Emina Mahmutbegović (23) je ponos Živinica i Bosne i Hercegovine. Ova svestrana djevojka, apsolventica na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli, studentica generacije 2018/2019., trenutno se nalazi u Friedrichshafenu na stručnoj praksi u kompaniji ZF Friedrichshafen AG, u naučnoistraživačkom centru za autonomnu vožnju.
– Apsolventica sam na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli, Odsjek automatika i robotika. Od ranog djetinjstva sam bila jako ambiciozna i težila ka uspjehu. Iz tog sam razloga najveći dio svog vremena provodila učeći. Završila sam i Osnovnu muzičku školu u Živinicama, kao najbolja učenica. Pored harmonike, sviram klavir i gitaru. Slobodno vrijeme sam provodila pjevajući i svirajući sa sestrom. Bile smo gošće na mnogim kulturno-umjetničkim događajima kao i televizijskim kućama. Uprkos ljubavi prema muzici, odlučila sam da najveći dio svog vremena posvetim nauci. Kao svoj najveći uspjeh u toku studija bih istakla priznanje za najbolju studenticu u generaciji 2018/2019. od strane Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke. Ono što, također, predstavlja bitan dio mog života i na što sam jako ponosna, jeste moj angažman u Fondaciji budućnosti u BiH, gdje trenutno radim kao mentorica i koordinatorica za vanjsku saradnju i partnerstva. Bavim se radom i istraživanjem u oblasti autonomne vožnje, u kojoj želim da nastavim svoj rad i obrazovanje u budućnosti. Tečno govorim engleski i njemački jezik.
Kako ste se odlučili da studirate baš elektrotehniku?
– Moram priznati da sam tu odluku donijela tek u završnom razredu srednje škole. S obzirom na to da sam kroz odrastanje imala dosta različitih interesovanja i hobija, moje želje za studijem su se mijenjale. Najprije sam željela studirati međunarodne odnose i diplomatiju, zatim muziku, a na koncu sam se odlučila za elektrotehniku. Mojoj odluci je doprinijela činjenica da mi je matematika oduvijek bila najdraži predmet, jer se nije morala učiti. Kada su u pitanju tehničke nauke, elektrotehnika mi je bila jedini izbor jer još od djetinjstva volim videoigre – posebno one sa utrkama automobila. Kroz njih sam počela razvijati interesovanje za automobile koje je vremenom preraslo u želju da radim u toj industriji. Moj izbor studija i smjera je zatim postao vrlo jasan i od samog početka sam znala da sam donijela pravu odluku. IT industrija, kao najbrže rastuća, definitivno je pravi izbor za svakoga ko brzo mijenja interesovanja i stalno želi da uči nešto novo.
Kao srednjoškolka i studentica veoma ste aktivni?
– Moja aktivnost u nevladinom sektoru je započela ulaskom u Fondaciju budućnosti u BiH. Mogu slobodno reći da je to nešto najbolje što mi se desilo u životu. Fondacija budućnosti u BiH je nevladina organizacija čiji je osnovni cilj da podrži i usmjeri studente/ice tehničkih nauka i mlade inženjere/ke iz BiH kroz liderstvo, obrazovanje i tehnologiju, kako bismo na taj način osposobili generaciju novih lidera/ki koji će moći razvijati IT industriju u Bosni i Heregovini, a samim time i njenu privredu. Smatramo da su mladi najveći potencijal kojeg naša država ima, a IT industrija može napraviti najveći impakt na ekonomiju BiH. Kroz svoj angažman u fondaciji, dobila sam priliku da učestvujem na naučnim konferencijama i događajima kako u BiH, tako i izvan nje, držala sam radionice iz programiranja srednjoškolcima, bila sam koordinatorica webinara (online predavanja) gdje sam imala priliku da ugostim i sarađujem sa vrhnunskim inženjerima i naučnicima koji rade u najpoznatijim kompanijama i univerzitetima širom svijeta. Neki od predavača/ica su bili/e uposlenici Googlea, Goldman Sachsa, HP-a. Trenutno radim kao koordinatorica za vanjsku saradnju i partnerstva gdje sarađujem sa IT firmama iz Bosne i Hercegovine, drugim organizacijama i udruženjima sa sličnom vizijom i misijom kao što je vizija fondacije.
Zanimaju vas automobili i automobilska industrija. Time se i naučno bavite?
– Da, zapravo se bavim istraživanjem u oblasti autonomne vožnje. Problem autonomne vožnje se može podijeliti na tri oblasti: detekcija, planiranje kretanja i djelovanje. Detekcija predstavlja problem “vida”, to jeste, određivanje pozicija i vrsta svih objekata i saobraćaja koji se nalazi u okruženju autonomnog vozila. Planiranje kretanja predstavlja određivanje putanje kojom će se automobil kretati s obzirom na okruženje u kojem se nalazi, a djelovanje problem upravljanja, odnosno određivanja upravljačkih signala automobila na osnovu proračunate putanje. Ja se bavim istraživanjem u oblastima detekcije i planiranja kretanja. Preciznije, istražujem različite detektore objekata na slikama. Ovi detektori su bazirani na vještačkoj inteligenciji, a njihova osnovna svrha jeste da daju automobilu ili robotu informaciju o poziciji objekta koji se nalazi u njihovom okruženju, kako bi ih automobil ili robot zaobišao. Informacije o vrsti objekta su svakako bitne sa aspekta spoznaje okruženja ali i samom djelovanju automobila jer, naprimjer, nije ista posljedica sudara sa čovjekom i sudara s nekim nepomičnim objektom. Autonomna vožnja je trenutno jedna od najaktuelnijih oblasti u tehnologiji. Ovaj problem još nije u potpunosti riješen, a samim time je jako izazovan i ima dosta prostora za istraživanje.
Trenutno ste u Njemačkoj. Gdje živite i zbog čega ste u ovoj evropskoj zemlji?
– Trenutno živim u Friedrichshafenu i na stručnoj sam praksi u kompaniji ZF Friedrichshafen AG, u naučnoistraživačkom centru za autonomnu vožnju. Moje interesovanje za ovu oblast je upravo ono što me i dovelo tu. ZF je globalna kompanija sa preko 140 hiljada uposlenika. Najveći su proizvođači reduktora u svijetu. Nevjerovatno je iskustvo imati priliku doći tu, vidjeti šta oni rade i kako to oni rade. Pored prilike za posao u oblasti koju ne možete naći svugdje, jako je bitno samo iskustvo rada u tako velikoj kompaniji. Upoznate se s njenom infrastrukturom, prednostima ali i manama. Iako se radi “samo” o praksi koja traje šest mjeseci, mislim da ovo iskustvo ima neprocjenjivu korist u mom ličnom i profesionalnom razvoju.
Kakva je razlika između BiH i Njemačke u oblasti kojom se bavite?
– Nažalost, mogu slobodno reći da razlike nema – jer se u BiH ne možete baviti autonomnom vožnjom. Iako vrijedi ona “nikad ne reci nikad”, ne mogu reći da očekujem da ću nekada imati priliku da se bavim time u Bosni i Hercegovini, jer naše tržište nema resurse niti osnovu za razvoj te grane. Međutim, mogu uporediti rad u oblasti softverskog inženjeringa u BiH i Njemačkoj na osnovu svog iskustva tokom prakse i iskustva s radom sa IT firmama u BiH, kroz moj angažman u fondaciji. Slobodno mogu reći da neke od najjačih IT firmi u BiH posluju na svjetskom nivou.
Hoćete li svoja nova saznanja i iskustva dijeliti u Njemačkoj, nekoj drugoj evropskoj zemlji ili u BiH?
– Dijeljenje znanja je nešto najplemenitije što čovjek može uraditi i za sebe i za druge. Bez obzira na to gdje se nalazimo. Smatram da je život suviše kratak da bismo se zadržali na jednom mjestu te svaka mlada osoba treba da živi izvan svoje države neko vrijeme, bez obzira da li je rođeni Nijemac ili Bosanac. Takvo iskustvo ne samo da doprinosi profesionalnom razvoju, nego donosi jednu veliku dozu zrelosti i samostalnosti. Za sada planiram da se obrazujem u inostranstvu i ne znam gdje će me put dalje odvesti, ali kao osoba koja je vezana za svoje korijene i porijeklo, postavila sam sebi za cilj da svoje znanje vratim svojoj državi.
Veoma vas zanima i muzika. Otkud ta ljubav?
– Ljubav i talent za muziku sam naslijedila od svoje mame. Završila sam Osnovnu muzičku školu u Živinicama, na odsjeku za harmoniku. Zapravo, mislim da sam jedna od rijetkih djevojaka u Bosni i Hercegovini koje sviraju dugmetaru. Također sviram klavir i gitaru. Tokom školovanja sam osvajala prve i druge nagrade na federalnim i međunarodnim takmičenjima. Tada sam željela završiti Muzičku akademiju i svirati u Bečkoj filharmoniji. Iako su se moji planovi za razvoj profesionalne karijere promijenili, moja ljubav prema muzici je ostala ista. Možda čak i jača. Nastavila sam da se bavim muzikom po završetku školovanja, najčešće pjevajući sa sestrom. Muzika je jako bitan dio mene i nešto bez čega ne mogu zamisliti dan.
Koja je vaša poruka građanima BiH u domovini i dijaspori?
– Poručila bih svima da budu najbolja verzija sebe, uvijek spremni za učenje i rast, te da se ne boje izazova i novih stvari jer se samo na taj način može ostvariti značajan napredak.
Haris Halilović
