Zanimljivosti

Bijeli golub ponovo (ne)leti 331: ČOVJEK JE UVIJEK (I) NA DOBITKU (10)                         

banner

Piše: Sead Hambiralović

(Nastavak feljtona TRI KNJIGE I „ON“)

Prve knjige koje sam „gutao“ su kompleti Karl Maya, Zane Greya (potom „Lastavica“). Tetka Buba kupila na otplatu dok je radila u tuzlanskoj Gradini. Otac je „zaposlio“, a pošto tada nije bilo regala biće da sam ih našao na tavanu nenine kuće u Hendeku. Ljeti dolazio da malo „odmorim“ od Drine. Ponekad zgodno ispadalo sa „Slobodom“ ako bi igrala u Zvorniku i vozač autobusa malešnog „ispuštao“ kod Kipova. Kakvi mobilni jesam li stigao, a obično otac vraćao kada je službeno dolazio.

Bazeni na Banji i Moluhama bili dobra zamjena i pride- uživao u knjigama. Iz jedne posebno urezao opis dalekog kazamata gdje dvojica pričaju svoje živote…

SVEUKUPNI „DOBITAK“: Moje Zvorničane zapalo teže. Čuj da ti se desi ono što si slušao, čitao u knjigama, još (i) gore- „sretan“ što se izvukla živa glava… I jedan ovakav da u opštini bude sudionik razgovora izmedju „dvije strane“, svjedok okupacije/oslobodjenja, pa još da o tome piše. Sveukupni „dobitak“!

Onda ispunilo- doći na mjesto zločina i javno reči zašto su ubijeni toliki nedužni ljudi? Nakon otvaranja obilježja u spomen na ubijene Zvorničane, prišla žena u crnini i saopštila da zna za još neke masovne grobnice i u koicidenciji sa zadnjim nastavkom (na YouTube ukucati film Kazanbašča). Onda na otoku Stord da Idini crteži gljivaaa budu inspiracija za bajku koja i dan danas traje. Pa da se u Bosnu ushićeno  godinama „vraćam“ ali  svaki put još brže odlazio. Izuzev zadnjeg, kada sam dobro „utvrdio“ povratak i zaokružuje priča.

Najteže palo oko dizajnirang proizvoda „Gljiva- poklon s pričom“. Pisano i- dvostruki „dobitak“. Pored  dosanjanog da na naljepnici kutije piše ime moje zemlje, u priču ulazi Hasan Kaimija kao „pobratim iz prošlosti“…

Sve „zaokružuje“ prvi fotos iz zadnje knjige. Naravno, Majku sam „smjestio“ u vrh čuvenog jedrenjaka u Bergenu. Da, to je šolja koja je ušla u poemu („Kafa za Majku“, knjiga Novo sunce, S.H.). Unuku Alanu poklonio sačuvani zlatnik za prijeratni nagradjeni film „Na brdu iznad grada“. Sa „djadom“ ispred jedrenjaka- dest godina kasnije „biće od njega nešto“- nagrada za crtež koji je na koricama publikacije norveškog Ministarstva saobračaja i uručena Kralju. Lijevo moj dugogodišnji „sekretar“ Alisa, sada savjetnik na renomiranom univerzitetu; desno Ida, detalj sa jedne operacije. Zabatalila umjetnost, posvetila životinjama i pred otvaranjem vlastite poliklinike…                                                                                                       

EKSTRA DOBITAK: „Priče sa Panonike“ mogle kao ekstra dobitak. A rečeno gdje je zapelo, hoće- neće se u „paketu“- više nije do mene. Da je sasvim zaozbiljno ranije navedeni naslovi. Ima još- medju njima najnovija: „Murat zatalasao jezero“.

A to izmedju Djaske i mene ispalo bez veze. Možda je (i) do savjetnika, u pola minuta sve moglo „riješiti“. Naši smo mi, umijem (i) razumjeti i- napokon shvatio da treba obrnuti- ne uobičajeno od vrha, već „odozdo“. I koliko je važna obična raja. „Mjeru“ oko Bešle i njega kazao Jusuf Šehić- „podjednako da su važni“ vezano za inicijativu oko „izmirenja“.

Čak mi postajao simpatično kako to ON plete glasačku „mrežu“. U njoj nije (pre)ostala intelektualna „opozicija“ koja se može vidjeti u galeriji akademika Envera Mandžića. Mnogih više nema, pa ni legendarnog Mevludina Ekmečića, osnivača  Galerije jugoslovenskog portreta, sada Medjunarodne galerije portreta. I njemu nije bilo pravo što se (ne)opravdano „utopila“ u Centar za kulturu.

Već za Ismara Mujezinovića nisam siguran na kojoj je strani. Pretpostavljam kao i ja- na „svojoj“. Pisao oko nj čudesne slike- niko od Tuzlaka, već Zvorničanin „zauzeo“ da se makne iz mraka (magacina?!) i vrati na staro mjesto na galeriju iznad recepcije Hotela.

A, ipak, „dobitak“- izbjegla „drama“ da me Djasko nazvao- je li zaslužio da mu (in)direktno „utvrdjujem“ poziciju? Pola nabrojanog što sam predložio- puna kapa. I ekstra šta se još moglo..! Pravio neke usporedbe „struke“- naša se sasvim „uklapa“ oko stanja u zemlji.

VLASTODRŽAČKA „STRUKA“: Obaška je i- najvećoj cijeni. To mu priznajem. Još u mladalačkim godinama odbio sam „ulaznicu“ i nisam pokajao. A oko slogana „sa rezultatima i karakterom“, nabrojano s početka feljtona i – kako se uzme.

Pa će ispasti anegdota. Nakon što sam objavio Jusufovo mišljenje oko zasluga- Djasko ga haman maksuz potražio. Pošto ima zlatne ruke, a dobro mu ide i „marketing“ proizvoda od kože, biće da je „navio“ oko gradonačelnikovog kajša. S prve otkrio da je u sredini upasovan papir i koristi za mrtvace! Eh beh, kakva je bila reakcija! Pa će dati na „uvid“ svoj ručne izrade, sa „dva lica“. Meni ranije pokazao- čista desetka, u Londonu i Parizu serbes da se prodaje. I dopalo kako se Djasko izvukao iz belaja. Cijena 15 KM, dadne 20 bez kusura i- ostaje pitanje hoće li Jusuf ostati pri ranijem?!

A ova je sasvim ozbiljna. Već sam ponavljao da moje kolumne nema potrebe komentarisati. Tako je, kako je- sušta istina! Prenijeti dio vezano za prošli nastavak, iz Engleske će Alma Nikolić Jelkić: „Norvežani vidjeli vrijednost u porukama mira i spajanju ljudi. Grozno što ti naši političari ne vide dalje od svog kabineta..!“

Pored mirovnog, ekološkog i turističkog aspekta projekta GljivaMira, desetak je marketing- ideja. Prva je „testirana“ 1997. na Zagrebačkom velesajmu i dobivena medjunarodna nagrada za dizajn. Obilo o glavu! Još na promociji Seadu Hambiraloviću je tadašnji  gradonačelnik Tuzle došapnuo da pazi da ga ne prevare. Ko i kako oko ugovora duža je priča. Sa zakašnjenjem je malo „pročačkano“ i po svemu sudeći ideja je bez njegovog znanja preprodana, moguće nanovo zaštićena pod drugim imenom, a proizvod godinama vidjan po svjetskim metropolama.
Dobitak što je ostvario želju da na kutiji piše MADE IN BOSNIA & HERZEGOVINA i jedno dragocjeno iskustvo za ubuduće sa našima. Foto; S.H.

P.S.                                                                                                                                                                           Imam i ja „savjetnike“- Švedska, Holandija, Amerika i tri u Bosni. Za ekološka „pitanja“ kompetetnijeg nema. Mislio sam (i) o tome sa Djaskom. Trocifrene su brojke umrlih zbog zagadjenja zraka i najčešće trocifrenog indeksa iznad dozvoljenog.

A ovo je „znakovito“ i desilo u petak: ni 50 metara od gornjeg slapa, neko zapalio smeće! Vjetar nanese dim, učas prekri slapove i prvo jezero! Ne bi pravo šefu obezbjedjenja što sam alarmirao. „Zar da ide po kućama..?!“, moje je bilo da kažem. Pretprošle godine slično. Blizu ograde zadnjeg jezera, od Pavkuše do Slatine, nadigla se crna bugija. Kažem momku iz obezbjedjenja da nazove koga treba- skide ko s nokta: „nije to njegov posao“! Nečiji jeste i treba još više „vježbati“ turizam! Uključujući i taksiste na Aerodromu koji goste iz svijeta dočekuju cijenom od 15 evra do Grada, a ako ne upali- „prelaze“ na 15 KM. Bar tako je bilo do prošle godine kada sam zadnji put sletio.                            

I preporučim oko ekologije šta moj savjetnik veli i kako „dojmi“ s početka intervjua sa poznatim novinarem. Ukucati na Google: Dr. Azra Jaganjac: Siromašni smo u glavi. Svim političarima…

(U naredni utorak kraj feljtona. Naslov: Tajna jednog USB-a).

__________

Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 90 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com

Related posts

Bijeli golub ponovo (ne)leti 518: U ZVORNIKU VEČE ZA NEZABORAV  

Copo Sejo

Najsigurnije aviokompanije u svijetu

Kljukuša po receptu naših nana/baka

Editor

Leave a Comment