Na Bošnjake se vrši neviđen pritisak da batale istinu i pravdu i priznaju u svijetu svima da se i njima dogodilo samo ono što se dogodilo drugim bh narodima
Puna istina o 11-tom genocidu počinjenom na Bošnjacima BiH mora izići na vidjelo. Hag je najveća ali ne i jedina adresa za traženje pravde. A ako pak izostane ovozemaljska, počinioce genocida i one koji ih podržavaju stići će Božija pravda.
Kuma Evropa opet asistirala svom nedonoščetu
Kuma Evropa je asistirala svom nedonoščetu – genocidnoj Rs. Stavila se u zaštitu Srbije i genocidne Rs. Odbijena je revizija presude protiv Srbije za počinjeni genocid… Suci su oprali svoje ruke od Bosne…Desile su se užasnre stvari, a one se negiraju…Evropa je preko Suda u Hagu ponovno rekla, vratimo se životu, nastavimo što smo počeli – razbijati BiH, ubijati, potamaniti bošnjačku gamad. Odgovornost za počinjenjena zlodjela, za ubijene Bošnjake i silovane Bošnjakinje, skrenuta je na sporedni kolosjek. Čekali smo voz na haškoj stanici, a dočekali ga na sporednom kolosjeku u Banja Luci. Sa ovakvom odlukom izgubila je Bosna, izgubili Bošnjaci, ali je na duži rok možda najviše izgubio Hag. Jer izgubljeno povjerenje žrtvama se ne može nikad vratiti.
Haški odgovor je pokazao da EU i svjetske sile podržavaju Srbiju , a podrška Srbiji podrazumjeva opstanak genocidne Rs. A to im neće proći.
Nema odgovornosti za izvršioce genocida
Žrtve nisu važne. Odgovornost nije na izvršiocima genocida već na onima koji su se stavili u službu žrtava, u službu države BiH i pokrenuli zahtjev za reviziju Haške presude iz 2007.godine, koja je za žrtve genocida bila toliko utješna, koliko čokoladice darovane jula 1995. Srebreničkoj djeci iz “milosrdne“ ruke ratnog zločinca- srpskog generala Ratka Mladića.
Napadi na Bošnjake ne jenjavaju. Vučji čopor kratko pritajen u svojoj vučijoj jazbini iz nje reži, a vođa ćopora Vučić nastavlja iz Srbije slati “miroljubive“ poruke i širiti demagogiju. Novom strategijom na perfidan licemjeran način, uz podršku sve nestrpljivijih evropskih lobija, udara se u jezgro Bošnjačkog korpusa.
Svim Bosancima, svim Bošnjacima u BiH i van nje, mora biti jasno da Haški sud, koji je sud UN, ne smije osuditi Srbiju za genocid, jer bi u tom slučaju morale biti osuđene odnosno snositi određene konsekvence i UN, kao osnivači suda, jer su kao i Srbija dozvolile da se genocid dogodi.
Ima tu i druga stvar. SAD i Evropska unija moraju Srbiju izvući iz ruskih kandži, oslabiti uticaj Rusije na nju, a da bi to postigli moraju je što prije primiti u EU, a to ne bi mogli ako bi se protiv Srbije vodio postupak za počinjene genocide na širem području BiH, naročito ne ako bi Srbija za to bila osuđena.
Krivične prijave protiv zastupnika optužbe
Još više silovne, razjarene i osokoljene Haškom podrškom srpske vlasti Rs su već najavile krivičnu prijavu protiv agenta Sakiba Softića i člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Dodik je najavio tužbu preko Tužilaštva Rs. Ako pak Tužilaštvo BiH podnese prijave protiv ove dvojice, biće interesantno vidjeti na koji način i koliko brzo će se to dogoditi. Jer to isto tužilaštvo godinama gura u ladicu i šuti na brojne krivične prijave za kriminal, korupciju i antidržavnu aktivnost podnesene protiv Predsjednika Rs Milorada Dodika. Tom istom tužilaštvu trebali su mjeseci da se usude saslušati Dodika radi nezakonite proslave 9. Januara i provođenja protuustavnog referenduma, a Cvijanovička je došla na red tek sada, u jeku nove krize, pa umjesto da bude zabrinuta, napada tužilaštvo što se bavi “nevažnim“ pitanjima.
Neće biti nikakvo iznenađenje da i Tužilaštvo BiH ili Rs, po analogiji Haškog suda koji je presudom protiv BiH i protiv bošnjačkih žrtava postigao svojevrstan rekord u brzini procesiranja, i za svega nedelju dana odbije zatjev BiH za reviziju presude. A da je zahtjev za reviziju bio prihvaćen više je nego izvjesno da bi proces trajao više godina, a možda ne bi ni bio okončan.
Bosansko-Hercegovačkoj javnosti je poznato da je BH tužilaštvo do sada imalo najmanje 10 razloga da pokrene krivične prijave protiv Milorada Dodika, Ivanića, Čoviča i mnogih drugih, jer oni i sada otvoreno ruše BiH državu, truju Balkan i likuju nad bošnjačkim žrtvama, koje i danas tragaju za svojim najmilijim. Umjesto toga genocidni vrh Rs najavljuje krivičnu prijavu protiv Softića i uz podršku jednog broja bošnjačkih karijerista traže ostavku Bakira Izetbegovića. Pri svemu tome bošnjačke žrtve genocida ostaju odbačene i zaboravljene. Nikog ne boli srce za majkama koje su izgubile muževe, kćeri i sinove, drage rođake i prijatelje, pa im počinioci genocida oduzimaju i pravo na njihov patenički život i minimum pravde.
Korisno bi bilo izvršti analizu koja bi pokazala koliko je Haški sud trošio vremena za donošenje presuda u do sada vođenjim procesima. Zaključak bi bio zapanjujući, jer bi pokazao da je Haški sud po nečijem nalogu ili nečijoj volji imao dobre razloge da presječe stvar i spriječi nastavak procesa protiv Srbije. Svima u svijetu je jasno da ovo nije pravna već politička odluka, bez obzira što se to negira.
Čast Haškog suda dovedena u pitanje
Bez obzira što se neuspjeh za obnovu tužbe protiv Srbije pripisuje Sakibu Softiću i Bakiru Izetbegoviću, uz tvrdnju da su prikrili pred javnošću činjenicu da je Haški sud još 26.5.2016. godine poslao obavjest po kojoj agent Sakib Softić nema legitimit za zastupanje BiH, odbijanjem zahtjeva za reviziju bez ulaženja u pravnu osnovu zahtjeva, čast Haškog suda je ponovno stavljena na vagu i dovedena u pitanje. Pri tome se ne smije zaboraviti da Haški sud djeluje kao institucija UN. I upravo taj sud je nemilosrdno i bezosjećajno zalupio vrata pred onima koji su od njega očekivali makar minimum pravde, što je doživljeno kao šok i izazvalo ogromno razočarenje javnosti. I nije to bilo prvi put. Kada je narodu Podrinja, srebreničkim žrtvama trebala životna podrška, UN su ih ostavile na cjedilu, a na sličan način su postupile i onda kada je trebalo izglasati Rezoluciju o Srebreničkom genocidu. Nažalost, zatvorili su oči upravo onda kada su trebali progledati i vidjeti ono što su možda previdjeli ili nisu htjeli vidjeti.
Pravo na reviziju presude nije bilo upitno
Još se ne zna iz kojih razloga je BiH čekala zadnji rok za podnošenje zahtjeva za reviziju presude, i očito je da se to moglo i trebalo ranije učiniti, ali to ni u kom slučaju ne uskraćuje niti može umanjiti pravo na reviziju presude i pravedno suđenje. Srpske vlasti su iskoristile oklijevanje, pa su očito još sredinom 2016. godine zatražile od Haškog suda da se Softić eliminiše. Da je to tako pokazala nam je samouvjerenost lidera Rs, počev od Ivanića , koji su sa 90% ako ne i 100% sigurnosti tvrdili da će zathjev za reviziju presude biti odbijen. Morali su oni biti o tome od nekog ranije informisani.
Nije poznato da li je nakon presude Haškog suda iz 2007. godine neko od Bošnjčke strane kontaktirao sa Haškim sudom, ali je više nego izvjesno da vlasti Srbije i Rs jesu. Svjesne da će biti podnijet zahtjev za reviziju presude, pokušali su događaje preduhitriti , pa je više nego izvjesno da su na neki način kontaktirali sa nadležnim u haskom sudu i dajući im do znanja da za obnovu postupka nema suglasnosti iznudili da agent BiH Softić mora obnoviti legitimitet za zastupanje.
S druge strane pravni tim BiH, koji je pripremao zahtjev za reviziju presude, nije nastupio dovoljno profesionalno. Prije podnošenja zahtjeva za reviziju trebalo je sa Haškim sudom raščistiti pitanje o legitimitetu zastupnika BiH Sakiba Softića. Morali su odgovorno uzeti obavjest suda iz maja 2016. kojom je njegov legalitet doveden u pitanje. Imali su mogućnost od Haškog suda potražiti a možda i dobiti pravni savjet, što bi otklonilo nepotrebne dileme i nedoumice. Srpska strana je, po svemu sudeći, tu mogućnost dobro iskoristila.
Sa genocidnom Rs nema jedinstvenog stava
Tražiti suglasnost i jednorječje od krvnika i njegove žrtve je ravno ironiji. Svi oni koji misle da će biti nekad zaboravljeno da je Rs napravljena na genocidu, varaju se. To neće nikad biti zaboravljeno. A neće biti ni potrebno dugo pamtiti, jer genocidne Rs će jednog skorog dana nestati, kao što je nestala i NDH, jer su i jedna i druga stvorene krvavim rukama na okrvavljenoj zemlji fašističkim srdstvima i metodama.
Evropa i svijet treba da zauvjek znaju i da više o tome nikom ne dumaju, da u BiH nema i neće biti usaglašenih stavova, niti uspješnog institucionalnog rada, dok je država podijeljena na dva entiteta, dok postoji genocidna Rs. Sama činjenica da su po Dejtonu Hrvati i Bošnjaci strpani na 50 % BH teritorija i zarobljeni u FBiH, nasuprot maksimalno izdvojenim Srbima u etnički očišćenoj Rs po prirodi je konfliktna, izaziva antagonizme i ne uliva povjerenje ni jednom narodu. Rs i Predsjedništvo BiH kakvo imamo su kancerogena metastaza. Uslove egzistiranja BiH države sa troglavom aždajom na čelu plastično je predstavio g. S . Lavić u nedavnom TV intervjuu. On se upitao da li bi kao država bolje funkcionirala Hrvatska kada bi joj na čelu bili Bošnjak, Srbin i Albanac, ili Hrvatska kada bi joj u predsjedništvu bili Hrvat, Srbin i Bošnjak?! Naravno, nesporno je da bi u takvim okolnostima i Srbija i Hrvatska imale iste probleme kao Dejtonska BiH.
Nema jedinstva među Bošnjacima
Bakir Izetbegović je dovoljno kompromitovan među Bošnjacima i možda zadnji za koga bi se mnogi od nas založili, ali u ovoj situaciji je atakovanje Radončića i Suljagića na njega nekorektno, kontraproduktivno i štetno, i nije potstaknuto samo opravdankim razlozioma, već i vlastitim interesima. Ako neko treba mijenjati Bakira, onda bi to trebali biti Bošnjaci. Bakir je napravio brojne propuste i greške, ali je u ovom procesu, makar i iz drugih interesa, kao član Predsjedništva BiH radio posao za koji je plaćen i zastupao prava žrtava, za razliku od Predsjednika Predsjedništva Mladena Ivanića kojeg BiH država plaća da radi za drugu državu protiv svoje koju predstavlja i negira prava žrtava, za koja je on najpozvaniji da ih zastupa. Trebalo je samo vidjeti tog tzv. Predsjednika BiH Ivanića na konferenciji za medije u Banja Luci, kada je izvještavao o odbijanju BiH zahtjeva za reviziju presude protiv Srbije, kako histerično, slavodobitno i pobjednički pjeni od zadovoljstva, slaveći u duetu sa Dodikom kao vođa petokolonaša pobjedu genocidaša nad žrtvama genocida.
Nažalost, antibošnjačka Haška odluka umjesto da ujedini Bošnjake povećala je njihov razdor, posebno kod onih kao Radončić i Suljagić, koji očito imaju karijarističke ambicije. Umjesto da se Radončić i Izetbegović makar sad slože i djeluju u istom smjeru, oni se i sada ujedaju. Umjesto da se okrenu prema MZ i kažu joj što imaju i trebaju reći, oni se između sebe glože, a mi svi plaćamo cijenu.
Odluka Haškog suda nije pravna već politička
Haški sud, kao najviša sudska instanca u svijetu, morao bi svoje odluke, kao i drugi sudovi, zasnivati isključivo na pravnim zakonskom aktima. Prema onom što smo do sada čuli odluka da se odbije zahtjev za reviziju presude nije zasnovana ni na Statutu suda ni na pozitivnim zakonskim propisima. Ovu odluku Francis Boyle je nazvao političkom sabotažom suda, kao i presudu iz 2007.godine. Ona je proizvod pristrasnosti i slobodne volje i protiv nje treba tražiti pravni lijek,ili pred nekim drugim sudom u svijetu ili jednog dana u Vijeću sigurnosti UN.
Iz svega ovog proizilazi da odluku Haga ne treba shvatiti samo kao presudu protiv Bošnjaka, protiv bosanskih žrtava genocida, već se na neki način ona reflektuje na sve muslimane u regionu, od kojih je neki doživljavaju kao ozbiljnu prijetnju. Možda bi previše bilo reći da se i u ovoj presudi haškog suda nazire mržnja prema muslimanima, ali nije previše reći da je i u njoj, kao i nekim ranijim pojedinačnim presudama, prepoznatljiv pristrasan odnos prema srpskim počiniocima genocida u odnosu na bošnjačke žrtve. To se moglo zapaziti i u pojedinačnim procesima ranije, kako kroz iznenađujuće blage presude, kroz skraćivanje roka izdražavanja kazne najokorjelijim zločincima, ali i kroz panašanja pojedinih sudija. Dovoljno je reći da najokorjeliji zločinci, koji na duši nose hiljade Bošnjaka, izlaze na slobodu nakon par odležanih godina, dok se za najobičnije ubistvo u Americi i drugdje dobije 20 i kusur godina. Dovoljno se prisjetiti ležiranja slučaja Šešelj, puštenog da umre od teške bolesti, a on i danas u Požarevcu slavi Miloševića i priprema kandidaturu za predsjednika države.
Vučić u ulozi graditelja zajedničke budućnosti
Odbijanje zahtjeva BiH za reviziju presude, likovanje izvršilaca genocida i njihovih sljedbenika, baca posebno svjetlo i na najavljeni skori dolazak Vučića u Sarajevo. Srbija je odahnula, i sad može slobodnije nastaviti vratolomije. Vučić je dokazao kad je trebalo da je četnik, a sada može u Srbiji, Evropljanima i nekim Amerikancima glumiti jagnje, naročito onima koji ne haju za bošnjačke žrtve. A jedan od tih se potvrdio i prije i nakon podnošenja zahtjeva šef misije OSCC g. Jonatan Moor… Pripremite doček četnicima, pa će vam oni sutra sami doći. Svi koji se stave u službnu domaćina Vučiću i pruže mu ruku dobrodošlice treba da znaju da je on vođa vučijeg čopora. Čopora vukova koji je opet spreman da upadne u krdo i…Vučić će ovaj put doći da ih okupi oko sebe i da ih smiri. Sad su siti i nije vrijeme da pokazuju zube, mogu samo da ih oštre…
Čović torpedirao vlastitu državu
U svemu ovom, u ovoj najnovijoj sudskoj farsi, posebnu ulogu imao je hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović. Svojim odnosom prema zahtjevu za reviziju Haške presude Čović je izdao žrtve iz sva tri naroda, a posebno one iz hrvatskog naroda i bošnjačkog naroda. Izigrao je Bošnjake, Bošnjačke žrtve genocida, ali žrtve na strani bh Hrvata. Bosanci su platili vrlo visoku cijenu Bakirove koalicije sa Čovićem…Odigrao je hladno, cinički, kurvanjski, kao da igra partiju pokera. Torpedirao je svoju državu, državu kojom predsjedava, a žrtvama genocida nanio novi težak, za neke od njih smrtni udarac.
Čović je svjesno zanemario i žrtvovao i svoje sunarodnike Hrvate koji su i sami bili žrtve i dalje osporavanog i nepriznatog genocida, sa stravičnim posljedicama naročito u Prijedoru…Za Čovića su se “Bošnjaci poigrali sa BiH“ , a ne kaže to za sebe, jer upravo on je taj koji se nehumano, osvetnički i revanšistički poigrao. Trebao je samo njegov glas ispred Hrvatskog naroda BiH da žrtvama vrati nadu,digitinitet i mir, a on ga nije dao. I on je kao sudije Haškog suda zatvorio oči pred žrtvama… Čović je i ovaj put, kao godinama unazad, svoju dvoličnost i licemjerje pokušao maskirati i odbraniti svojom poznatom krilaticom, kako se “odlučivanje jednih u ime svih ne smije dozvoliti“…
Legitimitet Sakiba Softića
Nakon svega ostaje pitanje na koje bi morali odgovoriti pravnici. Imamo ih u BiH na hiljade. Mogu li odgovoriti na to da li je agent BiH Sakib Softić imao legitimitet da zastupa BiH ili nije. Činjenica je da od 2007. godine njegovo imenovanje nije osporeno, nije razriješen dužnosti, niti je imenovan neko drugi. Ako je Softić imao takvo pravo Haški sud nije ima osnovano pravo ulaziti u to da li u trenutku podnošenja zahtjeva za reviziju presude postoji suglasnost trojice članova Predsjedništva. To pokazuje da odluka Haškog suda nije pravna već je politička, jer su svi u sudu, svi u EU, svi u svijetu znali i znaju da suglasnosti u BiH nema i neće biti dok se BiH bori za život u luđaćkoj Dejtonskoj košulji. I u ovom slučaju vaninstitucionalno djelovanje se pripisuje isključivo bošnjačkom članu predsjedništva, mada se zna da druga dva člana konstantno djeluju kao samostalni organi,i to u mnogo slučajeva protiv svoje države.
Međunarodna zajednica u BiH i dalje samo nijemi posmatrač
Narodi u BiH se i dalje pitaju do kada će MZ u BiH biti i dalje samo nijemi promatrač. Od međunarodnog predstavnika Inska se nije čuo ni glas, kao da je umro ili je na godišnjem odmoru. A i da se oglasio ne bi se imalo šta čuti. Oglasio se, a bolje da nije Šef misije OSCE Jonatan Moor. Po njemu žrtve nisu dobile pravdu, ali je imaju pravo tražiti (a to nisu znale dok im on nije rekao), samo ne reče koliko još godina treba da joj se nadaju, da li još dvije decenije. Moor se već ranije svrstao na stranu počinilaca genocida, po se od njega ni sad nije mogao očekivati drugačiji stav.
Ponovno smo izmanipulisani
Predstavnice bošnjačkih udruženja žrtava odlukom haškog suda ostale su šokirane, razočarane, očajne. “ „Tužba se trebala završiti prije 10 godina. Zar nije bilo dovoljno pogledati Potočare, Tomašicu, Prijedor, Višegrad?!“…Iz Saveza logoraša BiH smatraju „da je revizija treba ići u pravcu istine i kažu da su žrtve razočarane i izmanipulirane“. Konstatacijom, “krivi smo što smo muslimani“. oglasila se Bakira Hasečić. Ni minimum pravde za žrtve nije ostvaren… Fadila Efendić je očajna. „Žrtvama se smiju i slade se njihovim mukama“…
Nažalost, pri svemu ovom, nikog od pozvanijih i najodgovornijih nisu zanimali paketi dokaza koje je donio ekspertni tim, niti novi dokazi o genocidu; ni Tomašica, ni spiskovi plaća isplaćivanih srpskim oficirima za ubijanje Bošnjka… Možda će opet neko u Haškom ili nekom drugom sudu dobiti novu priliku da kao Karla del Ponte uništi i ove dokaze. Tada bi počinioci genocid mogli odahnuti. A možda mogu već sad. Osim ako imaju barem trunku savjesti?
Puna istina o 11-tom genocidu počinjenom na Bošnjacima BiH mora izići na vidjelo. Hag je najveća ali ne i jedina adresa za traženje pravde. A ako pak izostane ovozemaljska, počinioce genocida i one koji ih podržavaju stići će Božija pravda.
Burlington, 11. Marta 2017
Zijad Bećirević
