zločin genocida u Srebrenici postao je i istorijski presedan u bosanskoj istoriji, jer je prvi put pokušaj istrebljenja jednog naroda u ovoj mjeri dokumentovan i institucionalno memorisan.
I ranije je u našoj istoriji bilo sličnih zločina i pokolja, ali sada su prvi put oni, koji su direktne žrtve genocida u Bosni i Hercegovini, došli u svojoj zemlji i svojoj državi u priliku da zapišu ono što je nad njima učinjeno, i da se toga na razne načine sjećaju. Uloga i pomoć Suda Ujednjenih nacija u svemu tome bila je ogromna, rekao bih gotovo presudna.
Nažalost, postoji i ona negativna, tamna strana kompletne uloge Ujednjenih nacija u genocidu u Srebrenici, koju nikako ne smijemo i ne možemo zaboraviti! To je jedan od glavnih razloga zašto ovaj spomenik otkrivamo danas, ovdje. Činjenica je također da su Ujedinjene nacije, kao krovna međunarodna institucija, direktno odgovorne za genocid u Srebrenici.
Proglašavajući Srebrenicu zonom pod svojom zaštitom, te proglašavajući demilitarizaciju koja se u praksi svodila isključivo na razoružavanje pripadnika Armije Bosne i Hercegovine, a nikako na pripadnike Vojske Republike Srpske, Ujedinjene nacije omogućile su provođenje genocidne operacije iz jula 1995. godine.
Nizozemski bataljon UN-a poslužio je kao asistent u izvršenju zločina genocida nad Bošnjacima Srebrenice i Podrinja, jednako kao što je Ukrajinski UN odgovoran za smrt komandanta Avde Palića u Žepi. Taj čin kukavičluka, snaga UN-a i stajanja uz zločince, vjerno oslikava ulogu vojnih snaga UN-a i govori da odnos vojnih snaga UN-a u Srebrenici prema Bošnjacima nije bio nikakav izuzetak, nego pravilo.
Kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ali i kao Bosanac i Hercegovac ponosan sam na to što moja država nije stala na stranu zločina i genocida koji se danas dešavaju u svijetu. Često se danas može čuti, sa raznih strana, kako nije ni pametno niti mudro zauzimati strane u međunarodnim sukobima.
Ali tamo gdje sukobi prevazilaze vojne obračune, a počinju da bivaju obračuni sa nenaoružanima, pa i potpuno nedužnima, tu, razumije se, zauzimanje strane nije pitanje pameti, nego pitanje karaktera, morala pa i ljudskog obraza. Zato sam ponosan na to što smo osudili genocid nad Palestincima, kao i agresiju Rusije na Ukrajinu. Ne mislimo mi da smo u stanju ispraviti svjetske krive Drine, nismo toliko naivni.
Moramo prije svega voditi računa o svojim interesima, o sigurnosti i postojanosti naše države, ali nam jasan odnos prema nepravdi, koja se čini drugima, daje za pravo da danas stojimo ovdje dignute glave i da se kao takvi sjećamo i Srebrenice, i svega onoga što je nad Srebrenicom i Bosnom i Hercegovinom učinjeno. Ovdje smo također i da jasno poručimo da nikada više nećemo dozvoliti da sudbina ljudi naše zemlje bude prepuštena u ruke bilo koga izvan nas samih.
Gradit ćemo dobre odnose sa svim državama koje su prijateljski nastrojene prema našoj domovini. Sa onima koji to nisu pokušavat ćemo da održavamo korektne odnose, ali nikada više nećemo vjerovati u bilo kakve tuđe garancije i tuđu zaštitu. Tome nas uči naša krvava istorija”, zaključio je Komšić.
