Godinama, pa i decenijama, područje Zapadnog Balkana mladi ljudi napuštaju kako bi osigurali bolje radne i životne uvjete za sebe i porodicu. Ustaljene destinacije su Austrija, Njemačka, Belgija, Francuska… U posljednje vrijeme sve je više onih koji se odlučuju za malo istočnije varijante, pa se čuje kako odlaze na rad u Češku, a neki su stigli i do baltičkih država.
Sjever se obično vezao za države Skandinavskog poluotoka, Švedska je velikom broju ljudi obećana zemlja zbog poslovnih mogućnosti ili ljudskih prava.
No, jedna porodica se odlučila za korak dalje, pa su se zaputili (i to automobilom) – ka Islandu! Vožnja porodice Elme Rizvanović je krenula iz Sarajeva do Danske, a potom je uslijedila duga vožnja brodom ka dalekom sjeveru. Ta vožnja do Islanda je trajala cijela tri dana, sa pauzom na Farskim otocima.
Suprugova fascinacija Skandinavcima
Nakon određenog vremena provedenog u „zemlji vatre i leda“, Rizvanović se s porodicom preselila malo južnije, ali i dalje daleko od glavnog evropskog kopna. Naime, trenutno je na Farskim otocima.
Na obje destinacije je otputovala jer je dobila dobre uvjete da radi ono u čemu je vrhunski majstor – Rizvanović je, naime majstor slastičar. Ova profesija je generalno jako tražena u Evropi, a sjever je sagovornicu Al Jazeere privukao iz nekih drugih razloga. Ističe kako veliku zaslugu za to ima njen suprug.
– Želja je uvijek postojala da živim i radim van granica Bosne i Hercegovine, da upoznam druge kulture, a i da proširim svoje znanje, govori ona.
– Ideja da idemo na Island, pa i na Farska ostrva je protekla od supruga koji je fasciniran Skandinavcima, narodima Sjevera.
Ideja je bila tu, želja također, ali je realizacija planova bila teška i dugotrajna. Valjalo je isplanirati i dogovoriti sve, od posla do putnih aranžmana.
– Realizacija odlaska je zaista bila duga i teška, pogotovo za nas porodične ljude. Do informacija je bilo teško doći, suprug i ja smo slali mailove na svaki mogući restoran, pekaru, slastičarnu na Islandu. Tek nakon dvije godine potrage uspjeli smo naći posao, navodi.
Značajni dodaci na plate
Dolazak na Island je donio velike promjene. Temperature, dugi dani i duge noći, mentalitet ljudi, sve je to bilo novo za ovu bh. porodicu, ali su se vremenom uspjeli povezati sa domaćim ljudima.
– Na Islandu je bilo teško u početku. Što se tiče Islanđana, jako su hladni dok te ne upoznaju. Kad smo počeli ići na kurs islandskog jezika tada su i počeli da nas prihvataju, kaže Rizvanović.
– Mi smo bili na jugu Islanda gdje su ljudi jako zatvoreni. Bosanaca ima, ali tu gdje smo mi bili uglavnom smo upoznali više Hrvata. Što se tiče naših ljudi, slabo su upućeni ili nezainteresirani.
Ipak, radni aspekt i uvjeti rada su bili sasvim nešto drugo.
– Što se tiče posla radnik je zaštićen. Sindikat radi svoj posao dobro. Noćni rad je plaćen plus 50 posto, praznici i nedjelja 100 posto, prekovremeni rad 38 posto.
Nakon Islanda na red su došli Farski otoci, mala grupa otoka u Atlantskom okeanu, južno od Islanda, a sjeverno od škotske obale, odnosno Velike Britanije. Otkud u državi koja je ime dobila po ovcama (bukvalni prevod Foroyara, kako se zove država na jeziku Farana, znači Ovčiji otoci)?
– Kao što sam ranije rekla, naš put za Island je bio automobilom i kako smo išli brod preko Atlantika, stigli smo do Farskih otoka. Tamo smo odmarali u Torshavnu i grad nam se dopao ‘na prvu’. Pronašli smo jednu slastičarnu i sljedeći dan sam im poslala CV i nakon godinu sam tamo i dobila posao, rekla nam je.
Jako cijenjeno znanje
Na pitanje može li uporediti odnos prema njenoj profesiji u domovini BiH i u Evropi, Rizvanović odgovara kako su slastičari jako cijenjeni van bh. granica.
– Slastičar specijalista sam po struci, i u Sarajevu gdje sam radila i živjela je to solidno plaćen posao. Ali to nije ni približno cijenjeno kao što je u Evropi, navodi i ističe na šta misli kada kaže kada je različit odnos.
– Ne mogu se uporediti plaće, ne može se uporediti mentalitet ljudi, način života. Odgovornost prema poslu, prema drugima. Sličnosti nema.
Rizvanović smatra kako se društvo u BiH mora mijenjati ako se žele sačuvati kvalitetni i stručni radnici, majstori, pravnici, inžinjeri…
– Mora se više vrednovati rad. Kad se pojavi red, rad i disciplina, tada će se svaki zanat više cijeniti. Mladi moraju da rade, a ne da im najveća ambicija bude da se zaposle u državnu firmu i da ništa ne rade, kategorična je.
Na kraju, kako to postići?
– Da svako gleda svoj posao. I da se više radi, zaključuje Rizvanović, bh. majstorica slastica sa trenutnom (radnom) adresom u Torshavnu, glavnom gradu Farskih otoka.
