Moj stav

BILANSI DEJTONA: Prije i poslije Dejtona Republika BiH bila je biće naša jedina domovina

Slavimo godišnjicu Dejtona

a u Bosni još uvijek

na uzbunu zvone zvona.

 

Dvadeset četiri godine kasnije

ništa nije bolje ni jasnije.

Krv se više ne proljeva,

al’ svaki dan grmi i sijeva,

“puca” se s desna i s lijeva,

Bosna sve teže odoljeva.

 

Sve više je boli i jada,

narod sve više strada,

nema čemu da se nada.

 

Dejtonski sporazum je trebao biti

temelj sigurnosti i mira,

a svaki dan proizvodi,

sve više nesporazuma i nemira.

 

U Dejtonskoj BiH

nikad svi zajedno,

svako protiv svakog,

ili jedan protiv dva.

 

Jedna od najvrednijih tekovina Dejtona

je luđačka košulja

od debelog najlona,

skrojena i sašivena u Dejtonu Bosni,

dok ne dođe pameti mora da je nosi.

 

Sve što smo našli

u Dejtonskom paketu

Bosancima i Bosni

bilo je na štetu.

 

Podijelili zemlju,

nagradili agresore,

dali im republiku

eure i dolare.

 

Sve što je Dejton

Bosni i Hercegovini trebao dati

dobili su Srbi i Hrvati.

 

Ciljano spojili Srbe i Hrvate

dali im oružje

da nas opet mlate.

 

UN,MZ i Ameriku

neka bude stid,

nepravednim Dejtonskim ugovorom

podržali su agresore na BiH

i formiranjem Rs

nagradili genocid.

 

Dok Dejton u Bosni traje

ni koka neće snositi jaje.

 

Porazan bilans Dejtona

je sve manja ulazna,

a sve duže izlazna kolona.

 

Sa Dejtonskom kartom

se kući ne vraća,

a iz nje se u svijet svaki dan ispraća.

 

Dok je bio živ naš Tito

i narod se za nešto pit’o.

Od kad smo sahranili druga Tita

narod se više ni za što ne pita.

 

Kultura, sport, obrazovanje

zdravstvo i socijala

ostali su samo kao eho

naših ideala.

 

Nema više radničke klase,

žitnih polja ni fabrika,

sve je uništila

stranačka privatizacijska politika.

 

Državom neprikosnoveno vladaju

kriminal i korupcija,

obezglaviti ih srušiti ne može

ni vulkanska erupcija.

 

Od bešike pa do groba

U Dejtonskoj BiH će trajati korupcijsko doba.

 

UN od Bosne oči kriju

jer grešku svoju

 opravdati ne mogu i ne smiju.

 

A iz Holandije,

od holanskog bataljona,

i sada nude samo kesice bombona.

 

Ograđena žicom entitetskog zida

RS 9. janauar slavi

kao Dan početka genocida.

 

Pola je Bosne

rasuto po svijetu,

u 100 zemalja,

na cijelom planetu.

 

Sa dejtonskom kartom u Bosnu se ne dolazi

al’ zato sve živo iz nje u svijet odlazi.

 

Uzeli nam zemlju,

oteli, opljačkali i uništili firme

odveli sebi naše mlade,

da im služe i za njih trade.

 

Napuštene kuće, gradovi pusti,

prosijaci i psi lutalice

 zaposjeli gradske trgove i ulice.

 

Glavne etničke partije i grupe

što nemaju mogu da kupe,

ni glave poslanika im nisu skupe.

 

U Bosni nema i neće biti,

po Dejtonskim sporazumu

obećane sigurnosti i mira,

dok nacionalistilčka klika

političkim životom dominira.

 

Nad Bosnom još vlada mrkli mrak,

 agresori kontrolišu zemlju i zrak.

Manjinski narodi trpe i strahuju,

nemaju nikakvih prava,

ko samo malo podignu glavu,

zna – ode mu i glava.

 

A ljudi se se više mraka plaše,

jer ni nebo još uvijek nije naše.

 

BiH je ptica u kavezu,

logoraš u logorskoj žici,

za OHR i Valentin Inzka

poslušan psić na uzici.

 

Troglavo državno Predsjedništvo

ko rogovi u vreći,

što god odluče dvojica,

protiv toga je treći.

 

Zbog Programa reformi za NATO

Predsjedništvo opet posvađato.

 

Presude Ustavnog suda

su za podsmjeh i sprdačinu,

jer s njima se

vlast ne dodiče,

vlastodršci ne načinju.

 

Dok Bosna tone, u ponor plovi,

Valentin Inzko se sladi i tovi.

Umjesto da ide u EU i NATO

Bosna sve dublje tone u blato.

 

Dejtonska demokratija i sloboda

su samo luk i voda.

 

Isti ljudi na političkoj sceni,

a narod u mraku beznađa u njihovoj sjeni.

 

Dodik, Čović, Izetbegovič, Radončić,

Ivanić..

svađaju nas i mire,

doživotno s nama vladaju i traju,

maglu nam stranačku sve skuplje prodaju.

 

Glasamo za njih,

oni su naše vođe,

a ne zna koji nas više guzi i glođe.

 

Na državnom nivou, u entitetetima i kantonima,

imamo svih nivoa vlasti,

a svako kome se prohtje

i zrno iz puške može ukrasti.

 

BiH je sve dalje od Dijaspore,

voli je samo kad daje pare.

 

Dijaspora iz cijelog svijeta

dođe kući svakog ljeta,

da obespravljenim i gladnim ublaži rane,

obiđe mezare i ode na sahrane.

 

Hoćemo u Evropu,

  Evropa nas neće,

ko nam je kriv

kad smo hude sreće.

 

Nije nam dosta naše muke,

doveli nam očajnike sa Bliskog Istoka

i pustili ih na livede

da žive kao stoka,

čekaju zimu u Vučjaku

i proklinju svoju rođenu majku.

 

Po Dejtonskom Ustavu,

uz Dejtonska rješenja,

ne može se zajedno

sadjeti ni plast sijena.

 

Bilans Dejtona je Bosna cijela,

al’ podijeljena na tri dijela.

Tri naroda u dva eniteta

osuđena da žive ko ukleta.

 

Međunaroda zajednica je

formirala organe

da nas prate, štite i brane

a kako pošteno rade

brzo će da je sahrane.

 

Sa agresorima šuruju,

ljube im ruku,

 državu ruše i u zemlju vuku.

 

Haški sud pobrkao lončiće

izjednačio branioce i zločince.

Branioce Bosne šalju na robiju,

a zločinci ordene i odlikovanja dobivaju.

 

O Mladiću… i Kararadžiću

još nisu završili davno započetu priču.

A i Udruženi zločinački poduhvat

ostat će zaboravljen i opravdat.

 

Ostao je nepriznat genocid

u

Bratuncu, Foči, Ključu,

Prijedoru, Sanskom Mostu

Vlasenici i Zvorniku,

negiran

genocid u Srebrenici,

 a u svakom tom gradu stotine su ubijene u logorima

i gomile  leševa ležale na nekoj gradskoj ulici.

 

Izvršioci i negatori genocida

genocidna slave djela,

a porodice žrtava,

u mezarja nišana bijela,

svojih najmilijih,

ukopavaju dijelove tijela.

 

Vijeće za provedbu mira,

koje čine SAD, Japan,

veće evropske zemlje

i Rusija

u Bosni već 24 godine

samo statira.

 

Susjedi se naoružavaju

i prijete

odlučni da sebi pripoje bh kantone i entitete.

 

Laž im je oružje sve opasnije i jače

ruši istinu i Bosnu rastače.

Istina treba svima nama,

ali ni istina ne dolazi sama.

 

Dok se u BiH i danas govori o pomirenju,

u Hrvatskoj i Srbiji rade na proširenju.

 

Sa mržnjim nacionaliste hrane,

u težnji da ljubav i zajedništvo sahrane.

A  ko se mržnjom hrani

čekaju ga crni dani.

Ko u mržnji skuplja snagu

prodao je dušu vragu.

 

BiH sad ima

zajedničku armiju

sa 10.000 vojnika,

a deset puta više

ima ih srpska republika.

 

Republika srpska genocidna

sve bolje naoružana

i mobilna,

četnički pokret širi

da policijski sastav

podupre i podmiri.

 

A samo naivan i ludi

ne vidi da se i Herceg Bosna

obnavlja i budi,

spremna da legne

Hrvatskoj na majčine grudi.

 

I dok naše drage komšije

kupuju tenkove, rakete, avione

Bosna ne može pokrenuti

ni nove

 skupo plaćene željezničke vagone.

 

Za teške zločine i genocid

nad Bošnjacima,

agresori nisu krivi,

već oni koji su nas branili i ostali živi.

 

Ni britansko-njemačka inicijativa,

 pokrenuta s velikim ambicijama

nije više živa.

 

U Bosni je sve manje

suvereniteta,

sve manje integriteta,

jer nam je neko uvijek iza peta.

 

A punije su nam stranaca

 državne granice,

nego putnika željezničke stanice.

 

Sjena majke Rusije

nad Bosnom se širi i klati,

a svaku stopu zemlje,

kontrolišu Srbi i Hrvati.

 

Najveći zločinci sjede u vladi

a za branioce Bosne

novi zatvor se gradi.

 

Visoko sudsko sudilačko vijeće

svoj model pravde Bosni nameće.

Tegeltija prkosno sjedi na rudi,

oslobađa krive – nevinima sudi.

 Umislio Milan Tegeltija

da su tužilaštvo i sudovi

njegova prćija.

 

Bili bi sretniji da bh pravosuđe

u nekom restoranu pere suđe,

jer zločince i kriminalce

privija na grudi

a sitne provalnike proganja i sudi.

 

U svakom bosanskom gradu

sve više bijelih nišana

sve manje dobrih Bošnjana.

 

Svi spas od ekonomije traže,

a od politike je živjeti sigurnije i draže.

 

Njive nema ko da ore i sije.

a mladih sve puniji kafići i birtije.

 

Sve veći broj fabrika

zatvara svoja vrata,

a zaposlenim kasni i minimalna plata.

 

Dok štrajkuje ispred fabričke kapije,

radnik ima bar gdje da se napije.

jer kafići i restorani

niču kao gljive,

 lakše se živi od ekonomije sive.

 

Ako radnik nema pravo da radi,

osuđen je da umre od gladi.

 

U narodnim kuhinjama se i danas hrani,

 sve veći broj siromašnih i gladnih.

Na ulicama prose penzioneri

a po statistici sve brojniji bh milioneri.

 

Miniranih područja je svaki dan manje,

a malo malo pa na minu neko stane.

 

A masovne grobnice

širom Bosne

kosti ubijenih duboko kriju,

dok svi njihovi tvorci ordene dobiju,

umjesto da odu na robiju.

 

Bijelih nišana punije grobnice

nego živih ljudi bosanske ulice.

 

Luđačka košulja iz Dejtona,

sašivena od debelog najlona,

na leopardovu kožu navučena Bosni

i dok ne dođe pameti moraće da je nosi.

 

Dragi Bože Bosni pomozi

od Dejtona se i Bill Clinton grozi.

 

Bosanac sam i Bošnjak,

svoju Bosnu hoću, želim i volim,

da je sačuva svakog zla i napasti,

dragom Allahu se za nju molim.

 

I danas u BiH na uzbunu zvone zvona,

jer se različito tumače

i dovode u pitanje

dobre namjere Dejtona.

 

Pozovimo Srbe, Bošnjake i Hrvate

da se Bosni svojoj vrate.

Bosna vam je uvijek mati,

nigdje takvu nećete imati.

 

Želimo da se u demokratiji, miru, ljubavi i slobodi

svako novo dijete u BiH rodi,

zemlja bratskom ljubavlju oplodi.

 

Želimo da se s komšijama

pazimo i obilazimo,

kao sestre i braća draga,

da nas naše drage komšije

više nikad

 ne tjeraju s kućnog praga.

 

Želimo da se u BiH

vrate prognani i izbjeglice

i da se svima vrati

 izgubljeni osmijeh na lice.

 

Prije i poslije Dejtona,

Republika Bosna i Hercegovina,

bila je biće naša jedina domovina.

 

Krajnje je vrijeme

da u Bosni shvate i prihvate

i Bošnjaci, i Srbi i Hrvati,

mogu svakog prijateljem zvati,

ali je samo Bosna i Hercegovina njihova rođena mati.

 

Zijad Bećirević, Burlington, 15.12.2019.g.

 

 

Related posts

27 GODINA GENOCIDNE RS

Urednik BiH Info Desk

Sjećanje djece o jednom ocu: Priča o velikom čovjeku Irfanu Mravoviću

Advokat Nobilo: Slučaj Dragičević bit će jedna od najvećih obmana u historiji BiH!

Leave a Comment