Razgovarajući sa blizu pedeset sagovornika od Velike Britanije do Australije mogao sam zaključiti da je bošnjačka dijaspora veoma vezana za svoju maticu. Tokom godinu dana istraživanja o bošnjačkoj dijaspori imao sam priliku uvjeriti se u potencijal koji posjeduju naši sunarodnjaci, a upravo pozitivne priče o njima bile su mi motiv za detaljno pisanje o odnosima na relaciji „dijaspora i matica“. Naime, tekstove koje sam objavljivao u bosanskohercegovačkom sedmičniku Stav, Al Jazeeri Balkans, Anadolu Agency, te veoma čitanom portalu Akos.ba našli su put do djela pod nazivom „Priče iz dijaspore i domovinskih zemalja“. U djelu se može primjetiti zajednički interes naše dijaspore, a to je ulaganje u domovinu Bosnu i Hercegovinu s ciljem njenog jačanja. Međutim, vidljiva je i jedna doza skeptičnosti prema domovini za koju često ističu da je bila maćehinski nastrojena. S druge strane u Bosni i Hercegovini se na dijasporu često gledalo kao na „bankomat“ od kojeg se očekuje da na godišnjem nivou ulaže ogromna sredstva, bez da odlučuju o bitnim procesima koji se u domovini odvijaju. Ranije sam pisao o tome da je za manjak ljubavi na relaciji „dijaspora i matica“ obostrana krivica, jer su obje strane u prošlosti zaslužne za zahlađenje odnosa koje je u posljednje vrijeme bilo veoma izraženo. Ipak, iako odnos treba biti puno bolji, možemo primjetiti da postoje centri, organizacije i džemati u dijaspori, koji uprkos stvaranju loše atmosfere nastoje aktivno doprinositi pozitivnim procesima u Bosni i Hercegovini. Ono što treba istaći je da koliko god se ljudi iz dijaspore trudili da jačaju odnos sa maticom, potpuni uspjeh će se vidjeti tek onda kada se i matica instuticijalno pobrine za sve one koji su zbog različitih razloga bili primorani napustiti svoju domovinu – primjerice osnivanjem Ministarstva za dijasporu. Situcija na relaciji „dijaspora i matica“ nije idealna, ali također nije ni onako loša kakvom je pojedini mediji nastoje prikazati. Bošnjaci u dijaspori i matici su jedan narod, te zbog toga trebaju imati zajednička rješenja u pogledu rješavanja problema koji sputavaju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Smanjenjem tenzija, kontinuiranim radom i stvaranjem pozitivne atmosfere možemo doći do zajedničkog cilja, a to je svakako uspješna i jaka Bosna i Hercegovina.
O AUTORU: Admir Lisica je rođen u Sarajevu 12. novembra 1991. godine. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za historiju diplomirao je tokom 2014. godine na temi „Ideja jugoslovenstva 1914.-1918.“ Iste godine upisuje magistarske studije, a u junu 2017. godine odbranom magistarske teze na temu „Rješenje državno-pravnog statusa Bosne i Hercegovinu u Muslimanskoj politici 1878.-1918.“ stiče zvanje magistra historije. Bio je član redakcije portala Akos.ba, a neki od njegovih tekstova sa ovog portala prevedeni su na engleski, arapski, turski i poljski jezik. Kontinuirano svoje autorske tekstove objavljuje na portalu Al Jazeera Balkans, bosanskohercegovačkom sedmičniku Stav, Islamskim informativnim novinama Preporod, te Anadolu Agency. Predmet njegovog zanimanja je i PR (Odnosi s javnošću). Bio je predavač na seminarima u Ankari i Minhenu gdje je govorio o medijskom komuniciranju. Autor je knjige „Priče iz dijaspore i domovinskih zemalja“ koja se bavi historijatom iseljavanja Bošnjaka, te njihovim organiziranjem kroz centre, džemate i ostale organizacije nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu.
BHDINFODESK
