Širom naše dijaspore postoje pojedinci koji svojim ličnim doprinosom nastoje jačati svoju domovinu i rodini grad. Jedan od njih je i Sarajlija Branko Rihtman, istraživač sa Univerziteta Warwick. Sa Rihtmanom smo razgovarali o imunizaciju, identitetu, te ljubavi prema rodnom gradu i voljenom klubu.
Dobrovoljno ste vakcinisali eksperimentalnom dozom vakcine protiv virusa COVID-19 znajući da je, kao i u drugim takvim istraživanjima, doza koju ste primili možda ustvari placebo. Da li ste još uvijek navijač Fudbalskog kluba Sarajevo ili vakcina zaista ne djeluje onako kako tvrde teoretičari zavjere?
Rihtman: Nema te vakcine koja može da me “pelcuje” protiv prve ljubavi. FK Sarajevo je prvi klub koji sam gledao na Koševu i od tada je moje srce bordo boje.
Šalu na stranu. Možete li nam reći koliko je imunizacija uznapredovala u Velikoj Britaniji i da li je njena „izolacija“ od Europske unije pomogla da se taj proces odvija brže nego u zemljama EU?
Rihtman: Imunizacija je jedan od rijetkih aspekata borbe sa pandemijom u kojem je Velika Britanija imala fantastične performanse. Sve ostalo je napravljeno na vrlo los i traljav način, ali sa obzirom da je vakcinacija pod kontrolom NHS-a, odvija se odlično. Vakciniše se otprilike pola miliona ljudi na dan i već je 90% ljudi iznad 75 godina vakcinisano bar jednom dozom. Očekuje se da ce od kraja aprila da se vakcine ponude svim ljudima mlađim od 55 godina, a da se vakcinacija završi do Septembra ove godine, sto bi bio fantastičan rezultat
Ko je Branko Rihtman Sarajlija i da li se vremenom razvio britanski soj vašeg bosanskog identiteta?
Rihtman: Ne bih rekao da se razvio britanski soj mog identetita, jer u Velikoj Britaniji živim tek 8 godina. Do dolaska u Veliku Britaniju sam živio u Izraelu 20 godina, gdje sam završio fakultet. Moj identitet je puno vise vezan za gradove u kojima sam živio nego za zemlje, religije ili nacionalnosti. S obzirom na to da dolazim iz porodice sa izuzetno izmiješanom vjerskom i nacionalnom pozadinom, onda je urbana sredina u kojoj sam živio jedini nivo identiteta sa kojim osjećam povezanost. Po toj osnovi, ako već moram da se definišem, osjećam se kao Sarajlija i Jerusalmlija. Činjenica da se ova dva grada često porede zbog svoje multireligijske i multikulturalne prirode, samo potvrđuje to da me u tim gradovima privlače raznolikost i šarenilo ljudi koji tu žive.
Koliko ste vezani za Sarajevo? Koja su vam najdraža sjećanja vezana za grad?
Rihtman: Sarajevo je nerazdvojni dio moje ličnosti i mog identiteta. U Sarajevu sam rođen i u njemu sam odrastao, moji preci su ugrađeni u istoriju tog grada i to je jedino mjesto koje smatram domovinom. Sve druge gradove na svijetu posjećujem, samo se Sarajevu uvijek vraćam. Odrastao sam na Otoci i vrlo se jasno sjećam da sam kroz prozor sa nebodera u kojem smo stanovali, gledao svjetla grada ispred sebe i pitao se da li je moguće ovoliko voljeti jedan grad. Miris proljeća dok se penjem uz Dalmatinsku na putu ka djedovoj kući na Mejtašu, blaga martovska jugovina dok čekam druga na Drveniji da zajedno uđemo u zgradu Prve Gimnazije, prve ljubavi i ispraćanje djevojke kući na trgu ispred Pozorišta, skijanje na Jahorini, prvi povratak u grad nakon rata… sve te sličice iz moga sjećanja su nerazdvojni dio moje ličnosti i namjeravam nastaviti stvarati nova sjećanja u tom gradu.
Intelektualno.com
