Posljednja džuma je obilježena hudbom kojom su imami širom BiH govorili o hidžri, o muhadžerima i glasanju, i to me je navelo da se prisjetim se svog izbjeglištva i svoje hidžre.
TVOJA, MOJA HIDŽRA, MUHDŽERLUK
Kažu da je jedan od najtežih trenutaka u životu kad napustiš svoj toprak, i kad napustiš svoju rodnu grudu, svoje mjesto rođenja, mjesto svog bitisanja i svoju državu.
Onda si zaista nitko, postaješ da budeš neka vrsta hizmećara, vječiti muhadžer, bez obzira kako si se ti snašao u novoj sredini!
Pitali su jednom:,, Šta je crnje od starog muhadžera, a slijedio je samo jedan odgovor: ,, Mlađi muhadžer!”
,, Jedna arapska poslovica kaže: „Ne poznaje domovinu, ne zna vrijednost domovine osim onaj ko je napusti, ko upozna gurbet – tuđinu i šta znači biti stranac.“
I to postaješ ne svojom voljom, nego radi nekakvih velikih, suludih planova o stvaranju velikih država na uštrb tvoje slobode, kao najveće ljudske vrijednosti, i tvoje sreće, rahatluka kao najvećeg bogastva!
I da bi se to ostvarilo, ne biraju se putevi kako doći do takvog cilja!
Čitajući prije neki dan trebinjske portale, ne znam po koji put se kaže da su trebinjski Bošnjaci napustili svoj grad, po naređenju Alije Izetbegovića, i da Radio-televizija Republike srpske je u posjedu takvog dokumenta!
Po koji znani i neznani put kaže se da Bošnjaci Trebinja, samoinicijativno napustili svoje ognjište.
Kako da ne, napustili su samovoljno, kako bi odveli svoje najmilije širom svijeta, jer je tamo ljepše mjesto za umiranje!!!
Samo jedno znam da ni sam nikad video takvo pismo, niti mi je Alija naredio ili savjetovao da napustim svoju sreću.
I da je Alija to rekao, ne bi ga poslušao!
To je obično floskula.
Međutim većina nas šuti na takve konstatacije, a ne znam zašto.
DIJASPORA
E, kad je u pitanju naš grad Trebinje, onda je ovakva situacija.
Kad je u pitanju bošnjačka dijaspora ona je jedna od najneorganizovanijih.
Naprosto ona ne postoji u organizovanom obliku i izdanju.
Ne postoji nijedno udruženje koje bi funkcionisalo i štitilo interese Trebinjaca, kako u sredinama gdje žive ili u svom rodnom mjestu.
Ima pojedinačnih iskoraka, ali organizovanog nastupa, ne!
Neko će reći, pa dijaspora je učestvovala u izgradnji i obnovi svih trebinjskih džamija, kao i u organizovanju raznih humanitarnih akcija.
To je neosporno i tačno!
I to se najviše ispoljavalo u prvim godinama izbjeglištva, a kasnije je sve prepušteno stihiji.
I te akcije su najviše vođene s posredovanjem IZ Trebinje.
Trebinjska dijaspora se smatrala jednom od najobrazovanijih, kad se uzme u obzir prosjek broja intelektualaca na ukupan broj stanovnika grada, ali nažalost ta inteligencija se utopila u melaholičnost kao i sva bh inteligencija.
Što bi se reklo od nje nije bilo baš neke fajde, ali dužnost svake inteligencije je takva da u ovakvim situacijama isplovi na površinu i postane jedna vodilja koja svojim savjetima daje i udara smjernice kako ploviti u ovim turbulentnim vremenima.
Već godinama Bošnjaci Trebinja nemaju svog predstavnika u gradskim strukturama vlasti.
Oni su prosto neorganizovani, dezorijentisani, i umjesto da ljeto iskoriste, jer se tada najviše okupljaju, za održavanjem sastanka kako bi se približili jedno drugim, a što bi vodilo ka organizovanom djelovanju, oni su se još više udaljili.
Međutim sve je prepušteno nekakvoj stihiji, letargiji, apatiji, djeluje se pojedinačno.
Ako iskrsne kakav problem u Kastelu, oni sami djeluju, tako je u Gorici, Centru, Zasadu, umjesto da se zajednički nastupi.
Primjetno je da vlada podištavanje jedno drugih, zavist, ljubomara, a s tim se ne može naprijed!
Nasuprot tome većina se prepušta nekakvoj vodilji, slikanju uz obilje hrane, providnoj uživanciji, i objavljivanju tih i takvih fotografija na raznim javnim mrežama, a čime se postiže suprotan efekat.
Može i to, ali prvo treba rješavati probleme, aktuelne, koje će ti garantovati opstojnosti u tvom gradu, a ne samo da budeš biljka, koju treba samo zalijevati.
Načina za djelovanje postoji, ali to se zanemaruje.
Niko se ne pita koliko se Bošnjaka vratilo, a da pri tom ne znaju da neki naprosto proživljavaju.
Činjenice su surove i grozne, treba da se zna da zimi prilikom dženaza i pri sahranjivanju nema ko da baci lopatu.
Isto tako treba se prihvatiti surova istina da je proces održivog povratka naprosto propao, kako u našem gradu tako i u čitavoj državi.
Propao je zbog neodgovorne, podaničke politike.
VAŽNOST GLASANJA
Od rata je prošlo 25. godina, izdešavalo se šta se izdešavalo, neko nam je stvorio nove uslove življenja i to se prihvatilo bez obzira da li nam se to sviđalo ili ne.
U takvom kontekstu življenja kao svugdje u svijetu održavaju se izbori na kojima se bira kadar koji bi trebao da upravljaju gradom, entitetom, državom, a samo s jednom nakanom da nam bude svima bolje.
Barem bi tako trebalo.
Zato je potrebna organizovanost kako bi se očuvali bošnjački korijeni, a jedan od tih puteva ka tome je aktivno učestvovanje na izborima!
Kad govorimo o glasanju, jeste da je sistem glasanja nakaradan, nikakav, jer ti uskraćuje osnovno ljudsko pravo da biraš i budeš biran na čitavoj teritoriji tvoje jedine države BiH!
Dijaspora već godinama traži da se izjednači pasivno i aktivno glasanje, da se uvede elektronsko glasanje, da omogući efikasnije glasanje u dijaspori i što je najosnovnije da se promjeni izborni zakon i da se ukine entitetsko glasanje.
Ali to ne pije vode, da li namjerno ili ne, takve promjene u procesu glasanja se ne uvode.
Pošto sam dugo godina radio po ovim pitanjima, mišljenja sam da se sve ovo namjerno opstruira, zato je glasanje od izuzetne važnosti!
Bilo kako bilo, potrebno je da se glasa, i to je pre svega tvoje, naše pravo, to je građanska dužnost, jer to je jedini način da se nešto promjeni i to nabolje.
Drugi način ne postoji, potrebno je izabrati one koji će štiti tvoje interese, kao građanina, kao pojedinca, kao državljanina BiH!
Glasove ne treba dijeliti onima koji su iznevjerili, prokockali svoju šansu i koji su doveli državu na prosjački štap, a tebe, mene kao pojedinca, jedinku u podanički, sluganski, poslušnički, vazalski, poltronski, dodvornički položaj.
Nevjerovatno je kakav je i koliki je dosadašnji odziv Trebinjaca na lokalnim i opštim izborima.
Odziv je nikakav, neprimjetan, nevidljiv, neprepoznatljiv!
Na lokalnim izborima 2016.godine iz Trebinja je putem pošte (dijaspora) glasalo:
554 (2,84%) glasaća.
Na Opštim izborima 2018.godine glasalo je putem pošte, 1,927 (2.85%), glasaća!
Svi smo svjedoci da se svih ovih godina ništa nije promjenilo, i da je sad teža situacija nego u onim prvim godinama poslije rata.
Jeste da je čitav dunjaluk zahvatila pošast zvana koronavirus, ali i bez toga vlada jedna vrsta anarhije, i naprosto se pitaš: ,, Kako ova država uopšte finkcionira?”
Tačno je i to da se na izborima dešava svašta, od proste jeftine prodaje glasova, profitiranja do neprimjene izbornih rezultata.
Mnogi se povode time i kažu: ,, Što da glasam, kad se sve zna, pobjediće oni koji su ovu državu doveli u stanje kakvo i jeste!”
A kakvo je to stanje, odgovor je samo jedan: ,, Nikakvo!”
Međutim ako bi svi se odazvali da glasaju i svoj glas daju onima koji će državu voditi ka jednom cilju, a to je da ona bude dostojna življenja u njoj, koja će biti stvorena po mjeri čovjeka, onda je to sasvim druga stvar!!!
J.T
PS:
Za one koji glasaju putem pošte:
Ako želite ostvariti svoje biračko pravo i glasati i na predstojećim Lokalnim izborima, obavezni ste da podnesete prijavu Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine najkasnije do 01.09.2020. godine u 24:00 sata.
Svi potrebni podaci koji su vam potrebni da glasate su na ovom linku:
http://www.izbori.ba/Lokalni_izbori_2020/Default.aspx?CategoryID=1027&Lang=3&Id=3051
Oni bh građani koji žive i borave u dijaspori, a za vrijeme glasanja će biti ovdje, najbolje bi bilo da odu u registracioni ured i da provjere svoja prava kako da glasaju.
Tekst i Foto: Faruk Tičić
