„Marinko je izbjeglica u carskome gradu. ”Njegovi” ga proglasili izdajnikom. Koje li gluposti, reći za čovjeka koji je više imao posla sa leptirima i maslačcima u travi nego da se bakće sa ovozemaljskim glupostima. Ni poslije toliko godina nije imao želje posjetiti rodni kraj…(davna kolumna Prepiska, „Bosanska Pošta“, op.a.))
Nisam ni ja.
Tek mnogo kasnije, kada se splelo više razloga i nije moglo izbjeći. Slično i on“.
OD M.D. TRAŽITI NADOKNADU: (…) „Razmišljao sam da nisam kriv za to što sam ovdje; da nisam kriv što sam istraumiran i nisam glup!
To su činjenice. Zato neću da radim ono što bi povrijedilo moje DOSTOJANSTVO. Nisam to htio činiti. Neka ova država traži od M.D. nadoknadu za to što me mora izdržavati“. (Naveo je puno ime i prezime). Tu sam se zamislio. Ovoj knjizi ne treba veći tiraž i zato inicijali.
Već ono spominjanje “šefa” ispalo je u zanosu (sastanak sa gradonačelnikom Zvornika, op.a), mada je lako pretpostaviti. Prikačili su mu ružne nadimke, citirali svaku odapetu, koje su postajale sve smjelije i žešće. Niko nije mogao kao svoj svome. Bilo ih je još, ali imali su više stila. Ušlo i u knjige, ali one i nisu više za domet. Te-ve je u svakoj kući, a taj je gruhao gdje god su ga puštali. I, dok su se jedni kostriješili na svaku njegovu u razbijanju krhke zemlje, davali prostora i gdje je trebalo i nije trebalo (autogolovi!), on je poentirao. Kada je sasvim ojačao, izgledalo je da mu više niko nije mogao ništa. Ali, bilo je i većih, pa su završavali jadno. Puštani do određene granice, a onda stjerani da ga sami sebi zabiju. Jer, sa autogolovima ovdje se nikada nije sigurno. I ako se može biti podalje. Ali, kako izbjeći kada je na pola puta zacijukala sirena da se svi sklone. Nije hitna, neko crno auto, kada je vozač ”Drinatransa ” sočno – opsovao vlast i Njega koji se helikopterom spustio na Stadion. Pa sva svita što se slegla, a pola grada nema da jede hljeba…“(„Bijeli cvijet iznad puta“, S.H)
ZA SVE (NI)JE KASNO: Objavljeno 2012., znači prije 8 (osam) godina. I, dokle se stiglo? Nidokle, a nakon izbora novog, mladjahnog gradonačelnika Banjaluke, „sedma sila“ je sebi zabila nove autogolove. I mnogi se kao nešto ibrete.
Pročitati FB. objavu Mehmeda Pargana i neke komentare. Na „liniji“ šta sam ranije pisao. Istina, sada „delikatnije“ i nije li kasno?! Pa i za edukativni program GljiveMira za mlade koji je verifikovan u Švedskoj. A spominjao i gore- problematični fotos NAŠE djece, kojeg nisam imao volje publikovati. Na čast roditeljima i obrazovnom sistemu- odslikava otužnu stvarnost i šta se može očekivati u budućnosti.
Zbog takvog novinarsta- zabatalio. Pa i moje inicijative da se prestane sa ružnim naslovima navijačkih skupina kao što su Horde zla, Manijaci, Robijaši, Fukare…
Ove kolumne ne računati- uspomena su na doajena Kjašifa Smajlovića koji je dao život za profesiju.(Ilustracija: „Invazija“, S.H.; sliku u ratu sačuvale komšije)
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje. Prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na preko 80 mail adresa.
Piše: Sead Hambiralović
