S prvim kišama opustjet će zapadna Hercegovina. Njezina djeca raspršit će se po cijelom svijetu. Većina će ih se vratiti rodnoj grudi tek idućeg ljeta. Dotad, čekat će ih rodbina i prijatelji koji će se na škrtoj zemlji boriti za o(p)stanak. Sve će izgledati nekako bezidejno. Jesenske kiše učinit će tužnijim sve praznije učionice, ulice, kafiće… Početkom idućeg ljeta sve će opet oživjeti.
Oni što ostaju s velikom ljubavlju čekaju svoju dijasporu. Nekada su hrvatski muževi s privremenog rada dolazili doma uglavnom zimi, za Božić i Novu godinu, a sada cijele obitelji doputuju najčešće u srpnju i kolovozu za “ljetni Božić”, kako bi se mogao nazvati blagdan Velike Gospe. Blizina mora idealna im je za kombiniranje odmora na Jadranu i u rodnome kraju. Susreti s rodbinom ožive napuštene kuće, prazna sela i gradove. Domaćine to motivira za organiziranje raznih kulturno-sportskih programa. Na njima pokušavaju očuvati povezanost sa svojom rodbinom. Kolika je želja za tim, najzornije svjedoči podatak kako je u ova dva mjeseca na području zapadne Hercegovine (zapadni Mostar, Široki Brijeg, Posušje, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum), na kojemu živi dvjestotinjak tisuća žitelja, na raznim manifestacijama i vjerskim svečanostima bilo nekoliko stotina tisuća posjetitelja. Osobito su bile posjećene mise za Veliku Gospu. Primjerice, u Širokom Brijegu za devet dana (devetnica) bili su deseci tisuća vjernika. U Međugorju na Mladifestu, međunarodnom festivalu mladih koji je trajao tjedan dana, na svakoj večernjoj misi bilo je po pedesetak tisuća vjernika.
Kulturni projekti, osobito festivali, jednostavno su eksplodirali tijekom ljeta, upravo nakon završetka Matičina Mostarskog proljeća.
Dva su u Širokom Brijegu – West Herzegowina Fest i Mediteran Film Festival, baš kao i u Neumu – Festival animiranog filma NAFF i Etnofest. Čapljina održava Ljetni karneval, Posušje Festival klapa, Ljubuški kazališne i pjesničke večeri te Jazz Fest, Grude koncert “Pod zvijezdama”… Mostar se svojim kulturnim sadržajima bori kako bi postao europska prijestolnica kulture 2024. Gotovo svako selo u zapadnoj Hercegovini ima tradicionalno okupljanje svojih mještana i njihovih prijatelja.
Živo je i na nogometnim igralištima. Svaka općina organizira malonogometni turnir mjesnih zajednica. Općinski pobjednici natjecali su se na završnici u Posušju za Večernjakov pehar. Dvjestotinjak kvalifikacijskih utakmica gledalo je više od 150 tisuća posjetitelja. Uz svako igralište pekao se roštilj i točilo pivo. Idealno mjesto za izlaske. Uz lokalne, Široki i mostarski Zrinjski igrali su i europske utakmice. Oni koji uz sport i kulturu žele uživati u prirodi i hrani, imaju za to bezbroj jedinstvenih mjesta. Ljeti se život premješta na rijeke Trebižat, Neretvu, Lišticu… Prepuna su izletišta ispod vodopada Kravica, Koćuše, izvora Borak. Bogatstvo zapadne Hercegovine u svakom smislu te riječi prepoznato je daleko izvan granica BiH. Mnoge od ljudi poniknulih upravo u tim krajevima svrstavaju u uspješne gospodarstvenike, projekte u kulturne bisere, a krajolik ukrašen rijekama, vodopadima, jezerima, kamenom i vinovom lozom kao top destinacije koje preporučuju turistima u svijetu.
Kao nekada za Božić, tako sada ljeti dijaspora ukrasi Hercegovinu. Vrati joj život kao turisti otocima na Jadranu. Lokalna zajednica trebala bi, uz kulturno-sportske sadržaje, za buduća ljeta prezentirati gospodarske i druge projekte. Za ulaganje novca uspješnih ljudi iz dijaspore više nije dovoljna samo domoljubna priča nego i jasna prezentacija kako oni u rodnom mjestu mogu oploditi teško zarađeni novac daleko od kuće. Stvore li se temelji za poslovnu suradnju, povratak neće biti samo iluzija. Iseljeništvo je dosad zapadnoj Hercegovini pomagalo slanjem novca, oživljavanjem sportskih i kulturnih projekata. Takva ljubav je potrošena. Ona može biti čvršća samo ako se iz nje budu “rađala” nova radna mjesta. Dijasporinih “kruha i igara” bit će samo ako domicilno stanovništvo, umjesto širenja beznađa, iseljavanje bude znalo pretvoriti u prednost. Interes je temelj svih projekata. A upravo “ljetni Božići” idealno su vrijeme za zajedničko planiranje ljepše hrvatske budućnosti.
Piše: Jozo Pavković/Večernji list BiH
