U porodici u kojoj je odrastao Luka Ljubas govorila su se četiri jezika – njegova mama je iz Japana, otac mu je iz Sarajeva, rođen je i odrastao u Beču, a jezik sporazumijevanja često je engleski.
No ima još jedan jezik kojim savršeno vladaju svi članovi porodice Ljubas – muzika.
Kada je Sarajlija Darko Ljubas, prijeratni violinista iz orkestra Opere Narodnog pozorišta Sarajevo i Sarajevske filharmonije početkom devedesetih otišao u Beč, nije mogao sanjati da će mu ovaj grad dati toliko toga.
Osim što je ubrzo dobio posao orkestarskog muzičara, u Beču je upoznao ljubav svog života, suprugu koja je u ovaj grad stigla iz Japana. Njihovo dvoje djece naslijedilo je muzički talenat od roditelja, a grad koji živi za muzičku umjetnost pružio im je najbolje uslove za školovanje.
Mladi Luka Ljubas, rođen 1996. danas je violinista o kojem priča cijela Europa. Pobjednik je prestižnog violinskog takmičenja Vaclav Huml, svojevrsne violinske olimpijade koja se od 1977, svake četiri godine održava u Zagrebu. Od pobjede, koja se desila u februaru 2017 – Luki su otvorena vrata mnogih evropskih pozornica, a u Hrvatskoj i Austriji uživa status zvijezde muzičke umjetnosti.
Nedavno je u zagrebačkoj dvorani Lisinski briljirao sa Zagrebačkom filharmonijom, u izvedbi Koncerta za violinu i orkestar Johannesa Brahmsa. U razgovoru za Radiosarajevo.ba kaže kako je to za njega bila dvostruka premijera. “Bilo je to prvi put da izvodim Brahmsov koncert i prvi put da imam koncert sa Zagrebačkom filharmonijom. Ali ovaj orkestar poznajem sa takmičenja Huml, s obzirom da su pratili sve nas koji smo se planirali u finalnu etapu”.
Pitamo Luku kako je takmičenje Huml utjecalo na nastavak njegove karijere. “Zaista je to izmijenilo moj život . Danas u Hrvatskoj i Austriji svaki muzičar zna moje ime i to čini da se osjećam posebno. Posebno me dojmilo to kako me je prihvatila publika. Nakon Humla dobio sam mnogo poziva za koncerte. Nadam se da ću uskoro dobiti poziv i da sviram u Bosni i Hercegovini”, kaže nam mladi umjetnik.
Kada je riječ o korijenima, kao potomak bosanskog Hrvata, Luka cijeni temperament koji je naslijedio od oca: ” Vjerovatno sam privilegiran što imam hrvatske i japanske korijene. Od oca sam naslijedio temperament i pomalo divlju krv, od majke smirenost i sabranost, a Austrija mi je dala najbolje uvjete za izučavanje muzike. Danas studiram kod Gerharda Schultza, istog profesora koji je predavao mojoj mami, tako da su se stvari lijepo posložile”.
Luka kaže da često dolazi u Sarajevo i da, kao i mnogi drugi, obožava boraviti ovdje i uživati u bosanskoj kuhinji.
Nadajmo se da ćemo uskoro imati priliku čuti ga na koncertu.
radiosarajevo.ba
