Znate li priču o Vrbanjuši?

Vrbanjuša je mahala smještena na desnoj obali Miljacke u starom dijelu Sarajeva.

Još u srednjem vijeku je na jugoistočnom obronku Grdonja postojalo selo Budakovići kroz koje je prolazio stari srednjovjekovni put od Stare Varoši, današnje Baščaršije, prema Koševi i Nahorevu i dalje ka srednjoj Bosni.

Već u 16. stoljeću se Sarajevo toliko razvilo, da se šeher Sarajevo spojio sa selom Budakovićima. Tu, na spoju Logavine i Sagrdžija, nastao je maleni trg – mejdan.

Na tom mjestu, davno prije 1528. godine, kada se prvi put spominje, svoju je džamiju podigao neki sarajevski sarač (kožar) Alija, a oko nje se formiralo mezarje i mahala.

Upravo je Sarač Alijina mahala u narodu bolje znana kao Vrbanjuša ili Vrhbanjuša.

„Moguće je da se tako nazvala jer se nalazi na vrhu brda, iznad dvije banje. Niz Sagrdžije se može doći do Firuz-begovog hamama-banje (Ćulhana) na Baščaršiji ili niz Čadordžinu Gazi Husrev-begove banje (hamama), samo stotinjak metara od dna Logavine ulice. Firuz-beg je svoj vodovod sa Sedrenika niz Vrbanjušu proveo još 1509. godine“, kaže historičar i arhivista Velid Jerlagić.

Vrbanjuša je bila mahala sa najviše čikmi – slijepih ulica kojih je bilo četiri ili pet. Danas je jedna od koliko-toliko očuvanih ambijentalnih cjelina starog Sarajeva koju čine Sarač Alijina džamija, Sinanova tekija, te veliko mezarje u kojem je i turbe osnivača tekije hadži Sinan-age i njegove žene Sakine. Adet je bio kod muslimanskog svijeta u Sarajevu ali i u drugim šeherima i kasabama Bosne i Hercegovine, da se mezarja nalaze uvijek uz račvanja cesta, naselja ili džamije, kako bi se, dok prolaze mahalom, podsjetili na smrt i prolaznost ovozemaljskog života.

„Na Vrbanjuši je 1913. godine podignuto Vakufsko sirotište, u kojem je danas smješten depo Historijskog arhiva Sarajevo, a 1921. godine u blizini je izgrađen i zemljani sportski teren, na kojem će se s fudbalskom loptom upoznati generacije Sarajlija. Igralište je napravljeno od cvijetnog vrta i na njemu su mladići sa Vrbanjuše upoznavali prve tajne fudbala“, dodaje Jerlagić.

Ljubav prema fudbalu nagnala je mještane ovog kraja da 1967. godine osnuju i fudbalski klub, koji će pod kasnijim vodstvom Alije Brace Hadžiosmanovića zaigrati i u Premijer ligi 1997/98 godine, kao jedini klub kojem je to uspjelo iz sarajevske općine Stari Grad.

Piše: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba /bhdinfodesk