Moj stav

HADŽIKADIĆEVA RUKA SPASA

banner

Banjalučanin prof. dr. Mirsad Hadžikadić, nastanjen u Americi,  pojavio se kao zračak sunca na sumornom nebu Bosne i Hercegovine i kandiduje se kao nezavisni kandidat za člana Predsjedništva BiH. Podržimo ga i poželimo mu uspjeh, na dobrobit i za sreću sviju nas u BiH i njenoj dijaspori.

Prvi put u zadnjih 23 godine, od kapitulacije RBiH u Dejtonu i stavljanju BiH pod protektorat MZ, BiH dijaspora, u kojoj je trećina bh stanovništva sa pola miliona glasača, ima šansu uključiti se u vlast svoje maćehinske države i postaviti svog predstavnika i zastupnika u državni  vrh, Predsjedništvo BiH. Tu šansu pruža joj kandidatura nezavisnog kandidata –  prof. dr. Mirsada Hadžikadića za člana Predsjedništva BiH.

Hadžikadićeva “Platforma za progres” nudi sistemske promjene u političkom milijeu BiH, koje jasno ukazuju put kojim država BiH može srušiti demagogiju, izići iz političkog, ekonomskog i nacionalističkog haosa i krenuti naprijed. U Americi, gdje sada živi, Mirsada Hadžikadića znaju kao energičnu ličnost punu pokretačke energije, izuzetno visokog obrazovnog nivoa i kao čovjeka koji na naučnoj osnovi stvara nove organizacione forme od interesa za BiH, Ameriku i svijet. U uslovima, u kojima BiH danas opstaje i egzistira, Hadžikadićeva ruka pružena prema BiH bi mogla biti ruka spasa.

Bilo je pokušaja i prije da se dijaspora poveže sa BiH, da se uspostavi interakcija, ali iz BiH nikad nije došao očekivani odgovor, niti je prihvaćena nuđena ruka saradnje. Svi pokušaji, uz časne izuzetke, svodili su se na jalove rasprave i neispunjena obećanja. Jedan od prvih i najagilnijih pokretača i nosilaca te saradnje iz dijaspore bio je Sarajlija g. Namik Alimajstorović, osnivač i prvi predsjednik Svjetskog saveza BiH dijaspore. Ali sve do ovih dana, Dijaspora je bila i ostaje samo dobra kada daje, a kada nešto traži nailazi se na šutnju i uzdržanost.

Vodeće političare BiH na smeće historije

Narode BiH – zar se nikad nećeš dozvati pameti!? Narode BiH, probudi se! Narode na noge! Četvrtinu vijeka živiš u beznađu, ćamiš ćekajući.

Vodeće političare, koji nas obmanjuju i lažu 25 godina, treba odmah bez sita na smeće historije. To su, prije svih, Izetbegović, Čović, Ivanić, Dodik, Radončić…Oni moraju biti svrgnuti s vlasti. Sve ostale koji duže vrijeme učestvuju i participiraju u aktuelnoj vlasti, bez obzira iz kojeg su naroda i partije, treba prosijati kroz sito i rešeto. Prolaznost na predstojećim oktobarskim izborima je viza za učešće u vlasti i trebamo dobro misliti kome ćemo je ovaj put dati.

U opštem BiH beznađu postaje manje važno ko je Bošnjak, Srbin, Hrvat, Rom, Židov, ko je u kojoj partiji i šta govori, već je važno šta sad radi, šta je do sad uradio, kako ocjenjujemo njegove rezultate i šta nudi za promjenu na bolje.

Vlastodršci nam stalno nečim prijete. Dijele nas. Truju nas nacionalizmom. Žele nas zaplašiti. I ovaj put nas uslovljavaju neprihvatljivim izmjenama Izbornog zakona BiH. Neznam, zašto se plašimo političke krize, koja bi mogla nastati ako ne dođe do izmjene Izbornog zakona BiH niti interventnih zakonskih izmjena od strane OHR i međunarodnog predstavnika. Neka stane vlast, koja vodi u propast. Krajnje je vrijeme da nenarodna vlast padne. Najbolji put je da se to desi na izborima.

Ni jedan Bosanac i Hercegovac u BiH i dijaspori ne smije zaboraviti da odziv na glasanju odlučuje o budućnosti BiH i našem mjestu u kom smo rođeni, u kom smo živjeli i koje  želimo sačuvati za sebe i svoje potomstvo.

Novo sunce na izbornom nebu BiH

Sigurno ste čuli i pročitali da je prof. dr. Mirsad Hadžikadić, osnivač i predsjednik Savjetodavnog vijeća za BiH u Washingtonu, Bosansko-Hercegovačke akademije nauka i imjetnosti i Društva za napredne tehnologije BiH u Sarajevu, najavio učešće  i kandidaturu za člana Predsjedništva BiH na predstojećim oktobarskim izborima u BiH kao nezavisni kandidat. Hadžikadić je dobitnik nagrade za životno djelo Udruženja informativnih tehnologija na nivou savezne države Sjeverne Karoline. On zaljubljenički štiti interese BiH i čvrsto se fokusiran na promociju države BiH u Americi i svijetu.

Prosto je za ne povjerovati, da je čovjek takvog profila, sa takvim statusom, isključivo iz ljubavi prema domovini BiH, spreman napustiti sve što je do sada napravio u SAD, ući u B-H “močvaru” i boriti za njen napredak i prosperitet. Sve ostaviti i ići u blato i glib koji svi vide, za koji cijeli svijet zna, nad kojim već četvrt vijeka kruže grabljivice, a svoj plijen biraju samo lešinari i jahači apokalipse.

Svjestan je Hadžikadić razloga koji sprečavaju napredak BiH, svjestan problema koji proizilaze iz Dejtonskog ustrojstva države, ograničenih ingerencija tročlanog Predsjedništva BiH, svjestan prljave igre, podmetanja, iskrivljavanja činjenica, ali  i odlučan da se u interesu domovine BiH i njegove Banjaluke, svim nedaćama suprostavi  svojom nesalomljivom energijom.

Znanje i energija Mirsada Hadžikadića potrebni BiH

Mirsad Hadžikadić je Banjlučanin. Osnovnu školu je završio u Travniku, gimnaziju u Banja Luci, a 1977. diplomirao telekomunikacije na Tehničkom fakultetu. Zaposlio se u banjalučkom “Rudi Ćajevcu”, oženio sa Mirzetom Komić koju je upoznao na fakultetu, stekao kćerku Lejlu, a 1981. završio postdiplomski studij i dobio sina Adnana. Hadžikadići 1984. odlaze u SAD, gdje Mirsad nastavlja obrazovanje – od engleskog jezika pa dalje i 1987. doktorira na temu “Umjetna inteligencija- simulacija procesa na računaru”. Zbog stvorenih finansijskih obaveza, Hadžikadići ne mogu da se vrate u BiH, kako su namjeravali, pa se  Mirsad zapošljava kao predavač-istraživač u gradu Šarlote na Univerzitetu Sjeverne Karoline. U BiH se vraćaju 1989.godine i Mirsad se zapošljava u Medicinskoj elektronici, ali ubrzo shvata šta se dešava, a pa se vraćaju u SAD, gdje Mirsad postaje Šef katedre za računarsku tehniku, pa direktor Škole za za informacijsku tehnologiju, a 2000-te je izabran za Prvog dekana Koledža Sjeverne Karoline. Kada je koledž formirao Insitut za istraživanje kompleksnih sistema, završava na Harvardu postidpolmski studij aministracije, a po tom i doktorat, što mu sa doktoratom i dva magistrata otvara vrata Instituta kompleksnih sistema. Kad ovo čitamo s nevjericom se pitamo kakav je to čovjek, koliko je zadataka izvršio i u sebi stvorio i sagorio energije? Kako sam kaže, i danas ide u krevet u dva ujutro, marljivo radi, a sedmično čita dvije knjige.

I nije samo on energija, snaga i znanje. To je odlika cijele njegove porodice. I njegova supruga Mirzeta je nakon fakulteta završenog u BiH, u SAD završila postdiplomski studij iz računarske tehnologije  i postala vice president jedne od najvećih američkih banaka – Bank of America. Njihova kćerka Lejla je specijalizirala opću hirurgiju, živi i radi u Bostonu, a udana je za banjalučanina Sajda Gušića. Sin Adnan završio je političke nauke, a radi na programu hrane. Šta drugo reći, nego Bravo Hadžikadići!

Uloga BiH dijaspore u oktobarskim izborima

Nakon uspješnih javnih tribina u Tuzli i Banja Luci, na kojima je predstavio svoju “Platformu za progres”, prof. dr. Mirsad Hadžikadić planira posjetiti nekoliko lokacija  u Sjevernoj Americi. Već 13. Aprila u 5:30 PM održaće se javna tribina u gradu Burlingtonu, država Vermont, gdje živi preko 2.300 Bosanaca i Hercegovaca. Za ovu posjetu vlada veliko intersovanje, što pokazuje i fotos napravljen na sastanku na kome se razgovaralo o prof. dr. Hadžikadiću i njegovom dolasku.

BiH već 25 godina ignoriše bh dijasporu i zna je samo po tome koliko para daje. I pored toga, dijaspora se uporno udvara i nudi svoju pomoć u svim raspoloživim vidovima, individualno, preko svojih organizacija i kao razuđena struktura.

Dijaspora ima ogromnu moć, enorman potencijal i veliku želju da se uključi u političke, ekonomske, obrazovne i druge procese BiH države, ali joj se to ne dozvoljava, zbog čega država trpi ogomnu štetu, koje i nije do kraja svjesna. Hadžikadić je taj koji otvara oči, širi vidike i uspostavlja novi most interaktivne veze između dijaspore i domovine.

Kada je u pitanju dijaspora, suštinsko pitanje je koliko će nacionalističke vlasti u sprezi za MZ dozvoliti učešće dijaspore na izborima? U svim dosadašnjim izborima uspjeli su glasače iz dijaspore dezainteresirati za izbore, razbiti im iluziju da mogu uticati, udaljiti ih od bh izbornih tokova i onemogućiti im da daju svoj glas. Naravno, tome su doprinjeli i sami svojom indolentnošću.

Glavna pitanja dijaspore su: 1- Ko u dijaspori ima pravo glasa, a ko nema i zašto nema? 2- Kako pokrenuti izolirane i umrtvljene dijasporce da kada dođe vrijeme odvoje 2-3 sata u dva do tri dana da se registruju, glasaju, ali i provjere da li je njihov glas stigao gdje treba? 3- Kako srušiti barijeru kojom CIK-a spriječava ulaz glasova iz dijaspore u glasačke kutije? – i sa izgovorom da su listići netačni, bez adrese i zakašnjeli, baca ih u kante za smeće. Ne manje važna pitanja su – Kako će glasovi dijaspore uticati na izborni tok i rezultate? Da li će i u kojoj mjeri glasovi dijaspore  podijeliti porogresivne snage i oslabiti demokratsku moć i time ojačati moć nacionalista? To su pitanja na koja Hadžikadić ima odgovor.

Ključni problem svih do sada provedenih izbora je neodaziv dijaspore na glasanje. Sve i jedan Bosanac i Hercegovac koji živi van BiH treba da se dobro udari u glavu da dođe sebi. Imamo brojnost, snagu, pravo,  a svjesno ga se odričemo. U dijaspori nas ima 1, 350.0000 a u BiH 3,5 miliona. Od 1,350.0000 najmanje 500.000 je sa pravom glasa, jer u strukturi dijaspore najveći udio imaju stariji i njihova djeca koja su sada srednje starosne dobi.  Zar nije i grehota i sramota da nas je na izborima 1996. bilo registrirano za glasanje 458.000, a onda taj broj drastično pao (čitaj srušen): 2002. na 58.987,  2004. na 27.462, 2006. na 32.441, 2008. na 33.678, 2010. na  36.673, a 2012. na  38.000 glasova… Naravno nacionalističke vlasti su učinile sve, da dijasporu onemoguće da glasa.  Ako su je onemogućile u tome, ne mogu joj osporiti pravo da voli svoju zemlju, da je prati i učestvuje  u njenom razvoju. Koja se još zemlja na svijetu, odrekla trećine svoga stanovništva, u njegovoj najzrelijoj aktivnoj dobi, a da to bude bez teškoh posljedica?

S druge strane, kad bi dijaspora okupila svoje tijelo u inostranstvu, dobila bi veću podršku i u BiH, pa bi mogla postati znatno uticajnija i svojoj zemlji korisnija.

Stranački i nacionalni torovi su toliko čvsto ogradili svoje glasačko tijelo, da ih je moguće razbiti samo iz vana. A potrebu i razlog  za tim imaju narodi unutar i van BiH, s tim što dijaspora BiH ima  i potrebnu snagu.

U FBiH najveće tutorstvo nad glasačim tijelom imaju: SDA koja kontrolira oko 30% glasačkog tijela u FBiH i oko 5% u Rs, isto toliko i nešto više kontrolišu stranke ljevice SDP i DF, SBB oko 15%  samo u FBiH, HDZ BiH oko 10% u FBiH… U Rs SNSD kontroliše preko 40% glasačkog tijela u Rs i oko 5% u FBiH, SDS je nešto ispod 30%…

Značajnijom podrškom dijaspore Hadžikadiću glasači u BiH zarobljeni u nacionalne torove, okovani stranačkim jednoumljem, došli bi do spoznaje da imaju i druge opcije.

Glasačko tijelo BiH

Po popisu stanovništva iz 2013. godine u BiH živi 3.531.159 stanovnika, od čega su 50,11% Bošnjaci, 30,78% Srbi, 15,43% Hrvati, a 3,68% su ostali. U Federaciji živi 2.219.220 (62, 85%), od kojih su 70, 4% Bošnjaci, 22, 4% Hrvati i 3,6% Srbi. U Rs živi 1.228.423 (34, 79%), od kojih su 81, 5% Srbi, 14,0% Bošnjaci i 2,4% Hrvati. U Brčko Distriktu živi 83.516 (2, 37%), od kojih su 40,3% Bošnjaci, 34,6% Srbi i 20,7% Hrvati.

Za izbore u BiH 2014.g. registrovano je 3.278.908 s pravom glasa, od čega 2.037.076 u FBiH a, 1,241,832 u Rs.

Od 2.037.076 glasova u FBiH : 27,87% osvojila je SDA, SBB 14,44%, SDP 9,45%, DF 15,33%, Koalicija HDZBiH- HSS-HKDU-HSP 12,15% i HDZ 1990 4,08%.

U Rs od 1,241.832 glasa osvojili su: SNSD 38,46%, SDS 32,64%, SDA 4,88%, Koalicija PDP-NDP 7,7% i Koalicija DNS-N.Srpska 5,72%.

Na osnovu ovih podataka i trenutnog stranačkog statusa može se približno procijeniti koliki će broj glasova osvojiti pojedine stranke na predstojećim oktobarskim izborima.

Probudi se Dijasporo!

Krajnje je vrijeme da dijaspora prihvati na sebe dio odgovornosti za teško političko stanje u BiH. Vrijeme je da se trgne, pokrene,  određenije i angažovanije usmjeri prema domovini. Prije svega da se registruje za glasanje i na oktobarskim izborima glasa. Svako od nas koji živi vani treba potsjetiti sebe, svoje bližnje, svoje komšije Bosance i Hercegovce da glasaju, jer samo svojim glasom možemo eliminisati korumpirane bh vlasti i istjerati iz fotelja lopove koji nas 25 godina varaju, lažu i potkradaju.

Dijaspora bi mogla donijeti suštinske promjene  u postojeće političke i društvene odnose BiH. U BiH dijaspori živi 1,350.000 BH građana ili trećina stanovništva, od toga u SAD oko 200.000, Kanadi 30.000, Njemačkoj 180.000, Norveškoj 12.000, Švedskoj 54.000, Danskoj 16.000, Holandiji 25.000. Švicarskoj 40.000, Austriji 90.000, Turskoj 45.000, Hrvatskoj 20.755, Slovenijin 21.542, Makedoniji 17.000, Francuskoj 10.000, V.Britaniji 8.000, Belgiji 4.000, Luxemburgu 3.000, Irskoj 2.000, Rusiji –Ukrajini-Bjelorusiji 5.000, Australiji 35.000, N. Zelandu 1.000, itd.

Ove podatke navodim da shvatimo koliki je potencijal isključen iz izbornog procesa u BiH, dok na drugoj strani naši susjedi svoj potencijal van granica maksimalno uključuju u sve tokove. A koliko je ovo tragično u kontestu izbornog procesa u BiH dovoljno je posjetiti da je na izborima 2010-te bilo registrirano samo 33.000 građana iz dijaspore, a glasalo svega 27.000.

Hadžikadićeva uloga je od neprocjenjive važnosti za dalje procese BiH

Pr. dr. Mirsad Hadžikadić ima veliku želju i jaku energiju da u svoju i našu BiH unese pozitivne promjene i pokrene procese koji će državu BiH učiniti funkcionalnom i poželjnom za sviju nas. BiH može opstati i napredovati samo kao jedinstvena, jednakopravna i funkcionalna, koja će govoriti jednim glasom.

Hadžikadić želi biti nosilac “baklje promjena“, pa poručuje:“Promjene moramo donijeti tako što ćemo raditi zajedno“. Njegov ključ promjena je :

  1. Funkcionalna BiH kao prioritet svih političkih procesa
  2. Uvođenje zakonskih i poreskih inicijativa koje vode ka snažnom rastu ekonomije
  3. Stvaranje uslova da mladi mogu ispuniti svoje obrazovne, društvene, ekonomske i kulturne prioritete

 

U stanju beznađa Hadžikadić je nada i mogao bi biti ruka spasa, što potvrđuju mnogi ljudi u BiH i dijaspori. Nakon njegovog nastupa 12.1. ove godine u Dnevniku  na TV Face samo za par sati 8.000 ljudi  je pogledalo video i oglasilo se na FB, preko You Tube, a dva dana kasnije još 30.000. Podrška Hadžikadiću su, prije svega, mladi, penzioneri, nezadovoljni ljudi i dijaspora. Svi mu se dive. Neki u njemu vide novog Titu.

Za Hadžikadića je od posebne važnosti da BiH država odredi ulogu svoje brojne i moćne dijaspore u napretku i razvoju države, da za svoju egzistenciju sačuva mlade generacije i one koji su vani koliko je moguće zaštiti ih od asimilacije. BiH dijaspora mora imati svoje mjesto srazmjerno svojim  mogućnostima u političkom i društvenom životu BiH. Ako BiH još sada ne iskoristi potencijal dijaspore za pozitivne promjene, moglo bi se to veoma negativno odraziti na njen budući razvoj.

S pravom se može vjerovati da njegova djelotvornost i uticaj mogu biti presudni da se zemlja demokratskim procesima preusmjeri sa stramputice ka napretku. Uloga koju u svim tim procesima nudi Hadžikadić je dragocjena, trenutno nezamjenjiva i neprocjenjivo vrijedna. Bosanci i Hercegovci vermontskog grada Burlingtona izražavaju mu ovim dobrodošlicu na 13. Aprila i žele mu pun uspjeh na odabranom butu, za dobrobit svih naroda i građana Bosne i Hercegovine.

Burlington, 2.aprila 2018

Zijad Bećirević

Related posts

SVI OSIM ŽRTAVA ŽELE ZABORAVITI ŽRTVE

NEMA SANKCIJA ZA UDAR NA USTAVNI POREDAK BOSNE I HERCEGOVINE?

Editor

BBC o “IMA IZAĆI”: Sarajevska parada ponosa proizvela burne reakcije

1 comment

Sabit Milinkich 03/01/2019 at 03:27

Hadzikadic nezna sta prica.
Treba se vratit u Ameriku
odakle je i dosao

Reply

Leave a Comment