New York: Svjetlana Bukvić otišla je u Amertiku, vodeći se željom za sticanjem znanja i muzičkim usavršavanjem

Svjetlana je profesorica na njujorškom univerzitetu, gdje predaje muzički biznis, elektronsku muziku i kompoziciju, i zvuk za film. Godinama je predavala na NYU, jednom od najboljih univerziteta na svijetu, gdje je imala priliku naučiti kako biti profesor, ali i pomoći mladim ljudima. Nastupala je sa svojim produkcijama širom svijeta, a nedavno je održala dva koncerta i u Sarajevu u saradnji sa sarajevskom Muzičkom akademijom, Sarajevskom filharmonijom i Bosanskohercegovačko-američkom akademijom umjetnosti i nauka (BHAAAS).

Svjetlana je studirala i diplomirala kompoziciju i muzikologiju na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Po završetku studija kompozicije, profesor Josip Magdić pohvalio je njen diplomski rad i poručio joj da svoj studij treba nastaviti van države. Da bi stvar bila interesantnija, odlazak vani nije bila preporuka samo Svjetlaninog profesora. Isti komentar dobila je i od Gorana Bregovića.

– Svoje radove u popu i rocku imala sam priliku pustiti Goranu Bregoviću koji je došao na koncert filharmonije, gdje sam svirala Beethovenov koncert za klavir i orkestar. Ja sam tada imala 16 godina, a već sam pravila mostove između različitih žanrova i načina izražaja. Brega mi je, saslušavši moje rane radove, nakon koncerta rekao: “Ja mislim da bi ti trebala da ideš vani”.

Vodeći se savjetima iskusnih muzičara, ali i sopstvenim ambicijama i intuicijom, Svjetlana je aplicirala na univerzitete koji su, kako kaže, naznačavali budućnost u kojoj bi ona bila kreator svoje, ali i muzičke budućnosti. U potrazi za fakultetima koji su pružali mogućnost spajanja starog sa novim, aplicirala je i primljena je na njujorški univerzitet Rensselaer Polytechnic, koji je tada uspostavljao prvi program u Americi za multimedijalnu umjetnost. Skupa školarina joj je bila plaćena od univerziteta, a Svjetlana nije odustala od odlaska iako je ono što je otežalo put bio rat.

Ostvarenje sna omogućili su sreća i ljudska dobrota. Naime, nakon što je dobrom voljom vozača ušla u autobus koji je zbog vanrednog stanja u BiH umjetnike iz inostranstva trebao izvesti iz države, Svjetlana je krenula na težak put ka New Yorku. Nakon napornih osam sati izlaska iz grada, pucanja, zaustavljanja i pretresa, autobus je napokon izašao iz grada i stigao u Beograd. Tu je, posredovanjem univerziteta u NY, koji je očekivao da se pojavi na početku školske godine, dobila kartu u jednom pravcu od Soros fondacije.

– U Beogradu sam našla posao, s obzirom na to da sam Sarajevo napustila sa 30 njemačkih maraka koje su mi roditelji dali. Mislila sam da ću se vratiti u Sarajevo nakon što izvadim vizu, da će se sve smiriti pa ću moći pozdraviti se s roditeljima. Međutim, nije tako bilo. Beograd je tada bio potpuno lud, kao Rim pred pad. Niko nije ništa znao i vjerovao. Ja, koja sam voljela i Beograd i Zagreb i Ljubljanu, jer sam sa svima sarađivala, odjednom sam vidjela jedno novo lice ovog grada.

Dolazak u NY

Prošavši vratoloman put, Svjetlana je konačno stigla na destinaciju o kojoj je sanjala – New York City. Studij je završila u roku, bila je među najboljim studentima, a kao veliku prednost ovog programa navodi mogućnost rada sa najboljim umjetnicima u NY-u.

– Uspjela sam napraviti nešto pozitivno od svega i krenuti dalje. Stigla sam na vrijeme na studij, završila sam studij u roku, bila jedna od najboljih. Najveća vrijednost tog programa je bila što je studentima omogućeno da rade sa najboljim umjetnicima u NY koji su dolazili na naš univerzitet. Naučila sam šta to znači biti umjetnik na licu mjesta u NY, kako to izgleda, kako oni zamišljaju, stvaraju, sarađuju.

Rodno Sarajevo napustila je zbog želje za znanjem i produciranjem muzike, a s namjerom da se vrati u rodni grad, otvori studio, bude producentica i kompozitorica i bavi se elektroakustičnom muzikom, što i sada radi u New Yorku. S obzirom na to da se nije vratila, svoj doprinos domovini daje saradnjom sa ljudima koji su u njoj.

– Ono što je meni kao umjetniku satisfakcija su učinak i beneficije koje se postignu razmjenom energije, znanja i inspiracije. Mislim da svi mi koji smo vani (a ima nas 1,7 miliona) treba da donesemo i kokreiramo ono što će eventualno biti. Doprinos je u rezultatu i učinku. Savjeti i teoretisanje o uzrocima bilo kojeg procesa nisu ono što donosi rezultat, nego trebamo sagledati situaciju onakvu kakva jeste i napraviti najbolje moguće sa ljudima sa kojima radimo.

S obzirom na to da je Svjetlana već kroz magisterij (Master of Fine Arts) u elektronskoj muzici i multimedijalnim umjetnostima imala priliku sarađivati sa poznatim umjetnicima, po završetku studija imala je etablirane odnose i saradnje, među kojima ističe jedno jako poznato ime.

– Imala sam veliku sreću da sarađujem sa Philipom Glassom, kompozitorom savremene muzike u New Yorku, koji je napravio malo čudo u svojoj karijeri, jer je uspio da, gledano fenomenološki, sofisticiranu i virtuoznu muziku vole i oni koji nisu u muzici. Postao je ime kao Goran Bregović ovdje u nekom širem smislu.

O tome da je Svjetlaninim radovima još kroz fakultetsko obrazovanje nedostajala samo elektronska paleta, svjedoči i iskustvo sa ženom koja je Svjetlanu u svojoj knjizi uvrstila među 25 najinovativnijih značajnih žena kompozitora u Sjedinjenim Američkim Državama.

– Jennifer Kelly me čula u Kini na Svjetskom kongresu žena u muzici, gdje sam izvela svoju kompoziciju “Prije i poslije tekije”, inspirisanu tekijom na rijeci Buni. Nakon kongresa, ona me posjetila u mom studiju u New Yorku kako bi me intervjuisala. Gledala je moje stare radove sa akademije u Sarajevu i rekla: “Kada gledam ove partiture, čujem i elektronski zvuk”. Ja sam to intuitivno i uradila, ali mi je bilo jako drago čuti da je to postojalo u mojim radovima već sa 18 godina.

Priznanje koje je imalo najveći odjek u Svjetlaninoj karijeri je nagrada Njujorške fondacije za umjetnost za kolekciju radova pod nazivom “Evolucija”. Svjetlana se potpisuje na ovom albumu kao kompozitor, tekstopisac, producent, ko-mikser i koizvršni producent.

Grad za ekstreme

Iako je mnogo putovala i živjela i u drugim mjestima, New York je bio i ostao njena najveća inspiracija. Arhitektonski je fascinantan, ali ono što New York čini New Yorkom, priča Svjetlana, jesu ljudi koji u njemu žive, misle i stvaraju.

– Ovdje se okupljaju ljudi iz cijelog svijeta sa različitim inicijativama. New York City energetski puno uzima od čovjeka, ali i puno daje. To nije grad za svakoga, nego je grad za ljude koji su sposobni za ekstreme, a mi, Bosanci i Hercegovci, jesmo ti. U ovom trenutku i Sarajevo je sazdano od ekstrema – kada je dobro, fascinantno je dobro, a kada je loše, fascinantno je loše. Nama Sarajlijama New York odgovara, ali i Njujorčanima Sarajevo. Oni vole dolaziti ovdje, upijati različite energije, ljude i načine razmišljanja. U Sarajevu se osjećaju kao kod kuće i ovaj grad to ne smije izgubiti. Sarajevo je buket koji ne smije da uvene. Koliko god svijet gledao na ovo područje kao tranizicijsko, što i jeste tačno, toliko ne vide potencijal ovih prostora. A meni je to sasvim jasno i to je jedan od motiva što dolazim raditi ovdje. Ako Sarajevo bude stabilno još jedno 10 godina, počet će mala, pa velika čuda da se dešavaju.

Na potencijalni uspjeh Sarajevske filharmonije mogla bi uticati Svjetlana svojim angažmanom sa Universal Studios u Los Angelesu. S obzirom na to da su iskazali interes da čuju njenu novu kolekciju radova, Svjetlana je istakla kako je i Filharmonija dio ove priče i kako bi bilo vanredno da tako i ostane.

– Namjera mi je da ovaj vibrantni orkestar koji nije posustao sve ove godine, dobije priznanje za svoj jedinstveni historijski i trenutni položaj u društvu. Oni nose teško breme, a nemaju čak ni svoju matičnu kuću. Iskustvo sa njima je bilo vrlo kratko, ali su mi se instrumentalisti dopali i kao muzičari i kao ljudi. Ne znam baš da bi sve filharmonije u svijetu mogle kompozitoru pružiti to iskustvo u 48 sati.

Prvi nastup u domovini Svjetlana je održala 2008. godine, kada je njena kompozicija pobijedila na anonimnom takmičenju međunarodnog festivala kamerne muzike baš u Sarajevu. To je tada bila jedina elektroakustična kompozicija u konkurenciji, a na violini za tu priliku bila je izvrsna Violeta Smailović. U posljednjih pet godina sarađivala je sa Narodnim pozorištem u Sarajevu, festivalom Sarajevska zima, ali i već spomenutom Sarajevskom filharmonijom.

Navedene saradnje, posjete Sarajevu i nastupi desili su se van konteksta u kojem je Svjetlana u junu stigla u Sarajevo. Za ovaj dolazak zaslužna je Bosanskohercegovačko-američka akademija umjetnosti i nauka (BHAAAS) i 11. dani BHAAAS-a. To je mlada organizacija koja povezuje naše ljude u Americi i Kanadi sa domovinom. Doktori, naučnici i umjetnici koji ovim povodom dolaze u BiH nesebično pomažu našoj državi sa vjerom u bolje sutra i svjesni su vrijednosti razmjene znanja i umjetničkih ideja. I dok je broj umjetnika koji su dio ove organizacije u početku bio jako mali, danas iznosi oko 20, a među njima su, pored Svjetlane, i Aleksandar Hemon, Amila Buturović i Adis Fejzić.

– Vrlo je lijepo ovdje doživjeti pozitivne priče. Zadivila me zrelost muzičara koje sam odabrala ovaj put: flautistica Hanan Hadžajlić, violinistkinja Milina Lorena, mezzosopranistica Amila Ravkić, bariton Erol Ramadanović i tonci zvuka Armin Hodžić, Ammar Jazić i Zdenko Bevanda učinili su puno u jako malo vremena. Mi koji smo vani ostvarili karijere u bilo kojem polju puno smo radili, to je neupitno. Naročito nam je drago kada se rezultati tog rada vide i u našoj zemlji, a ne samo tamo gdje smo taj uspjeh i ostvarili.

Svjetlana trenutno radi na novom albumu koji izlazi u martu 2020. u izdavaštvu kuće PARMA Recodrings, a u planu su joj projekti u velikim opernim kućama. S obzirom na to da je njena prva kolekcija radova bila u igri za Grammyja, Svjetlana ni sada neće odustati od ovog velikog priznanja.

Ema Džananović/MojaBiH

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook