Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, prati politička dešavanja u Bosni i Hercegovini, s posebnim fokusom na procese koji ugrožavaju demokratske norme i vladavinu prava. Posebna pažnja posvećena je ponovljenim izborima za predsjednika Republike Srpske (RS), čiji ishod nosi potencijal dalekosežnih posljedica. Iz opsežne studije „Bosna i Hercegovina 2026: Djelimično ponovljeni izbori za predsjednika entiteta Republika Srpska – institucionalni presedan i politička prekretnica“ izdvajaju se ključni zaključci i uočeni trendovi, koji pružaju vrijedan uvid u aktuelni politički ambijent i izazove demokratskog sistema u entitetu.
Bosna i Hercegovina 2026:
Djelimično ponovljeni izbori za predsjednika entietat Republika Srpska – institucionalni presedan i politička prekretnica
Djelimično ponovljeni prijevremeni izbori za predsjednika entiteta Republika Srpska (BiH), zakazani za 8. februar 2026. na 136 biračkih mjesta u 17 lokalnih zajednica, predstavljaju jedan od najsloženijih i najosjetljivijih izbornih procesa u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Sa 85.070 birača s pravom glasa, njihov značaj daleko nadilazi formalni „djelimični“ karakter, jer se odvijaju u okolnostima duboke institucionalne krize, pravosudnog presedana i borbe za stvarnu kontrolu nad entitetskom vlašću.
Institucionalni raskorak i „mandžurijski kandidat“: pravo naspram stvarne moći u RS-u
Presuda protiv Milorada Dodika (SNSD) izazvala je dubok i dugotrajan institucionalni raskorak u Republici Srpskoj. U početku su entitetske vlasti i SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata) odbijali priznati sudsku odluku, tretirajući Dodika i dalje kao legitimnog lidera. Iako je presuda kasnije formalno prihvaćena, sukob između ustavno-pravnog okvira države i političke stvarnosti u RS-u ostao je neriješen. Dok državne institucije i međunarodni akteri zahtijevaju bezrezervno poštivanje sudskih odluka, entitetske strukture nastoje očuvati postojeći odnos moći, produbljujući krizu pravne sigurnosti i ugrožavajući kredibilitet institucija.
Presuda Miloradu Dodiku još uvijek nije u potpunosti sprovedena, jer Osnovni sud u Banja Luci na razne načine odgađa njenu implementaciju, odnosno izbjegava da ga izbriše iz sudskog registra s mjesta predsjednika SNSD-a. Ovaj proces traje već mjesecima, a zabrinjavajuće je da javnost u Bosni i Hercegovini o tome gotovo ne obaviještena.
Službenici i sudije koji traže izgovore da ne sprovedu ovu odluku izlažu se krivičnoj odgovornosti i mogu biti kažnjeni zatvorom zbog izbjegavanja službene dužnosti. Ova situacija dodatno naglašava dubok raskorak između pravosudnog sistema države i političke prakse te predstavlja direktan izazov za vladavinu prava i kredibilitet institucija u Bosni i Hercegovini.
U ovom ambijentu formirao se politički paradoks: Dodik je formalno neutraliziran, ali i dalje zadržava ključni utjecaj nad SNSD-om i većinom entitetskog aparata. Taj raskorak između formalnog prava i političke prakse otvorio je prostor za koncept tzv. „mandžurijskog kandidata[2]“ — proxy rješenja, koje u aktuelnim izborima personificira kandidatura Siniše Karana (SNSD).
U očima domaće i međunarodne javnosti, Siniša Karan se sve češće percipira kao nominalni nosilac funkcije, lišen stvarne političke autonomije. Njegova eventualna pobjeda predstavljala bi samo nastavak Dodikove politike pod drugim imenom – pokušaj očuvanja stvarne moći uz formalno poštivanje sudske zabrane. Takav model nije puka politička taktika, već ozbiljan izazov vladavini prava, institucionalnom integritetu i demokratskom poretku Bosne i Hercegovine.
Vanjsko političko djelovanje Milorada Dodika pred ponovljene izbore u RS-u podsjeća na strategije Slobodana Miloševića – pokušaje jačanja pozicije kroz međunarodne pritiske i traženje podrške velikih sila, uključujući Rusiju i SAD. Historija pokazuje da ovakvi manevri često završavaju kontraproduktivno: Milošević je ostao bez Crne Gore i Kosova, dok su Hrvatska i Bosna i Hercegovina stekle međunarodno priznanje. Dodikovi vanjski manevri šalju jasnu poruku – igranje s međunarodnim akterima može brzo postati zamka, a posljedice za Republiku Srpsku i stabilnost Bosne i Hercegovine mogu biti ozbiljne i dugotrajne.
Ponovljeno glasanje i politička prekretnica u Republici Srpskoj
Centralna izborna komisija BiH objavila je korigovane rezultate prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske: kandidat Srpske demokratske stranke (SDS) Branko Blanuša osvojio je 201.387 glasova, dok je kandidat SNSD-a Siniša Karan dobio 195.686 glasova, što opoziciji donosi prednost od oko 6.000 glasova. Ponovljeno glasanje, provedeno na 136 biračkih mjesta u 17 lokalnih zajednica čiji su prethodni rezultati poništeni odlukom CIK-a 24. decembra 2025. godine, potvrdilo je da upravo ovaj segment glasanja može presudno utjecati na konačni ishod i odrediti politički pravac entiteta.
Ishod izbora otvara dva moguća scenarija. Pobjeda Siniše Karana značila bi faktični nastavak Dodikove politike: pojačanu konfrontaciju s državnim institucijama, potencijalnu formaciju paralelnih struktura, rast unutrašnjih tenzija, izolaciju entiteta i jačanje vanjskih utjecaja nespojivih s evropskim putem BiH, uz rizik daljnje destabilizacije cijele države.
Suprotno tome, trijumf Branka Blanuše stvorio bi prostor za institucionalno smirivanje i političku deeskalaciju, pokretanje dijaloga s državnim nivoom, jačanje saradnje s međunarodnom zajednicom i otvaranje reformskih procesa, uključujući odlučniju borbu protiv kriminala i korupcije. U širem kontekstu, takav ishod predstavlja početak postepene demontaže autoritarnog modela vlasti i jačanja unutrašnje demokratske dinamike u RS-u.
Međunarodna uloga i opoziciona mobilizacija – presudni faktori za legitimnost i stabilnost izbora u RS-u
Uloga međunarodne zajednice u kontekstu djelimično ponovljenih izbora za predsjednika Republike Srpske ostaje od presudnog značaja. Nadzor izbornog procesa, sprječavanje manipulacija, pravovremena reakcija na govor mržnje i pokušaje destabilizacije, te zaštita ustavnopravnog poretka BiH, predstavljaju ključne elemente očuvanja kredibiliteta i legitimiteta izbora.
Ishod procesa u velikoj mjeri zavisi i od koordinirane mobilizacije opozicije te angažmana lokalnih lidera, posebno u urbanim sredinama poput Laktaša, Doboja, Zvornika i Bratunca. Njihova aktivna uloga može presudno utjecati na transparentnost izbora, prihvatanje rezultata i ukupni legitimitet institucija.
Djelimično ponovljeni izbori nadilaze tehnički nastavak izbornog ciklusa – oni su test vladavine prava, demokratske zrelosti i otpornosti državnih struktura. Rezultat može označiti prekretnicu: ili potvrdu modela vlasti zasnovanog na personalizovanoj moći i institucionalnom zaobilaženju prava, ili početak političke rekonfiguracije, smanjenja napetosti i jačanja povjerenja u demokratske i državne mehanizme. Značaj ovih izbora prevazilazi entitetske okvire, s direktnim implikacijama za stabilnost BiH i šireg regiona.
Sistematski pritisci na nezavisne medije u BiH: slučaj TV Hayat i RTV BN
Ponovljeni izbori u Republici Srpskoj odvijaju se u izrazito polariziranom i institucionalno nestabilnom okruženju, gdje vlast Milorada Dodika nastoji kontrolisati političke procese svim dostupnim sredstvima. Pored direktnih političkih i izbornih pritisaka, posebno zabrinjava položaj nezavisnih i privatnih medija, koji se kontinuirano suočavaju s pokušajima marginalizacije, ekonomskog iscrpljivanja i institucionalnog pritiska.
Nezavisni mediji predstavljaju jedan od posljednjih korektiva vlasti, zbog čega postaju cilj političkih struktura koje teže potpunoj kontroli javnog prostora. U tom kontekstu, TV Hayat iz Sarajeva i RTV BN iz Bijeljine ističu se kao dvije privatne televizije koje djeluju u gotovo nemogućim uvjetima, stalno izložene političkim, regulatornim i ekonomskim pritiscima. Njihovo dosljedno izvještavanje o zloupotrebama vlasti, izbornim manipulacijama i kršenju demokratskih standarda čini ih nepoželjnim akterima u političkom sistemu s autoritarnim tendencijama.
Posebno zabrinjava pokušaj političke instrumentalizacije regulatornog i ekonomskog pritiska, primjerice inicijativa pojedinih stranaka na državnom nivou (SDP, NiP i Naša stranka) uz prešutnu saradnju sa SNSD-om i HDZ-om, koja je imala za cilj isključivanje TV Hayata iz programske sheme BH Telecoma. Takav potez predstavlja ozbiljan udar na medijski pluralizam, slobodu izražavanja i pravo građana na informisanje, šaljući jasnu poruku da je nezavisno novinarstvo nepoželjno i sankcionisano.
Dodatni problem je višegodišnja praksa manipulacije sistemima mjerenja gledanosti i regulacije medijskog prostora, u kojoj ključnu ulogu ima Institut za mjeriteljstvo Bosne i Hercegovine. Kontrola metodologije omogućava indirektno gušenje nezavisnih medija, smanjenje prihoda od oglašavanja i dugoročno slabljenje njihove održivosti. Ovaj sofisticirani oblik ekonomskog pritiska ima sličan efekt kao cenzura – utišavanje kritičkih glasova i homogenizacija javnog prostora u korist vladajućih struktura.
U kontekstu ponovljenih izbora, ovakvi pritisci dodatno destabiliziraju politički ambijent i ugrožavaju transparentnost procesa, jer građani ostaju uskraćeni za alternativne izvore informacija, dok režimski mediji dominiraju javnim narativom. Takvo stanje ozbiljno narušava osnovne demokratske principe i dovodi u pitanje regularnost i legitimitet izbora.
Uloga međunarodne zajednice, evropskih institucija i organizacija za zaštitu slobode medija postaje presudna. Potrebni su pojačan monitoring, pravovremena reakcija i insistiranje na zaštiti medijskih sloboda kao temeljnog demokratskog standarda. Pritisci na TV Hayat i RTV BN nisu izolovani incidenti, već dio šire strategije kontrole javnog prostora i gušenja kritičkog mišljenja. Njihov nastavak bez adekvatne reakcije predstavlja ozbiljan rizik daljnje erozije demokratskih institucija i udaljavanja Bosne i Hercegovine od evropskih vrijednosti.
Zaštita medijskog pluralizma u BiH: hitna potreba za djelovanjem
Slučaj TV Hayat i RTV BN jasno pokazuje da borba za slobodu medija u Bosni i Hercegovini ulazi u kritičnu fazu. Nezavisni mediji danas djeluju u gotovo nemogućim uvjetima, izloženi kontinuiranim političkim, regulatornim i ekonomskim pritiscima. Njihova zaštita nadilazi interes samog sektora – riječ je o očuvanju demokratskog poretka, slobode izražavanja i prava građana na pravovremene i objektivne informacije. Očuvanje ovih medija znači očuvanje javnog interesa, demokracije i budućnosti BiH kao otvorenog i pluralnog društva.
Međunarodni institut IFIMES naglašava da državne vlasti, regulatorna tijela i međunarodni partneri moraju osigurati:
- Nepovredivost medijskog pluralizma i slobodu rada profesionalnih medija;
- Podršku BH Telecoma i drugih javnih kompanija domaćim medijima i produkciji;
- Pronalaženje demokratskih i zakonitih rješenja koja garantuju pravo građana na raznovrsne i pouzdane izvore informacija.
Slobodni i profesionalni mediji predstavljaju temelj svake demokracije. Svaki pokušaj njihovog utišavanja direktno ugrožava vladavinu prava, slobodu izražavanja i povjerenje građana u institucije Bosne i Hercegovine.
Ljubljana/Washington/Brisel/Banja Luka, 4.februar 2026
