Onomad je išla kolumna Sunce na licu Bekira Mujačića- saobračajna nesreća vezala za invalidska kolica. A Vahidu Hajdarbegović multipla skreloza preko tri decenije.
Nekako su slične sudbine onih sa kojima se život poigrao, posebno borba da kako tako bude lakše. Uz pomoć struke, a nezaobilazna je i porodica. U ovaj naslov mogla pridodati i riječ- ljubav.
Vahida je odabrala najbolji put i za poštovanje je njena biografija. U vojsci Republike Bosne i Hercegovine radila u administraciji, potom prevodioc (SFOR), a nakon penzionisanja uz pomoć supruga i profesora, doktora sa UKC sa odjela Neurološke klinike Tuzla, osnovala Udruženje oboljelih od multipla skreloze…
Dalje ne treba- fotosi sve govore. Malo je reči koliko sam bio impresioniran prizorom u vodi kako Fadil brižno pomaže supruzi, dok invalidska kolica stoje uz ivicu tuzlanskog slanog jezera. A tek kada sam ih posjetio- Fadil otvara vrata- iza Vahida na nogama!!! Nije to siguran korak, ali i to je nešto. Može koliko može, dva puta sedmično angažovana je „žena“ da pomogne po stanu, najviše suprug.
Nikada sladje nisam poklonio moje dvije zadnje knjige, a ni od koga sa toliko ushićenja dobio. I predložio da bi vrijedilo pokušati i sa nove strane- obećao knjigu Džozefa Mafrija „Moć podsvijesti“. Nekih godina mani Slovenci preporučili (pa Tibetanske vježbe- oni najposebniji, penjali na Himalaje..!) a ja novim prijateljima.
Bolest sa hiljadu lica, veli Fadil- bez nje ne bi znao živjeti drugi život i posebno ganulo. Sve je do neke još neistražene vijuge u mozgu- sutra moze „kliknuti“ gdje je zapelo. Zato nema potrebe ponavljati oko nade. Ni kod Vahide, ni kod Fadila ne jenjava!
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na oko 80 mail adresa.
Piše: Sead Hambiralović
