Bosanski jezik je bio, jeste i ostat će ključna dimenzija države Bosne i Hercegovine. On ima svoje utemeljenje u stotinama godina bosanskohercegovačke historije. Bošnjački narod i drugi sebe legitimira bosanskim jezikom. Ne postoji nijedan fenomen svijesti kroz koji se bolje oslikava bosanskohercegovačka i bošnjačka prošlost, sadašnjost i budućnost, nego što je to bosanski jezik. Naziv bosanski jezik jeste aspiracija i na državu Bosnu i Hercegovinu, jer je nastao na bosanskohercegovačkoj zemlji. Zato je negiranje bosanskog jezika negiranje bošnjačkog naroda, ali i negiranje države Bosne i Hercegovine. Bosanski jezik je neosporna, naučno utemeljena, historijska i kulturološka činjenica. On je i međunarodna, historijska činjenca.
Bosanski jezik kompletira sliku bosanskohercegovačke historije, kulture, tradicije. Zato je on bitna razvojna snaga bosanskohercegovačkog društva i države. Nije dovoljno samo deklarativno govoriti o bosanskom jeziku. Nužno je raditi u korist bosanskoga jezika. Bosanski jezik treba adekvatno pozicionirati u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj svijesti. Jer u bosanskom jeziku država Bosna i Hercegovina i Bošnjaci i svi drugi koji govore ovim jezikom imaju temeljne opise sebe u cjelosti. Bez obzira gdje bili, u ili van Bosne i Hercegovine, bez obzira koliko drugih jezika govore, Bošnjaci i svi drugi, mogu sebe predstaviti u cjelosti jedino bosanskim jezikom, jedino se mogu ispoljiti samo tim jezikom, jer su na njemu stasali, rarazvijali i formirali kao ljudi, kao narod, kao nacija.
Bosanskohercegovačka dijaspora ulaže napore da se odupre jezičkoj asimilaciji. Svjesna da je bosanski jezik, ovakav kakav je sada, vrlo podložan asimilaciji jer je praktički državno nezaštićen jezik, svjesna da bosanski jezik nema onaj tretman koji u civiliziranom svijetu jedan jezik ima, svjesna da u bošnjačkom mentalitetu postoje nedoumice u odnosu na vlastiti jezik, sjevernoamerički Bošnjaci su se organizovano i institucionalno suprostavili nemilosrdnim mehanizmima asimilacionih procesa u američkom Melting potu i kanadskom Kulturnom mozaiku, koji su kao usisivači zaprijetili usisavanju jezičkog identiteta američkih i kanadskih Bošnjaka. A, izgubiti jezički identitet znači izgubiti nacionalni identitet, ali što je još važinije izgubiti i vlastiti kulturni identitet. Tako je u Sjevernoj Americi bosanski jezik priznat od američke i kandske vlade kao “World Heritage Language”. Po osnovu tog priznanja u SAD i Kanadi je otvoreno više škola bosanskog jezika. Tako su građani Bosne i Hercegovine koji žive u SAD i Kanadi našli svoju maticu u svome bosanskom jeziku, ako je već nemaju u matici. Tako su kroz priznanje svoga jezika u zemljama u kojima se privremeno nalaze, kroz svoje škole bosanskog jezika bar usporili, ako ne zaustavili samoiščašenje od svog vlastitog duhovnog, kulturnog, tradicijskog i svakog drugog žilišta, omogučili da ne izgube spremnost da prihvate drugog sa svim njegovim drugostima, te drugosti jednako uvaže kao i vlastitost, te sačuvali vezu sa cjelinom svijeta koji ih okružuju u američkom i kanadskom društvu. Kroz borbu za priznanje bosanskog jezika, kao sredstva komunikacije i govora oni su na jednom od najrazvijenijih teritorija ljudske bitisanosti svjedočili da je država Bosna i Hercegovina dragocjena planetarna multilateralnost života koja je milenijski sedimentirana i kao takva morala bi biti, po prirodi stvari, tako tretirana kod svih ključnih centara moći na planeti Zemlji. Kroz borbu za priznavanje i očuvanje bosanskog jezika, oni su svjedočili da Bosna i Hercegovina nije parče planete na kome su se susrele pa onda sukobile različite vjere, kulture i tradicije, već obrnuto – planetarno čvorište na kome su se one srele i plodonosno uvezale.
Institut za istraživanje genocida Kanada
