„Završena je emisija…“, ostadoše Majkine riječi dok je još bila pri svijesti. I mir na licu, makar neka utjeha. A najbližima, pored neizmjerne tuge, grdje nije moglo- kako prevesti u Bosnu i ispuni zadnja želja…
U ovako teškoj situaciji, usložila moja (ne)završena „(e)misija“. I, „ima li smisla bijele golubove utjerivati tamo gdje se oružjem svaka mjera mjeri a pravo jačeg zakone kroji…“, davno napisao. Prošle godine spominjao renomiranog slikara, sina slavnog umjetnika, kome se slikarstvo zgadilo! Znam razlog, a kod mene trunka je falila da SVE iznesem na trg i zapalim zajedno sa Bijelim golubom!
Dramatični potezi priliće slabima i nesigurnima. I evo na fotosu Sabahudina Ahmičića iz SWE-BOSS, Finspång (ranije „Rogotrans“) neka preveze u Bosnu kada se otvore granice. Zastane u Austriji gdje će pakete „Novog sunca“ i „Bijeli cvijet iznad puta“ sačekati neko od naših. Ostalo- pravac Zvornik!
Prijatelj Esad Canić (na fotosu lijevo) je odigrao ključno. Šta uraditi sa velikim Bijelim golubom koji je bio u sastavu scenografije zadnjeg mirovnog programa u Stadsparku u Örebru- ostao u zavjetrini, a jak vjetar slomio dva prednja. Spakovan prenesen u sobu njegovog sina Emira. Lijepa koicidencija (E)MIR, a u prošloj kolumni išlo o koferu u koji je smješteno „srce priče“. Kada odraste eto mu prilike da je nastavi u Skandinaviji. Prvo sa švedskim i norveškim vršnjacima, potom „spusti“ na jug i svuda tamo gdje budu željeli.
U Bosnu se šalje golub koji su poklonili učenici Tullängsgymnasiet. Možda ovo potakne nekoga: škole, struku, NVO da pokušamo vratiti značaj simbola mira i sa Internacionalnom izložbom „Dječije zastave“, sastavljene na dugom platnu (fotos 2), ponovo uzleti…
P.S. Sve prohujale godine Majka je bila važni svjedok. Nadam se da sam joj makar malo priuštio radosti. Bila je na premijeri moje teatarske predstave u Bergenu (Hvorfor gråter solen?!!), na otvaranju dječije galerije Fredssvampen u Örebru, na prvoj „Barnens Fredsgala“ u Koncertnoj dvorani, potom dvije godine zaredom u Stadsparku. U zavičaju je poduže, samo navesti da je tri godine prisustvovala otvaranju Susreta zvorničke dijaspore i, najvažnje, spomenika na Kazanbašči.
Evo je na fotosu (2003.) za vrijeme generalne probe u Stadsparku. A za nezaborav počast koju je dobila davne godine u zvorničkoj Kasini, kada je nakon promocije dječijeg romana „Dva splavara mala“, recenzent Vojislava Vasiljević izvadila iz vaze buket karanfila i uručila…
_______
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na više mejl adresa.
Piše: Sead Hambiralović
