Jasminka Jasna Hasanbašić, predsjednica Odbora bh. učitelja u Danskoj: Obrazovanje djece u dijaspori izuzetno je značajno

Obrazovanje i vaspitanje djece jedan je od najvažnijih zadataka bh dijaspore u Danskoj, ali i u cijelom svijetu. Narod koji ne uči svoju mladost da zna ko je i šta je, da dobro upozna svoje korijene i porijeklo, da ne zaboravi svoju postojbinu te da poštuje svoje kulturno, historijsko i vjersko naslijeđe, osuđen je na nestajanje. U svemu tome izuzetno je značajno učenje materinjeg jezika. Proces asimilacije je gotovo nezaustavljiv, a jedini način da mu se suprotstavi je uspješna integracija u sredinu u kojoj se nastavlja život djece tamo gdje su se njihovi preci silom prilika našli. Osnivanje dopunskih škola u kojima se uči sve ono što smo naveli kao preduslov očuvanja našeg identiteta najvažniji je korak svake bh dijaspore. Sve to je bio dovoljan povod da obavimo razgovor sa Jasminkom Jasnom Hasanbašić, predsjednicom Odbora bh učitelja u Danskoj. Gospodo Hasanbašić recite nam najprije nešto o sebi Rođena sam u Tuzli. Majka sam dvoje odrasle djece.

„U Dansku sam došla 1992. godine i poslije izlaska iz izbjegličkog centra, živim na Frederiksbergu, sa mužem i mlađim sinom. U Bosni i Hercegovini sam dugi niz godina radila kao prosvjetni radnik u Živinicama, sve do početka rata. U Danskoj sam završila za socijalnog, a kasnije i za muzičkog pedagoga i u tom poslu sam više od 15 godina.“

Recite nam nešto o značaju dopunskog obrazovanja naše djece u dijaspori i načinu vašeg rada i organizovanja?

„Za vrijeme boravka u izbjegličkim centrima bile su organizovane škole na bosanskom jeziku. Poslije izlaska iz centara mnogi su, pogotovu mlađi, počinjali prihvatati danske vrijednosti, jezik i kulturu. Maternji jezik, u većini slučajeva, se pričao u krugu porodice. Danas ima dosta naše djece i mladih ljudi koji imaju poteškoća u komunikaciji na bosanskom jeziku. Radi toga sam uradila jedno istraživanje te sam uz pomoć Instituta za jezik i uz novčanu pomoć BKC-a u Kopenhagenu, organizovala 1. konferenciju o očuvanju maternjeg jezika u Danskoj, u aprilu 2017. godine. U maju iste godine osniva se Odbor bh učitelja u koji je ušlo 6 članova, a već danas nas ima 17. Članovi su iz svih dijelova Danske i mahom prosvjetni radnici, pedagozi ili osobe sličnih zanimanja. Odbor je registrovan u udruženja i funkcioniše kao i sva druga udruženja te ima Statut i Pravilnik o radu dopunskih škola, ima svoje članove i Glavni odbor. Sa odgovarajućim ministarstvima u Danskoj i Bosni i Hercegovini imamo dobru saradnju.“

Koliko je do sada osnovano dopunskih bh škola u Danskoj?

„Na nivou Danske postoji 7 škola na bosanskom jeziku, a nalaze se u svim većim gradovima. U toku je otvaranje škole u Koldingu, kao i sagledavanje mogućnosti da se otvore škole u Slagelse i Aalborgu. Putem medija i kroz organizovanje raznih seminara motivišemo roditelje da šalju djecu u dopunske škole, jer smo svjesni da sve to prvenstveno ovisi o interesovanju roditelja, ali i o zainteresovanosti i podršci bh udruženja i džemata.“

Recite nam onda kakav je odnos roditelja prema školi?

„ Roditelji koji već šalju svoju djecu u škole na bosanskom jeziku imaju različit odnos prema tome. Ima dosta roditelja koji su svjesni važnosti učenja, poznavanja i korištenja maternjeg jezika za njihovu djecu jer to je kapital koji ostaje uvijek uz njih.“

Koliki je značaj socijalnog povezivanja djece bh dijaspore u poređenju sa rezultatima vaspitno obrazovnog procesa?

„Značaj socijalnog povezivanja naše djece jednako je važan kao i rezultat vaspitno obrazovnog procesa. Faktički, toliko je važan da se i ne mogu odvajati jedno od drugog.“

Imaju li dopunske škole podršku bh ili danskih institucija?

Svakako da imaju. Podrška našeg sadašnjeg ambasadora i predstavnika Instituta za jezik nam daje vjetar u leđa i pomaže nam da istrajemo na našem putu. Ovo kažem zato što doživljavam da je pred nama duga borba za priznavanje vlastitog jezika i kulture i to ne samo kod danskih vlasti, nego i kod građana bh. porijekla. Radimo na buđenju interesa roditelja da šalju svoju djecu u dopunske škole, kao i na planu shvatanja bh. dijaspore o važnosti očuvanja i učenja maternjeg jezika ukazujući na sve vrijednosti, bogatstvo i prednosti dvojezičnosti.“

Vezuv Bašić