Australijska unija bh asocijacija u Australiji s pažnjom i brigom prati najnovija politička kretanja u Bosni i Hercegovini. Svakako, u fokusu je odluka o tome da se pokrene revizija presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.
Kako ističe vrijeme za podnošenje zahtjeva, urdjeno je jedino ono što se moglo uraditi. Nakon što se to razmatralo na nivou probrane intelektualne grupe onih koji razumiju i politiku i pravo i medjunarodne političke odnose, i problematiku genocidnog prava, i sadašnju situaciju u BiH, Evropi i u svijetu, odluka je pala da se iskoristi ostavljena mogućnost da se tužba obnovi sa novim dokazima.
Bez sumnje to je kao izazvalo reagovanja dijela političkog bića BiH koje bi da se zaboravi genocid, da se zaborave osakaćeni, da se zaborave žrtve, jer treba da se gleda u budućnost. Zaboravili su da sve ove godine od novembra 95. i nije bilo pravog pomirenja. E, baš u toj funkciji i jeste obnova tužbe Medjunarodnom sudu u Hagu protiv Srbije. Neka Sud dokaže i neka ekipa eksperata iz svijeta, predvodjena novim starim zastupnikom Sakibom Softićem pokaže ono što je od njih za očekivati.
Mi bh gradjani u Australiji podržavamo taj potez usmjeren u pravcu poštovanja zakona pravde, naravno računajući s tim da niko nije kriv dok se to drukčije ne dokaže.
Ali opstrukcije, ili pucanje iz prazne, dolaze sa više nivoa. Prvi nivo je srpski član Predsjedništva, koji je otvoreno obmanuo one koji su ga izabrali, koji se zakleo da će biti član Predsjedništva svim gradjanima BiH. Pokazalo se da je u političkoj nekorektnosti ili javnom obmanjivanju sofisticraniji od Dodika, i da je izgubio svaki politički kompas, posebno u posljednje vrijeme. Iako je političar još iz Titinog vremena u njemu ni traga od političke korektnosti. On je počeo prvi da puca pokušavajući da obezvrijedi svaki potez koji se čini u ime žrtava politike od koje se on nikada, pa ni sada nije ogradio. Mnogi tvrde da je dobio izun da zamijeni onoga koji po logici stvari treba da odstupi a to je MD. Eto, vrhunac svega toga je da je kao legitimni predsjednik BiH otišao u Beograd da dobije vjetar u ledja, sa ostalim koji misle kao i on i MD, da bi rušio državu na čijem je čelu, u amijentu u kome nema ni zastave njegove i naše države Bosne i Hercegovine. Dakle, tvrd stav, koji negira svako pravo je, i time se pokazalo, kontinuitet je ponašanja i predstavnika RS i Srbije. To je pečat na sve ovo do sada.
O Dodiku i njegovim političkim marginalijama ne treba trošiti puno riječi, jer on malo, malo pa skokne u Beograd po savjete. To zorno pokazuje da se Beograd na taj način vrlo otvoreno miješa u unutrašnje stvari medjunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. Kada su to javni rekli da im taj politički barbar i dokazani kriminalac najvišeg ranga, ne dolazi više u Beograd? Nikada i to neće reći.
SDS kao članica Koalicije za promjene progovara kroz Govedarice, pokazujući da ta stranka nije promijenila u suštini ništa osim u ponašanju. Jasno je da je SDS u Koalciji samo da bi MD rušili – i ništa drugo. Prijetnje koje je Govedarica javno izrekao ostaju na fonu prijetnji njegovog uzora i haškog mušterije Karadžića. Slične prijetnje izgovara i politički inkognito neka Milica Marković, doduše iz partije MD.
Ni Jonatan Moore, nije mogao sakriti zašto je on u Sarajevu. Osporavajući maltene sve vezano za obnovu tužbe stavio se na stranu onih koji su osudjeni kao genocidni, time još više vrijedjajući one preživjele, koji sve ove godine traže svoje ubijene članove porodice, razbacane po bezbrojnim grobnicama u BiH, kojih sigurno ima i u Srbiji.
Valentin Inzko, svojim nečinjnenjem u vezi sa revizijom tužbe zapravo pokazuje da odrađjuje poslove svojih šefova iz Evropske zajednice, koja ne želi da se stane u kraj rušenju BiH od jedne strane, koja to uporno čini od 95. kroz organe države, po principu što gore to bolje. Na nastavku puta Franje T, nastao je još jedan politički faktor u BiH pod rukovodstvom Dragana Č, koji u tobožnjim traženjima prava za bh katolike ide dotle da tiranizira većinu, koja plaća i ratne i mirnodopske cehove, istovremeno se ponašajući kao najeuropejac. Na sramotu i priznanje je dobio za to. I taj koji skrenu Radobolju, jer to je njegovo, smatra da tužbe ne treba da bude. Nismo ničiji advokati, ali zar nije bilo genocidnih radnji nad Hrvatima bosanske Posavine? Svakako, DČ svoje bezočno nastojanje da ruši BiH, crpi iz trenutne hrvatske politike, na čelu s predsjednicom Kitarović.
Da se ne govori o Beogradu i Vučiću, kao eksponentu ekstremne politike pod plaštom da Srbija radi na pomirenju u regionu, a ustvari je generator svih kriza, jer eto njihova je obaveza da štite Srbe u RS. Naravno, shvativši da nisu uspavali narod nad kojim je genocid izvršen, duboko su iznenadjeni potezom da član predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, kao vrlo mjerodavan pravni faktor posegne za zaštitom u okviru medjunarodnog prava.
Osporavanja su višestruka, ali svi zaboravljaju da je riječ o stanju iz miloševićevskom vremenu, te da su otuda sva prava za reviziju proistekla iz tog vremena. Ali, to pokazuje da su nastavljači politike Miloševića, jer štite ono što je on uradio. Naravno da dželati, niti njihovi otvoreni sljedbenici, ne mogu odlučivati u ime žrtava počinjenih tokom agresije i JNA , i policijskih, i paravojnih struktura, specijalnih jedinica, dobrovoljaca i iz Srbije i iz Rusije i Grčke.
U ovo svakako spada i otkazivanje političke poslušnosti ministra vanjskih poslova BiH C Igora, koji djeluje kao dvojac sa svojim bivšim političkim šefom Ivanićem. Njihovo lobiranje u Hagu da se ne dopusti podnošenje zahtjeva za reviziju je čista politička haranga i politički primitivizam nepoznat u političkim teorijama. Oni služe jednoj ideologiji, a ne onima koji su ih izabrali, niti u ime državnih interesa države koja im je poslodavac. U normalnim okolnostima, takvi bi za 24 sata bili bivši državni funkcioneri.
Na kraju, nema više ni Carle koja je sakrila vrlo bitne dokumente u dokazima po tužbi iz 2007. Sada su i oni tu kao nova činjenica, koji se samo nadodaju novim dokazima o učešću Srbije u agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995.
Ako je pravda na strani žrtve onda se ujedinimo oko te istine. Odbacimo argument sile kroz otvorenje prijetnje i sve oblike još veće destabilizacije domovine iz koje potičemo, podržimo razmišljanja uglednog političara Denisa Bećirovića, podržimo prijedlog regionalizacije BiH kroz ekonomske regije, iako on dolazi iz nepolitičkog miljea. Odbacimo prijetnju da će obnova tužbe stvoriti krizu, jer je ona konstanta više od dvije decenije. Poslušajmo savjete svjetskih eksperata iz oblasti medjunarodnog prava, odmah osudimo mješanje stranih diplomata u unutrašnje političke stvari BiH, odbacimo političke pritiske vezane za reviziju presude Suda u Hagu 2007 godine, jer je to bonton totalitarnih režima.
Iznesimo javno šta Dejton daje lijevim i desnim komšijama za pravo, da li da se konstruktivno ili destruktivno ponašaju. Upade političara iz Srbije i Hrvatske konačno nazovimo pravim imenom – diplomatskim skandalom. Mogu li tako ići u bilo koju zemlju u svijetu? Ne mogu. Ovako, oni smatraju BiH svojim gruntom. Dokle?
‘Ozakonjeno’ donošenje političkih odluka po kafanama više nije izuzetak, to je već praksa. Dogovori u Parlamentu države BiH nmaju alternativu. Tako će nestati i razmišljanje da se državom BiH vlada iz Banja Luke i Mostara.
Najbrojniji narod u BiH nikad ne reče da je ugrožen i da nije jednakopravan. U tim ‘kompromisima’ glas onih koji pripadaju tom narodu u odnosu na bh katolike vrijedi tri puta manje, a u odnosu na one koji su treći konstitutvni element, glas vrijedi dva puta manje. Majorizacija takve vrste u svijetu je nopoznata isto kao i mirovni Dejtonski sporazum, koga opet jedni žele da zabetoniraju i konvertuju u politički dokument.
Dakle, argumentacija za obnovu ili reviziju tužbe protiv Srbije, kao pravne sljedbenice SRJ, je i previše. Da nije, ne bi bilo ovoliko halabuke, koja nema veze s politikom.
Iz tih razloga Australijska unija bosansko-hercegovačkih asocijacija u Australiji apsolutno podržava sve što se čini da revizija dokaže istinu – i ništa drugo. Istina i laž su dvije sociološke suprotnosti , koje u BiH žive uporedo, na različitim područjima. Može li se naći masa bh gradjana koja će biti na strani ISTINE koja nema dva kraja? Tvrdimo da može. Jedan od uslova je i napuštanje pasivnog odnosa prema rodjenoj državi BiH i aktivno uključivanje u patriotski front snaga koje treba da preuzmu kormilo spasa.
Sada kada je zahtjev za reviziju Tužbe i zvanično uručen, ostaje nam da se pouzdamo u ekspertske dokaze, kao i one zatamnjene iz 2007.godine. Neka pravda kaže svoje!
Za AUBHA
Safet Alispahić, koordinator
