Ovo pitanje čeka jasan otvoren odgovor od prvog dana kada je u BiH počela primjena Dejtonskog mirovnog sporazuma. Srbija i Hrvatska se uporno nameću i istupaju kao garanti, kako bi stekli pravo da se miješaju u unutarnje stanje BiH. Srbija i Hrvatska su bili agresori, koji i danas podrivaju državno uređenje BiH. Oni nisu i ne mogu biti garanti Dejtona. Ovo je do sada jasno i glasno Srbiji i Hrvatskoj morao da kaže Međunarodni predstavnik i uputi im pismeno upozorenje zbog konstantnog ugrožavanja mira i stamilnosti BiH. Da se to dogodilo na vrijeme, političko stanje u BiH danas bi bilo neuporedivo bolje i stabilnije, a odnosi među narodima prisniji. Svojom šutnjom i nedorečenošću MZ je ohrabrila separatističke snage i na još šira vrata uvela Srbiju i Hrvatsku u politički život BiH.
Postrojavanje separatista u Beogradu
Jučerešnje postrojavanje lidera političkih partija Rs predvođenih Dodikom i Šarovićem u Beogradu pred predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, premijerkom Anom Brnabić i ministrom odbrane Aleksandrom Vulinom najuvjerljivije do sad pokazuje na koji način Srbija izvršava svoju zadaću samozvanog “garanta” Dejtonskohg mirovnog sporazuma. Bez obzira što je u svom službenom istupu Vučić pozvao lidere Rs na uzdržanost, da se smire i mirne glave rade u interesu Rs, Srbije, pa i BiH, nedvojbeno ostaje ona Dodikova da će svaki sljedeći potez koji u novoj partiji šaha povuče SDA slijediti teška odmazda krunisana odlukom o otcjepljenju Rs. Još jednom se pred očima EU i cijeloga svijeta više nego jasno pokazalo da Srbija drži konce u rukama, podržava, ohrabruje i hrani srpski separatizam u BiH i vodi ka rušenju BiH države, osamostalenju Rs i njenom pripajanju Srbiji. I ovaj slučaj, je bez obzira na povod, najgrublje miješanje u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine. Ovo je otvorena prijetnja novom odmazdom.
Državu BiH modeliraju njeni neprijatelji
Državu BiH modeliraju neprijatelji BiH. Izazovno neprijateljsko ponašanje u BiH je postalo model ponašanja separatističkih lidera, koje OHR, Vijeće za implementaciju mira (PIC) i Međunarodni predstavnik tolerišu, uvažavaju i pobornike jedinstvene BiH prisiljavaju na nove ustupke. Međunarodna zajednica i njen predstavnik Insko su se bezbroj puta uvjerili da je Milorad Dodik neprijatelj br. 1 Bosne i Hercegovine, u kojoj oni implementiraju mir, pa mu sve do sada tolerišu i ne sankcionišu otvoreno neprijateljsko ponašanje, čak ni u vrijeme kad je bio Predsjedavajući Predsjedništava BiH, što još nije viđeno nigdje u svijetu, da lider koji vodi državu radi protiv nje na njenom rušenju.
Agresori na BiH ne mogu biti garanti mira
Od Bošnjačkih lidera se već deset i više godina, ustvari od stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma, očekivalo da od OHR, Vijeća za implementaciju mira u BiH i Međunarodnog predstavnika Inska zatraže otvoren i ditektan odgovor na pitanje – Da li su potpisi srbijanskog predsjednika Miloševića i hrvatskog Tuđmana na Dejtonski mirovni sporazum bili potpis vođa agresije ili su oni i njihove države garanti, s pravom uplitanja i miješanja u unutarnje stvari BiH? Deklaracija SDA donesena 14.9. o.g. na 7. Kongresu stranke je prvi otvoren zahtjev nakon 20 godina šutnje da se stvari pokrenu s mrtve tačke i izvedu na čistac. S druge strane, od službi OHR i međunarodnog predstavnika Inska je ne samo neodgovorno, već i bezobrazno, što po ovom i drugim otvorenim pitanjima oko kojih se sukobljavaju tri strane u BiH šute, ne upiru prst u odgovorne i daju im do znanja šta je njihovo pravo, a šta obaveza. Da se na vrijeme, odmah kad je počela primjena Dejtonskog sporazuma, raščistilo ko je ganat Dejtonskog sporazuma i kakva su prava i obaveze agresora na BiH Srbije i Hrvatske, ne bi bilo mješanja Srbije i Hrvatske i njihovih lidera i predstavnika u unutarnje stvari BiH, ili ga ne bi bilo na ovakav način i u ovolikoj mjeri kako se sada događa, naročito zadnjih 10 godina.
Svjedoci Dejtonskog sporazuma
Koliko je poznato, do sada je po ovom pitanju iz OHR-a dato samo kratko tumačenje u koijem stoji: “Sporazum su potpisale tadašnja RBiH, tadašnja SR Jugoslavija i RHrvatska, EU, Francuska Republika, Savezna Republika Njemačka, Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD – su bile zemlje svjedoci”. Ovakvo pojašnjenje je unijelo još više pometnje. Srbija i Hrvatska su se, valjda kao svjedoci, potpisom u Dejtonu obavezale na prekid agresorskih aktivnosti uperenih protiv BiH, i nisu dobile pravo mješanja u unutarnje stvari BiH, kakvo pravo sebi žele priskrbiti insistiranjem na nepostojećoj ulozi “garanta” sporazuma. Srbija i Hrvatska nisu ni garanti ni svjedoči već agresori, koji su napali nezavisnu zemlju, BiH, u njoj počinili neviđene zločine. A ako su Francuska, Njemačka, Rusija, V.Britanija i SAD prihvatile ulogu svjedoka i garanta, jer su vidjeli šta se sve u BiH događalo, onda bi trebali da državu BiH i njene građane, prije svega Bošnjake koji su bili predmet istrebljenja, zaštite i u miru, koji je za njih sve pogubniji, a ne prepuštati ih istim onim snagama u BiH i van nje, iz najbližeg susjedstva, da ih razaraju, čerupaju i dijele. Ali nije nepoznato da svaki od potpisnika Dejtonskog sporazuma ima i svoje interese na ovom području. I njima je itekako poznato da su iscrtane i revidirane karte podjela iz Karađorđeva još uvijek su na stolu Aleksandra Vučića i Kolinde Grabar Kitarović, a ne samo u rukama Milorada Dodika.
Potpisi zaraćenih strana, potpisi agresora na BiH, ne mogu imati isto značenje kao potpisi mirovnih posrednika. Svima bi moralo biti jasno da garanti svakog mirovnog sporazuma, pa i ovog Dejtonskog, ne mogu biti strane koje su bile ukljulčene u sukob, bez obzira na karakter sukoba, već samo međunarodna zajednica, odnosno njeni predstavavnici i zastupnici koji su posredovali u zaključenju tog sporazuma. Srbija i Hrvatska su Dejtonski sporazum potpisale kao sudionici u ratu, tačnije kao agresori na BiH i akteri najkrvavijih dođađaja u Evropi na pragu 21. stoljeća. Potpisom u Dejtonu Srbija se, kao i Hrvatska, obavezala na prekid agresorskih aktivnosti protiv BiH, a ni ona ni Hrvatska nisu do sada ni opomenute ni sankcionisane za svoje otvoreno mješanje u politički i društveni život Bosne i Hercegovine.
Upornu šutnju OHR i Inska, pokušali su pokrenuti sami građani. Po g. Slavku Kukiću “Oni imaju ulogu sudionika – i ništa više od toga”, a prema g. Srđanu Šušnici “Srbija i Hrvatska nisu nikakvi garanti mirovnog ugovora, niti jednog njegovog slova, oni su akteri jednog krvavog događaja…” A uz to treba znati da pravno Srbija i nije bila potpisnica, već Jugoslavija, a pošto nema više Jugoslavije, Srbija se ne može ni po kom osnovu pozivati na taj dokument.
Zar se još uvijek ne može shvatiti i prihvatiti da sve mirovne sporazume na kraju rata potpisuju zaraćene strane, kao što je urađeno u Dejtonu. A u Dejtonu se znalo kakve su zločine počinili agresori na BiH, pa kako nakon svega ratni zločinici i genocidaši mogu biti garant Dejtonskog sporazuma?
Srbija i Hrvatska se nisu odrekli teritorijalnih pretenzija
Glavni izvor nesporazuma i sukoba u BiH od okončanja agresije na BiH do danas uvijek su bili uplitanje agresora i njihovo spletkarenje sa njihovim sunarodnicima, potsticanje i pomaganje separatističkih težnji, koje su u slučaju Rs bile dodatno osnažene i ozakonjene zloupotrebljenim Sporazumom o specijalnim i paralelnim vezama Rs Srbije.
Već duže vrijeme svima u EU i mnogima u svijetu je kristalno jasno da se Srbija i Hrvatska, agresori na BiH, ni do danas nisu odrekli teritorijalnih pretenzija na BiH. Oni nisu za stabilnu BiH, kako papagajski ističu, već je žele podjeliti i sebi pripojiti. Predsjednik Srbije Vučić, kao ni drugi prije njega, nije se ni na ovom skupu sa liderima Rs u Beogradu ogradio od Dodikove izjave da će se Rs otcijepiti. Njih dvojica već duže istupaju kao uhodan dvojac – kad Dodik izjavi da je BiH neodrživa i da će se Rs otcijepiti, Vućić nastupa po inerciji i poručuje da Srbija poštuje suverenitet BiH, ali nikad ne negira ono što je Dodik rekao.
Nedostupnost do originalnog Dejtonskog sporazuma omogućuje manipulacije
I ne samo da MZ i njeni predstavnici nisu posvetili dužnu pažnju ovim pitanjima, već nisu našli za shodno da daju odgovor na pitanja koja BiH javnost očekuje 20 godina, gdje je nestao originalan tekst Dejtonskog mirovnog sporazuma, ko ga posjeduje i zašto nije omogućen uvid u njegov tekst. Međunarodni predstavnik i OHR su dužni da daju njegova objašnjenja i tumačenja. Može li se to ako se ne posjeduje izvorni dokument?…ili ga se posjeduje, ali prikriva. S pravom se sumnja da su neke bitne originalne odredbe pogrešno interpretirane i namjerno izmijenjene, kako bi se moglo manipulisati sa određenim rješenjima. Sve to se veoma negativno i posljedično odražavalo, a efektira i danas na političko stanje i stanje odnosa u BiH.
Bosni i Hercegovini se mora vratiti identitet
Predstavnici MZ, posebno aktuelni međunarodni predstavnik, po ovim pitanjima ne samo nisu bili konkretni i izričiti, već uvijek inertni ili dvolični i licemjerni, što je umjesto da spriječi i zaustavi rušilačke snage usmjerene protiv jedinstvene i suverene BiH davalo im vjetar u leđa. To se na najgori način ponovilo i ovih dana, kada se u Rs digla uzbuna zbog Deklaracije SDA u kojoj se s punim pravom traži vraćanje identiteta državi BiH, traži status Republike, koji joj je protuzakonito oduzet, a dat entitetu – Republici srpskoj, za koju svi u svijetu znaju da je stvorena na genocidu. Teška i neoprostiva greška po ovom pitanju, koju treba pripisati svim progresivnim snagama BiH, koji u BiH vide svoju jedinu državu, što se još prije 20 godina nisu udružili i uduženo zahtjevali vraćanje BiH državotvornog statusa – Republika. Da je ovo ostvareno, da su ukinuti entiteti, kako FBiH tako i Rs, što se moglo i moralo pravnim sredstvima, danas bi državno uređenje u BiH bilo sigurno i prihvatljivo za sve njene narode i građane.
Bez ustavnih promjena nema napretka BiH
Međunarodni predstavnik Insko nije reagovao, nije mu smetalo i ni prstom nije maknuo da ušutka i prizemlji SNSD i Dodika, kada su na 5. Saboru SNSD 2015.g. proklamovali otcijepljenje Rs, niti se oglašavao kada su prije i poslije toga nastavili širiti laži, optužbe, prijetnje i gadosti protiv države BiH, a požurio je da odmah osudi Deklaraciju kojom SDA predstavlja svoje viđenje bh budućnosti na konceptu, koji po njemu nije prihvatljiv za druge u BiH (agresore i okupatore BiH). Država BiH ima pravo na status Republike i mora joj biti vraćen. Država BiH ima pravo težiti ujedinjenju svog teritorija, i za to tražiti i dobiti podršku Vijeća za implementaciju mira, OHR i Međunarodnog predstavnika. Oni su dužni omogućiti državi BiH da ima punu nadležnost na njenom cijelom teritoriju, a umjesto toga ona se sve više sputava i ograničava, a naročito u Rs, koja neprestano maše otcijepljenjam kao damaklovim mačem nad glavom BiH. Poštivanje ustava i zakona je temelj na kome počiva svaka država, a kršenje Ustava i zakona u BiH prolazi i postalo je normalno. Stanje u BiH se neće promijeniti, dok se ne promijeni Ustav, a za promjenu je potreban politički konsenzus svih naroda i građana, odnosno dvotrećinska i entitetska većina u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Ako agresori i genocidaši mogu biti garanti mira onda se ovaj svijet zaista mora upitati kuda ovaj svijet ide? Ako su Srbija i Hrvatska zaista garanti Dejtona, onda se Bosni, ali ne samo i Bošnjacima, loše piše! Ako savremeni svijet, koji se kune u pravdu i diči demokratijom, može dozvoliti da se iz srca Balkana, BiH,u 21. vijeku, nakon počinjenih genocida, protjeraju muslimani Bošljaci iz njihove domovine, kao što se to događalo stotinu godina ranije u Srbiji, onda je to više nego zabrinjavajuće. Možda nakon svega i MZ proradi savjest, da ozdravi i probudi svijest?!
Dejtonsko uređenje BiH je neodrživo
Svima u svijetu treba da bude jasno, bez obzira na sve pritiske i prijetnje, BiH će opstati. FBiH i Rs će biti razvlašćeni i ukinuti. Ukinuće se i kantoni i država BiH ujediniti na regionalnoj osnovi kroz geografske regije, u kojima neće biti majorizacije bilo koga nad nad bilo kim. Građani BiH žele i trebaju građansku državu, u kojoj će svi imati jednaka prava i obaveze.
Ovo što SDA sada traži svojom Deklaracijom narodi i građani BiH morali su i trebali tražiti prije 20 godina. Nepravedan Dejtonski sporazum je podijelio BiH, nagradio agresore, dao pravo tvorcima genocidne Rs na državu u državi, odobrio im da je zovu samo srpskom, ohrabrio hrvatske separatiste na slične zahtjeve, genocidnoj Rs daoi status Repulike a ukinuo ga državi BiH,ugušio ustavna prava građana, odbacio legalan ustav a nametnulo nelegalna ustavna rješenja i neprihvatljivo i neodrživo ustrojstvo države. Takvo Dejtonsko uređenje je neodrživo i svima je jasno da se mora mijenjati i što se bude duže na to čekalo, biće to sve teže provesti. A da se to postigne, MZ mora pomoći da se iz BiH i od BiH odmaknu tzv. garanti Dejtonskog sporazuma, Srbija i Hrvatska. Oni su stalne prijetnja i glavna kočnica i prepreka uspostavi mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini.
Pri tome se ne smije zaboraviti da su Bošnjaci još uvijek jedini od tri BH naroda, najteže pozlijeđeni i desetkovani u vrijeme agresije, koji i dalje teži zajedništvu i bezrezervno zagovara multietničku građansku BiH, u kojoj će svi njeni narodi i građani imati ista prava.
I ovaj put, kao u više kriznih slučajeva do sada, na potezu je Međunarodna zajednica, na potezu su PIC, OHR i međunarodni predstavnik Insko. Ili će raditi svoj posao, ili će i on završiti na smeću historije, kao svi koji pokušavaju od laži praviti istinu, od nepravde pravdu, od zločinaca heroje, od agresora pobornike i zaštitnike mira.
Burlington, 21. Septembra 2019 Zijad Bećirević
