Razlozi zbog kojih ljekari odlaze su brojni, a rezultat su, kako naglašavaju u Ljekarskoj komori Federacije BiH, niske plaće i loš socijalno-statusni položaj doktora u bh. društvu
Odlazak ljekara iz država Zapadnog Balkana u zapadnoevropske zemlje nije nova stvar, ali niko nema tačne podatke – o kojem broju je riječ.
Preciznih podataka nemaju ni u Ljekarskoj-liječničkoj komori Federacije BiH, iako je, kako su nam kazali, ovaj trend u Bosni i Hercegovini poprimio epidemijske razmjere, a odlaze cijele familije kojima je u porodičnoj tradiciji da se bave ovim pozivom.
Orijentacione brojke u Ljekarskoj komori “izvlače” na osnovu tzv. “good standing” dokumenta koji svaki ljekar, prilikom odlaska u drugu zemlju, mora zatražiti od svoje matične komore.
Odlaze mladi, ambiciozni ljekari
– Mi smo 2017. uradili analizu i došli do zaključka da su te godine izdata 302 “good standing” dokumenta. Do brojke se došlo uvidom u registre kantonalnih ljekarskih komora, koje su članice Ljekarske komore FBiH. Međutim, to nije konačna brojka, jer se ona uvećava za određeni broj kolega koji uopće nisu prijaveljni u komoru, nego direktno s medicinskog fakulteta odnose diplomu u, primjera radi, Ljekarsku komoru u Njemačkoj. Ukupna brojka je oko 350 ljekara koji su 2017. napustili FBiH, što znači da je tokom te godine svaki dan po jedan doktor napustio ovaj entitet. Godinu poslije, 2018. broj odlazaka bio je nešto manji, 267 nama poznatih, a rezultat toga je novi Kolektivni ugovor koji je za ljekare bio povoljniji. Za prošlu godinu nismo radili analize, jer je postalo besmisleno slati podatke Federalnom ministarstvu zdravstva i drugim nadležnim institucijama, koji nakon toga ništa nisu poduzeli – kaže prim. dr. Harun Drljević, predsjednik Ljekarske komore FBiH.
Drljević ističe dva problema kojima trenutno svjedočimo – prvi je masnovni odlazak ljekara, a drugi što odlaze mladi, ambiciozni ljekari.
– Ljekarska komora FBiH broji 5.500 doktora. Zamislite kakav je to “udarac” kada u samo jednoj godini ode njih 350. To znači da svake godine iz Federacije u zapadne zemlje ode skoro 10 posto doktora. Odlazi najplemenitiji dio ljekarskog tkiva, ljudi koji bi za 10-15 godina, kad sazriju i steknu kliničko iskustvo, trebali preuzeti zdravstveni sistem Federacije. Šta nam se dešava? Ostaje nam vremešan ljekarski korpus čiji je prosjek godina – 58. S obzirom na već poznate negativne demografske parametre unutar bh. društva, jer ostaju samo stari, koji imaju svoje staračke patologije, pitanje koje se neizbježno nameće je – da li će u godinama koje slijede taj stari ljekarski korpus moći zadovoljiti rastuće potrebe za brojem i kvalitetom zdravstvenih usluga!? Kao ljekar koji sad ima 61. godinu života, odgovaram – u to nisam siguran – kaže Drljević.
Razlozi zbog kojih ljekari odlaze su brojni, a rezultat su, kako naglašavaju u Ljekarskoj komori FBiH, niske plaće i loš socijalno-statusni položaj doktora u bh. društvu.
Drljević ističe kako je trenutna plaća doktora medicine u FBiH 1.400 KM, a specijaliste 1.900 maraka. U Njemačkoj startna plaća ljekara početnika je 3.600 eura.
– Ne može dobar ljekar imati tri puta manju plaću od lošeg ministra. Razlog odlaska je nemogućnost stručnog, profesionalnog usavršavanja i napredovanja. Dakle, u BiH nema fondova putem kojih bi se ljekari slali na dalje usavršavanje, što je njihova obaveza i što od njih traži moderna medicina. I preopterećenost poslom je razlog odlaska, ali i česti i emotivnom uglavnom neosnovani medijski napadi na ljekare, potom mobing, neadekvatni uvjeti rada, te sve veći pritisak na profesionalnu autonomiju ljekara… – navodi Drljević.
Uče strane jezike i pripremaju se da odu
U Savezu strukovnih sindikata doktora medicine i stomatologije FBiH kažu kako je u prethodne tri godine, potpisivanjem doktorskih kolektivnih ugovora, trend odlaska ljekara, rapidno smanjen. Međutim, on je, naglašava dr. Rifet Rijad Zaid, predsjednik, ponovo evidentan od prošle godine, naročito u Sarajevu i Tuzli, zbog neizvjesnosti oko potpisivanja doktorskog kolektivnog ugovora.
– Na sreću, ta neizvjesnost krajem decembra prošle godine riješena je u Sarajevu. Problematična su još dva kantona – Tuzlanski i Unsko-sanski kanton. Očekujemo od premijera Tuzlanskog kantona Deniala Tulumovića da ovih dana riješi taj problem. Kada je riječ o doktorima u Unsko-sanskom kantonu, tamo je doktorski kolektivni ugovor istekao i potrebno ga je samo produžiti. Tamo trenutno nema jasne parlamentarne većine, što je alibi za aktuelnu Vladu da nepotpiše kolektivni ugovor sa doktorima. Tamošnji ljekari nalaze se svega nekoliko kilometara od Evropske unije, pa se nadam da će razum prevladati – kaže Zaid.
Prim. dr. Miodrag Femić, predsjednik Strukovnog sindikata doktora medicine RS, entiteta koji se također susreće sa masovnim odlaskom ljekara, nada se da će razum prevladati i da će tamošnja vlast čuti glas doktora.
– Znam da mnogi uče strane jezike i spremaju se da odu, jer je od 1. januara 2020. to puno lakše učiniti. Ovog puta to nije “pečalbarenje”, jer odlaze cijele porodice. Mnoge medicinske djelatnosti susreću se sa manjkom kadrova, što ozbiljno dovodi u pitanje opstanak ljekarske struke na ovim prostorima. U razgovoru sa premijerom Radovanom Viškovićem i ministrom zdravlja Alenom Šeranićem obećano nam je da će se u narednih deset dana krenuti sa konkretnim prijedlozima, a to je povećanje plaća ljekarima i reforma zdravstvenog sistema – istakao je Femić.
Fenomen “spojenih posuda”
U Ljekarskoj komori Federacije BiH kažu kako se posljedice egzodusa doktora na terenu već uveliko osjećaju, jer se neke grane medicine bore sa nedostatkom ljekara.
– Za pojedine grane medicine urađene su analize, pa je, primjera radi, u pedijatriji i psihijatriji prosječna starosna dob ljekara – 58,3, a to znači da će se te grane za pet, šest godina, kada doktori odu u penziju, ugasiti. Uz sve to imamo hronični nedostatak anesteziologa, patologa, radiologa, hirurga. Navešću vam svoj primjer. U Kantonalnoj bolnici Zenica, gdje radim kao hirurg, više ne operišem utorkom i četvrtkom, kao što sam do prije nekog vremena radio, nego samo utorkom, jer nemamo anesteziologa, koji su otišli u Njemačku. Kolege sa Anesteziologije, jer ih je malo, jednostavno ne mogu da stignu biti dva dana u operacionoj sali- objašnjava Drljević.
U Njemačkoj su još 2011. godine izjavili da će im 2020. trebati 20.000 ljekara i time su, kaže Drljević, dali do znanja doktorima iz zemalja našeg regiona da su im otvorena vrata te države.
– Dok god njemački ljekari odlaze, nezadovoljni svojim primanjima u zemlje Skandinavije, naši ljekari će ići u Njemačku da rade jer su prezadovoljni njihovim plaćama i uvjetima rada. To je fenomen “spojenih posuda”, i dok god je on na snazi, naši ljekari će odlaziti – zaključuje Drljević.
A. Sijerčić/Faktor
