Danas je Dan sjećanja na žrtve genocida u Prijedoru, dan kada se obavlja ukop prijedorskih žrtava, dan žalosti.
Prijedorsko pamćenje nije poziv na mržnju i osvetu, već poziv da se osvijesti, podsjeti, da se suprostavi zaboravu. Da se katarzom prihvati ono što je istina. Jer bez istine, pravde i kulture sjećanja nema prijedorske zajedničke budućnosti. Zločin u Prijedoru koga je nauka odredila kao genocid podsjetio je demokratski svijet da su tokom agresije na Republiku BiH počinjeni najteži ratni zločini uključujući i zločin genocida. Haški tribunal i nacionalni sudovi su osudili neke odgovorne za genocid u Prijedoru. Ali ono što Haški tribunal niti međunarodna zajednica nisu uopšte dirnuli jeste politički projekat u čije ime je počinjen genocid u Prijedoru i BiH. Projekat Velika Srbija koji još djeluje, atakujući na bosanskohercegovačke državne vrijednosti.
Tako se šalje strašna poruka svijetu da se agresijom i genocidom mogu ostvarivati politički ciljevi, može teritorija jedne međunarodno priznate države djeliti. Pamtiti Prijedor je i opomena da kultura sjećanja podrazumijeva ne samo sjećanje na genocid, već i aktivnu borbu protiv negatora genocida, protiv veličanja osuđenih ratnih zločinaca, protiv prekrajanja historijskih, sudskih i naučno istraživačkih činjenica koje umjesto negiranja trebaju biti put katarze, put traženja oprosta od žrtve, put izvinjenja žrtvi, put bar približavanja onom velikom, histrijskom NE koje sve više tamni u svijetu punog zla.
Emir Ramic
Institut za istraživanje genocida Kanada
U Memorijalnim centru Kamičani kod Prijedora klanjana kolektivna dženaza za 12 žrtava
– Redžo Marošlić iz Trnopolja, koji 45 godina živi u Kranju u Sloveniji, ispratio je amidžu i amidžića Himzu i Fikreta Marošlića, koji su najstarija i najmlađa žrtva koje će biti ukopane danas
U Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu kod Prijedora klanjana je 25. kolektivna dženaza nakon koje će uslijediti ukop 12 žrtava rata u Bosni i Hercegovini čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz više masovnih grobnica, javlja Anadolu Agencu (AA).
Redžo Marošlić iz Trnopolja, koji 45 godina živi u Kranju u Sloveniji, danas je ispratio amidžu i amidžića Himzu i Fikreta Marošlića, koji su najstarija i najmlađa žrtva koje će biti ukopane.
“Šta da kažem, veoma sam tužan danas, teško je za sve. I nakon toliko godina čovjek ne može biti ravnodušan, teško nam je, ali moramo podnijeti, moramo imati sabur, živjeti naprijed”, rekao je on.
Istakao je da svakom čovjeku malo lakše, a naročito majkama šehida, kad jednom imaju mezarluk gdje mogu doći da popričaju sa svojim djetetom, da prouče Fatihu.
“Ja sam čovjek vjernik i, mogu reći, svi ljudi koji su vjernici razmišljaju u tom pravcu, da treba da ljudi poštuju jedni druge, da žive u miru, jer nijedna država na svijetu nije nacionalno čista”, rekao je Marošlić.
Šefika Mujkanović kazala je kako danas, nakon 29 godina, ukopavaju brata njenog muža.
“Čekamo 29 godina da se nađe, da se sahrani, na Korićanskim stijenama je ubijen. Eto, sad, Bajram je, mi se ne osjećamo dobro. Teško nam je, ne možeš pričati”, rekla je ona.
Dodala je da će im ukop posmrtnih ostataka donijeti kakav-takav mir.
“Žao nam je što je samo jedna kost. Više se nije moglo pronaći, čekalo se pet, šest godina, onda, nema se šta čekati, da se i ta jedna kost sahrani, da se zna gdje je, šta je”, rekla je Mujkanović.
Njen suprug od bola teško priča, moli za razumijevanje, jer je lošeg zdravstvenog stanja, a bol ga dodatno guši.
Kažu da im je sve ovo preteško, da su popili lijekove kako bi mogli danas biti prisutni, i to cijela porodica, jer su za Vasifa Mujkanovića svi bili vezani.
“Ponovo se podsjećaš na one najgore dane”, dodala je Šefika Mujkanović.
Dženazi ubijenim Prijedorčanima prisustvovao je veliki broj građana, kao i najviši zvaničnici Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice (IZ) u BiH, a kolektivnu dženazu predvodio je reisu-l-ulema IZ Husein ef. Kavazović.
Iz Instituta za nestale osobe BiH naveli su da su žrtve ubijene 1992. godine, a njihovi posmrtni ostaci u proteklom periodu su ekshumirani iz masovnih grobnica Korićanske stijene, Tomašica, Hrastova Glavica, kao i na lokalitetima Kozarac – Garevci i Jablanica – Prosara.
Najmlađa žrtva koja će danas biti ukpana je Fikret Marošlić, koji je imao 21 godinu kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice na Korićanskim stijenama.
Zajedno sa Fikretom biće ukopan i njegov otac Himzo Marošlić, koji je imao 47 godina u momentu smrti. I njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice na Korićanskim stijenama. On je najstarija žrtva ukopana ove godine.
Osim njih, nakon kolektivne dženaze u Šehidskom mezarju Kamičani i Šehidskom mezarju Čarakovo biće obavljen ukop i Emina (Hasan) Ćoralića, rođen 1950. godine, Vasifa (Mahmut) Mujkanovića, rođen 1960. godine, Rifeta (Abid) Kahrimanovića, rođen 1959. godine, Sakiba (Mustafa) Denića, rođen 1958. godine, Hasiba (Hasan) Behlića, rođen 1950. godine, Mirse (Šefik) Brdara, 1963. godine, Ismeta (Husein) Hirkića, rođen 1950. godine, Idriza (Ešef) Duračaka, rođen 1954. godine, Nedžada (Adem) Fazlića, rođen 1959. godine i Samira (Rizvo) Merdžića, rođen 1970. godine.
Posmrtni ostaci Prijedorčana ispraćeni su juče iz identifikacionog centra Šejkovača u Sanskom Mostu, a nakon prolaska kroz Ključ, Bosanski Petrovac, Bihać, Bosansku Krupu, Bosansku Otoku, Novi Grad/Bosanski Novi, kako bi podsjetili na stradanja u Bosanskoj Krajini, u poslijepodnevnim časovima povorka je stigla u Prijedor.
U znak sjećanja na u posljednjem ratu ubijene Prijedorčane iz Bihaća, Cazina i Bužima juče je krenuo prvi biciklistički maraton Bihać – Kozarac, koji je organizirao Klub ekstremnih sportova “No limit” iz Bihaća. Učesnici su se okupili u Bosanskoj Otoci odakle su preko Bosanske Krupe, Bosanske Otoke, Novog i Prijedora sinoć došli u Memorijalni centar Kamičani u Kozarcu.
U Prijedoru je ’90-ih godina ubijeno 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti, a ubijeni Prijedorčani ekshumirani su na oko 500 lokacija. Do sada su pronađeni posmrtni ostaci oko 2.500 Prijedorčana, a za oko 620 žrtava još se traga.
Akos.ba
