Sukob na interesnoj ljevici: Nesmanjenom žestinom i s već poznatih uporišta nastavlja se verbalni rat između Demokratske fronte i SDP-a. Zanimljiva javna rasprava, pravo je zadovoljstvo čitati ova zabavna prepucavnja. Sve što kažu jedni o drugima je tačno. I svaka im čast na tome. Kad SDP tvrdi da “bez ikakvog razloga DF i SBB izlaze iz Šestorke… Ovo je sukob dva koncepta i dvije ideje. S jedne strane je dokument od dvije i po stranice sklepan dva sata prije sastanka, a s druge konkretan program mjera”, nema nam druge nego se složiti.
Kad DF, s druge strane, napiše da su amateri iz SDP-a upropastili priliku da građanske stranke upravljaju državom, opet potpisujemo od riječi do riječi. Činjenica je da je DF otišao sam tamo gdje se moglo samo u paketu. Tako je dodatno ojačao SDA i srušio nadu da su ikakvi pomaci mogući. I isto je tako činjenica da SDP nije imao hrabrosti ući u koaliciju koja bi imala dovoljno snage da kontrolira i usmjerava važne procese na državnom i nižim nivoima. O Komšiću je na ovom portalu rečeno mnogo toga minule nedjelje. Ostaje još da se definira kalkulantska politika Nermina Nikšića. Senad Hadžifejzović zubarskim je kliještima iz njega morao izvlačiti mišljenje o potezu Fahrudina Radončića. Isto kalkulanstvo Nikšić je ispoljio i prije koji mjesec, kad je bh. javnost agitpropovski uvjeravao da Milorad Dodik nije pod ruskim uticajem, nego da je riječ o samosvojnom bosanskom biznismenu.
Drugovi političari, morate znati da je za politiku, osim dobre količine debele kože, potrebno imati i nešto malo hrabrosti. Tu su svi junaci ove priče, uključujući i one nespomenute, zakazali. SDA može biti zadovoljna stanjem u kojem je samu sebe dovela bh. ljevica.
Zašto se Katarina nije rukovala s Kolindom: U duelu kandidata za predsjednika, odnosno predsjednicu Hrvatske, demonstrirano je sve ono što regionalna politika danas može ponuditi građanima: proračunatost, nedostatak vizije i hrabrosti, dominantno loš odnos prema BiH… Katarina Peović, uz još jednog ili dvojicu kandidata bez šanse, odudarala je od tog depresivnog utiska. Insistiranje na socijalnoj politici, radnicima i njihovim pravima te ratnim zločinima vjerovatno nije put koji vodi do pobjede. Ali zato govorimo o temama koje se jednom moraju pojaviti u javnom prostoru. Peović je izazvala i omanji skandal odbivši da se rukuje s Kolindom Grabar-Kitarović. Sljedećeg dana svoj je potez argumentirala kroz šest tačaka. Tih šest stavki najprecizniji je i najubojitiji politički program do sada iznesen. U njima su pokriveni svi oni krizni politički fenomeni koje ostali kandidati sustavno ignoriraju. Zoran Milanović bi od straha dobio šećer samo kad bi na ovakav način spomenuo Darija Kordića i Slobodana Praljka.
Koliko košta karta za genocid? Saopštenja pristižu svakog dana, ali i dalje je teško razumjeti sve razmjere kriminala zbog kojeg su trenutno u pritvoru Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša u BiH, i Suada Nožić, direktorica Muzeja zločina protiv čovječnosti i genocida 1992. – 1995. Kao prvo, govorimo o dva muzeja koji izgleda rade, ali nigdje nisu prijavljeni, niti provedeni kroz sistem. Taj kriminal sad bi se čak mogao koristiti kao olakotna okolnost. Meškovića je prijavio rođeni sin, a on će tog istog sina tužiti za ucjenu. Šestorka koja je uhapšena izdavala je duple karte, jedne prijavljivane, druge ilegalne, od kojih je novac išao uhapšenima u džep. Pritome, uopće nije jasno kako je onaj prvi tip karata mogao biti legalan kad su muzeji nelegalni. Šta god da se izrodi iz ove nevjerovatne priče, ostaje činjenica da su ljudi ubijeni u genocidu postali objekt i žrtva najbestidnijeg mirnodopskog kriminala do sada zabilježenog u Bosni i Hercegovini. Zemlja nam se ionako raspada zbog korupcije, ali ovakav lopovluk još nije zabilježen.
Zanimljivo je da ovaj slučaj nije uznemirio društvene mreže. Facebook i Twitter s fascinantnom su ravnodušnoću ispratili hapšenja i popratne informacije. Grupe i ljudi koji se znaju upaliti zbog najnevjerovatnijih stvari i koji tu upalu znaju ponosno nositi danima, nekad čak i sedmicama, pokazali su se impresivno imuni na zloupotrebu genocida, ako je to dovoljno precizna definicija pljačke razotkrivene u akciji „Memori“.
Ali to smo mi: ljuti i važni na sitnicama, slijepi, gluhi i nijemi na bitnim stvarima.
Analizarj.ba/ Ozren Kebo
